Tag: vukovar

10.06.2019 12:02    Novosti   ​Navijači Hrvatske iz Mostara posjetili grad heroj Vukovar i produbili prijateljstvo s Bogdanovcima Već nekoliko godina ljudi iz Mostara i Bogdanovaca održavaju prijateljske veze, ponajviše kroz sportske susrete i druženje. Bar dva do tri puta godišnje odlaze jedni kod drugih te razmjenjuju svoja iskustva.
24.05.2019 12:21    Crna kronika   Pravi arsenal oružja pronađen u grobnici u kojoj je pokopana osoba prije više od 70 godina Na groblju u Borovu u četvrtak je, prilikom otvaranja grobnice osobe preminule 1945. godine, pronađena veća količina oružja, od 'kalašnjikova' i bombi do raketnog bacača i plastičnog eksploziva.
08.05.2019 10:00    Kultura   ​Plamen Vukovarskog svjetla danas u Mostaru Putujući glazbeno-scenski spektakl, plamen "Vukovarskog svjetla" bit će zapaljen danas, 8. svibnja 2019. u velikoj dvorani Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače, s početkom u 19 sati.
04.05.2019 17:49    Kultura   ​Plamen 'Vukovarskog svjetla' stiže u Mostar U srijedu, 8. svibnja 2019. putujući glazbeno-scenski spektakl, plamen "Vukovarskog svjetla" bit će zapaljen u velikoj dvorani Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače, s početkom u 19 sati.
01.05.2019 20:29    Novosti   Biciklistička karavana prijateljstva stigla u Vukovar "Također, želim da se zahvalim svim medijima koji su pratili ovu karavanu, a ove godine pratilo ih je jako mnogo, čak 60 medijskih kuća je prenosilo ovu pozitivnu vijest i širilo ovu poruku mira i prijateljstva"
30.04.2019 21:31    Novosti   ​Grad Županja na najsrčaniji način dočekala promrzle bicikliste Još jedno kišno jutro dočekalo je sudionike biciklističke karavane Mostar Vukovar, a po vremenskim prognozama bilo je izgledno da će karavanu padaline pratiti cijeli dan.
29.04.2019 09:43    Teme Svijet   ​Prvi je ušao u spaljeni Vukovar i opisao klanje i silovanje Povodom nedavne smrti Dejana Anastasijevića, velikog novinara i urednika BBC-a na srpskom jeziku, objavljujemo njegov tekst iz 2016. s Vicea o tome kako je kao mladi novinar došao u Vukovar odmah nakon pada.
28.04.2019 15:41    Novosti   Iz Mostara krenula biciklistička karavana prema Vukovaru Biciklistička karavana u nedjelju je krenula iz Mostara prema Vukovaru.
05.04.2019 07:28    Novosti   HKZ Troplet poziva na hodočašće u Vukovar Dragi Tropletari i prijatelji Tropleta!
02.04.2019 22:10    Kultura   Izložba Franjevačkog muzeja Tomislavgrad otvorena u Vukovaru ​Afrička zbirka Franjevačkog muzeja Tomislavgrad kao gostujuća izložba u utorak je svečano otvorena u Muzeju vučedolske kulture kod Vukovara.
27.01.2019 12:45    Zanimljivosti   Hrabri vatrogasac riskirao život da iz zaleđene rijeke spasi psa Vukovarski vatrogasci, koji su u subotu spasili kujicu iz rijeke Vuke, zaslužuju svaku pohvalu. Marinko Ivičić, ispričao je da se kujica htjela igrati s labudovima na djelu rijeke Vuke koji se zove Stara Vuka. No, u jednom trenutku labudovi su odletjeli, a kujica je ostala zarobljena u lednoj rijeci, prenosi HINA. Ivičić je objavio video spašavanja.
15.01.2019 19:39    Novosti   Ratna sjećanja liječnika: Osjećali smo se jadno ali nismo se odvajali od ranjenih branitelja Nakon odlaska u mirovinu, dr. Edin Zujović, svjedok i izravni sudionik tragičnog razdoblja prije 27 i pada Vukovara, i danas se vraća u rodni Bihać. Prisjeća se kako je u vukovarsku bolnicu stigao kao liječnik dragovoljac te se nakon pada 'Grada heroja' i logora u Srijemskoj Mitrovici razmjenom vratio u Zagreb.
08.12.2018 18:11    Novosti   Pupovac o uhićenjima Srba u Vukovaru: Cilj je izazvati uznemirenost Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac ustvrdio je u subotu u Vukovaru da se pritisci prema jednom broju građana srpske nacionalnosti koji rade ili su radili u gradskoj upravi i drugim institucijama poduzimaju od 1997. godine te da je cilj nedavnih uhićenja u tom gradu izazvati uznemirenost i pravnu nesigurnost. "U konkretnom slučaju privođenja nekolicine građana srpske nacionalnosti i podizanja optužnice protiv dvojice, možemo reći da se pritisci jednog broja ljudi s područja Vukovara čija su imena poznata, prema jednom broju građana srpske nacionalnosti koji rade ili su radili u gradskoj upravi i drugim institucijama poduzimaju od 1997. godine", izjavio je Pupovac na konferenciji za novinare na kojoj je govorio o aktualnoj situaciji u Vukovaru vezanoj za nedavno uhićenje dvojice Vukovaraca srpske nacionalnosti zbog sumnje za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Vukovaru 1991. godine. "Gradonačelnik Vukovara je stao na čelo te kampanje" „Nijedan gradonačelnik, načelnik policije, sudska institucija i ni jedna Vlada nje našla opravdanja da odgovori na te pritiske, da ti ljudi trebaju biti za nešto kazneno gonjeni, do ove godine dok gradonačelnik Vukovara nije sa svojim savjetnicima stao na čelo te kampanje“, istaknuo je Pupovac ocijenivši da poduzeti koraci imaju za cilj stvoriti „… uznemirenost i pravnu nesigurnost kod šireg i većeg broja građana ovog grada, osjećaj besperspektivnosti i odsustva perspektive da žive u ovom gradu“: Pupovac je rekao da je korištenje pravosuđa kao sredstva stvaranja pravne nesigurnosti protuustavno i protuzakonito, a tko god to čini, čini kazneno djelo. Također smatra da je korištenje traumatičnih i teških problema suđenja za ratne zločine u svrhu vlasti ili političke moći također protuzakonito i amoralno te da nikome ne služi na čast smrt ljudi koristiti za održavanje na vlasti. Predsjednik SDSS-a očekuje i progon odgovornih za srpske žrtve, napose one u Vukovaru od 7. do 11. mjeseca 1991. godine te ocjenjuje da je nemoguće da za te žrtve ne postoje dokazi jer su istrage radili i predstavnici haaškog suda i prikupili obiman materijal. "Jedan od privedenih izgubio je oca, likvidiran je na obali Dunava" Pupovac je naveo da je jedan od privedenih izgubio oca koji je odveden u listopadu 1991. godine, držan u Borovo Commerceu i 4. studenog likvidiran na obali Dunava o čemu Državno odvjetništvo ina sva potrebna saznanja i iskaze svjedoka. Dodao je da ukoliko je njegov sin za nešto kriv, neka se to utvrdi, no neka odgovaraju i krivci za smrt njegova oca. Ustvrdio je da je malo ili ništa učinjeno da se sankcioniraju ljudi odgovorni za smrti u ljeto 1991. godine kao i tijekom Bljeska i Oluje te ocijenio da je prikrivanje i negiranje zločina kazneno djelo „…bez obzira tko u tome sudjelovao, organi države ili mediji“. „Mi nećemo ni u koga upirati prstom, nećemo poduzimati ništa čime bi smo vršili pritisak na pravosuđe, ali hoćemo međunarodnim i domaćim legalnim sredstvima tražiti pravdu za one koji su nedužno optuživani, za one koji su ubijeni, privođeni, maltretirani od strane onih koji sada uživaju pravnu zaštitu poretka RH“, zaključio je Pupovac u Vukovaru tiskovnu konferenciju na kojoj su bili nazočni i predstavnici SDSS-s, Zajedničkog vijeća općina i Srpske pravoslavne crkve, piše Index.
06.12.2018 20:39    Novosti   Nekoliko ljudi na policiji zbog ratnih zločina 1991.! Među uhićenima i djelatnik Gradske uprave Neslužbeno se doznaje da je jedan od uhićenih zaposlenik Gradske uprave u Vukovaru, a drugi Zajedničkog vijeća općina. Policija ih je nakon uhićenja prevezla u Osijek, budući da će istragu nad njima voditi Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku.
20.11.2018 21:32    Novosti   Pokrenuta istraga zbog ratnog zločina, isplivali mučni detalji Zbog sudjelovanja u fizičkome i psihičkom zlostavljanju zarobljenoga pripadnika 1. gardijske brigade Hrvatske vojske nakon okupacije Vukovara u studenome 1991., osječko Županijsko državno odvjetništvo donijelo je rješenje o provođenju istrage protiv 50-godišnjeg državljanina Srbije, kojega tereti za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, izvijestilo je to odvjetništvo u utorak. Sumnja se da je okrivljenik 21. studenoga 1991. u Vukovaru, nakon okupacije grada, kao pripadnik paravojne postrojbe "Leva supoderica" zajedno s njezinim pripadnicima iz prostorije na Veleprometu, u kojoj su bili zatočeni, zlostavljani i ubijani civili i pripadnici hrvatskih Oružanih snaga, izveo zarobljenog pripadnika I. gardijske brigade HV-a, danas 48-godišnjaka, te ga odveo u kuću u Vukovaru. Kako bi se prije likvidacije iživljavali nad njim, skinuli su s njega jaknu i majicu te ga golog do pojasa posjeli na stolac, vrijeđali i pljuvali po licu govoreći mu da je ustaša, udarali ga dlanom i šakama po glavi te glavom o stol, otvorenim plamenom upaljača palili po lijevoj nadlaktici i lijevom uhu, a plamenom svijeće po bradavicama. Sumnja da je 50-godišnji okrivljenik zarobljenika udario bocom po glavi i tako ga porezao po tjemenu i čelu, nakon čega mu je grlić boce zabio u desnu stranu prsa u blizini pazuha i nanio mu duboku ubodnu ranu. Grlićem razbijene boce napravio mu je i duboki rez na desnoj nadlaktici, a zatim mu je prišao s leđa i grlić zabio u predjelu desne lopatice. Istodobno su mu ostali pripadnici paravojne postrojbe prijetili mučenjem, a zarobljenik je uz bolove zbog fizičke torture trpio i intenzivan strah zbog prijetnja kojima je bio izložen. Nisu ga ubili jer su ga iz spomenute prostorije izvukla i spasila dvojica pripadnika paravojnih postrojba koja su stigla u međuvremenu, piše Jutarnji.
20.11.2018 18:18    Novosti   Tko su žene koje u Beogradu svake godine pale svijeće za Vukovar? I OVE GODINE je u Beogradu nevladina organizacija Žene u crnom obilježila godišnjicu pada Vukovara. Skup Žena u crnom svake godine osigurava veći broj policajaca. Ove se godine skupilo dvadesetak ljudi kako bi odali počast Vukovaru. Svijećama su na podu ispisali “Vukovar”, a na transparentima su napisali “Odgovornost” i “Nikada nećemo zaboraviti zločine u Vukovaru”. Na trećem transparentu su napisali osnovne podatke o opsadi grada pod vodstvom JNA i zločinima počinjenim na Ovčari. Žene u crnom su zapravo globalni antiratni ženski pokret koji okuplja više od deset tisuća članica i članova diljem svijeta, a osnovane su 1988. godine u Jeruzalemu tijekom izbijanja Prve intifade. Pružaju nenasilni otpor militarizmu, seksizmu i nacionalizmu Žene u crnom u Srbiji osnovane su u listopadu 1991. pod vodstvom aktivistice Staše Zajović. Glavni ciljevi Žena u crnom je nenasilni otpor militarizmu, ratu, seksizmu, nacionalizmu i drugim vidovima nasilja i diskriminacije nad ženama i svim drugačijima i različitima u etničkom, vjerskom, kulturnom, seksualnom i ideološkom pogledu. Od osnivanja su Žene u crnom organizirale preko tisuće mirovnih akcija na ulici, kao što su prosvjedi ili performansi, a ističu se i pomoći koje pružaju izbjeglicama. “Rat je počeo i to je bila naša odgovornost kao građanki Srbije da tražimo odgovornost za ratne zločine”, rekla je u razgovoru za BBC Staša Zajović objašnjavajući što je bio motiv osnivanja Žena u crnom. Desničari im godinama prijete i napadaju ih Unatoč brojnim prijetnjama nasiljem od strane ekstremne desnice i obožavatelja srpskih ratnih zločinaca poput Ratka Mladića i Veselina Šljivančanina, Žene u crnom svake godine odaju počast Vukovaru i Srebrenici, te podsjećaju na zločine koji su počinjeni tijekom devedesetih godina i tako se zalažu za suočavanje s prošlošću. “Povodom 27 godina od pada Vukovara, podsjećamo da je: 25. 8. 1991. godine napadom JNA iz zraka, sa zemlje i Dunava, počeo “pakao Vukovara“. 19. rujna 1991. veliki broj Beograđana, bacajući cvijeće pred tenkove, ispratio je Prvu gardijsku oklopnu diviziju JNA u rušilački pohod na Vukovar. Kao jedan od najsramnijih događaja u povijesti Beograda, prekriven je zavjetom šutnje i poricanja”, objavile su ove godine na svom Facebooku na dan godišnjice pada Vukovara, prenosi Index.hr
19.11.2018 19:53    Novosti   Čkaljin sin: ''Ja nisam ubijao u Vukovaru...'' Čedomir Petrović, sin srpskog glumca Miodraga Petrovića Čkalje u Centralnom dnevniku na FaceTV govorio je otvoreno poput svoga oca. O ocu Petrović je rekao: 'Nije teško biti sin velikog čovjeka ako ideš svojim putem. Ipak, više mi je odmogao nego pomogao zbog svoje otvorenosti i istine koju je govorio. Kad je otišao u mirovinu pritisak je prešao na nas, njegovu unuku i mene. Plaćamo cijenu njegove otvorenosti, ali se ne kajemo. Uvijek su pretjerivali o njegovom životu, nije živio loše, ali nije imao ni ušteđevinu. Volio je trošiti, a nikada nije popio kap alkohola'. Čkalja je bio glumac jednog drugog, dalekog vremena u kojem je glumio pred Titom. "Telefonski razgovori na Novakove tekstove postali su toliko poznati da je dogurao do Skupštine, da pred Titom telefonira, imao je veliku tremu, ali Tito je bio zadovoljan. Često ga je zvao u Karađorđevo i u ponoć čak. Tito je ocu dao zlatan sat", kazao je Petrović, javlja FaceTV. Što ga tjera da se oglasi teškim, istinitim rečenicama o Bosni i bivšim vremenima, pojasnio je: 'Tjeraju me grijesi mog naroda. Pripadam tom narodu i to je ono što me tjera. Dodika je izabrao narod koji zna kakve nevolje može donijeti. Znam što je radio dio mog naroda i osjećao sam potrebu da se distanciram od toga. Da objasnim ljudima da ja nisam ubijao u Srebrenici i Vukovaru. Ja ne pripadam takvom narodu. Sa ovog mjesta izjavljujem sućut jednom od najljepših gradova, Vukovaru. Ja se sjećam ovoga jer to je ono što udara u glavu i ostaje kao pečat. Kao rana koja stalno boli'. Ljubav prema Bosni i Hercegovini posebna je za ovog čovjeka. "Kako da ne volim Bosnu i Hercegovinu. Moj otac je išao po cijeloj Jugoslaviji u svojim turnejama u kojima sam prešao Bosnu uzduž i poprijeko. Uvijek mi je tu bilo najljepše. Mislio sam da je Bosanac netko iz Bosne, a rekli su mi da to ne postoji. Saznao sam da je Bosanac: Hrvat, Bošnjak i Srbin. Kad je došlo do strašnog zla doživio sam veliko razočarenje zbog kojeg bi volio da se vrati vrijeme i ona trojica postanu ponovo Bosanci", kazao je Petrović. 'Genocid je nešto što se ne negira' O srpskoj premijerki i greški koju je napravila u razgovoru sa Sebastijanom, rekao je: "Nije se raspitala s kim razgovara. Ona nije političar, nego stručnjak svoje struke. Genocid je nešto što se ne negira. Je li trebalo da pobiju sve muslimane da ona kaže da se dogodio genocid. Osam i pol tisuća muškaraca govori o tome da se znalo što se radi. To je genocid. Ono što je Mladić rekao uživo na televiziji je kontinuitet vlasti. To javljanje je strašno i ne događa se slučajno. Zločinci se vraćaju da predaju kako se ubija. Tako je godinama. Vulin, Dačić i svi čekaju da Vučić posrne da svi skoče na njega da ga sruše. To je taj kontinuitet". 'Srbija treba priznati Kosovo. Mali smo mi, nećemo dalje ići' Upitan je što bi Srbija trebala napraviti u situaciji sa Kosovom. "Srbija treba priznati Kosovo. Mali smo mi, nećemo dalje ići. Brnabić je izjavom unazadila Srbiju, mnoga pitanja zbog toga neće biti otvorena. Ne priznaju Kosovo jer se plaše gubitka vlasti, položaja. Htjeli bi da se na Kosovu vlada onako kako oni u Beogradu hoće. Ako Vučić ne može priznati Kosovo neka ovlasti mene. Potpisat ću priznanje. To je ono što donosi dobro našem narodu", kazao je Čedomir, pa onda dodao: "Da bi ušli u EU prvo se ulazi u NATO, a NATO je Srbiji važan kad su elementarne nepogodne u pitanju. A puno ih je. Kultura je vrlo važna, obična kultura ponašanja, a mi je nemamo." 'Srbi moraju priznati što su radili. Kakve zločine su činili' Srbi moraju priznati zločine, rekao je i dodao: "Srbi moraju priznati što su radili. Kakve zločine su činili. Ja govorim o svojima, zločine su činili svi, a neka ih priznaju svi, neki drugi glumci kao što to ja radim. Moraš prijeći u to vrijeme da bi razumio, shvatio što se dogodilo. Sigurno da zločinaca ima i među Hrvatima i Bošnjacima, ali nas je najviše. Mi smo prvi počeli. Hajde da se uhvatimo za ruke, Vučić sa svima, da se vratimo na Kosovsku bitku od koje kreće sve zlo. Povijest je strašno kriva. I Crkva je kriva jer je blagoslivljala one koji su išli da ubijaju. Narod najbolje shvaća ako govorite direktno. Postoje pitanja koja se moraju otvarati. Pitanja o Bulatu, Tepiću, Sinđeliću. Pitanja zbog kojih se Srbija boji da Kosovo neće čuvati njihovo blago, a čuvalo bi ga bolje od Srbije."
19.11.2018 11:40    Novosti   ​VIDEO: Tropletova mladež na Humu paljenjem 27 baklji odala počast žrtvi Vukovara Kako činimo svake godine na Dan sjećanja, i ove godine je Tropletova mladež na Humu, podno Jubilejskog križa, paljenjem 27 baklji odala počast žrtvi Vukovara i obilježila 27. obljetnicu uspostave HZ HB.
19.11.2018 09:47    Teme Svijet   Trpinjsku cestu je pretvorio u 'groblje tenkova': ‘Pustio bi ih na 50 metara, pa gađao kao limenke' Hrvatski heroj Domovinskog rata Marko Babić, umro je 05.07. 2007. godine u Zagrebu od moždanog udara. Na njegov sprovod došlo je više od 5.000 ljudi. Evo zašto…
18.11.2018 19:04    Novosti   Niz Dunav puštene stotine lampiona za Vukovar, pogledajte U spomen na poginule i nestale hrvatske branitelje i civile u obrani Vukovara 1991. godine, navečer je niz Dunav u Vukovaru pušteno oko nekoliko stotina zapaljenih lampiona
18.11.2018 15:35    Novosti   Vukovar: Deseci tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske i BiH u još jednoj Koloni sjećanja Nekoliko desetaka tisuća domoljuba pristiglih u Vukovar iz cijele Hrvatske i inozemstva dostojanstveno prolazi u koloni sjećanja ulicama toga grada od vukovarske bolnice u kojoj je održana svečanost do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata na kojemu će biti položeni vijenci i zapaljene svijeće u spomen na žrtve stradale u obrani Vukovara 1991. Kolonu, drugu godinu zaredom, predvode hrvatski branitelji i članovi obitelji ubijenih, zatočenih i nestalih branitelja Vukovara, iza njih su pripadnici Hrvatske vojske, koji nose zastave svih ratnih postrojbi u Republici Hrvatskoj te dvadesetak povijesnih postrojbi iz svih krajeva Hrvatske.
18.11.2018 13:52    Novosti   Blago Zadro: ''Pancirku ne nose moji vojnici, pa je neću ni ja nositi!'' Heroj s Trpinjske ceste, simbol otpora vukovarske tragedije 1991. godine zapovjednik, Blago Zadro nije doživio oslobođenje svoga grada. Blago Zadro je poginuo u obrani Vukovara kod Trpinjske ceste u Borovu naselju 16. listopada 1991., gdje je bio zapovjednik obrane. Pokošen je rafalom iz puškostrojnice dok je junački vodio svoje suborce u akciju. Imao je samo 47 godina, pišu 24sata.hr. “Sine, pancirku ne nose moji vojnici, pa neću ni ja”, rekao je tog dana legendarni prvi hrvatski general – bojnik, zapovjednik obrane Borovog naselja i 3. bojne 204 brigade HV za Borovo Naselje i Trpinjsku cestu. Uvijek je poštovao druge Blago Zadro rođen je 31. ožujka 1944. godine u malom hercegovačkome mjestu Donji Mamići – Ledinac kraj Gruda. U Borovo Naselje s obitelji se doselio kao desetogodišnji dječak, a ondje je završio osnovnu i srednju školu. Nije bio isključiv, poštovao je i cijenio druge, ali nije dao na Hrvatsku. Govorio je: “Njima njihovo, nama naše, neka nas ne diraju, nećemo ih dirati”, prisjetio se u knjizi “Prvi hrvatski general Blago Zadro” Blagin mlađi brat Stanko. Blago je govorio da se Hrvatska mora odvojiti od Jugoslavije jer Srbi žele stvoriti “veliku Srbiju”, da će Hrvati biti svoji na svome, ali da se moraju naoružati. Sa zaoštravanjem situacije uključuje se u aktivni sastav policije u Vinkovcima i počinje organizirati obranu Vukovara. U njemu su svi vidjeli vođu "Blago je imao viziju, bio je čovjek iz naroda kojem su ljudi vjerovali. Branitelji su improvizirali organizaciju po mjesnim zajednicama jer nitko nije imao vojne škole. Blago Zadro držao je sve konce u svojim rukama. Bio je odgovoran za Trpinjsku cestu, najvažniji dio Borova Naselja. U slučaju njezina pada, palo bi i Borovo Naselje te bi put za Vukovar bio otvoren. Bio je s nama svaki dan, podizao moral, govorio gdje trebamo učvrstiti položaje. Bio je hrabar, pravi vođa, genij. I kad bolje razmislim, sve se raspalo kad je on poginuo", ispričao je jednom za Express prilikom suborac Tomislav Jakovljević. Izdržao više nego što je itko mislio da je moguće Koliko je Zadrina obrana bila učinkovita, pokazalo se i 14. rujna 1991. godine kad je na Trpinjskoj cesti razbio srpske snage koje su krenule u opći napad na Vukovar. No kobnog 16. listopada 1991. Srbi su prvi put promijenili taktiku i hrvatske položaje napali s boka. Očito su znali gdje su spojevi jedinica te su prešli Bobotski kanal i rasporedili snage na nasip pruge. Prodrli su tenkovima i fizički odvojili Borovo Naselje od Vukovara, a istodobno preko Vuke ušli u Lužac. Agresorske su postrojbe zapravo prodrle u Vinogradsku ulicu i obrani došle s leđa. Blago je krenuo prema Vinogradskoj sa šestoricom suboraca. Hitno je pozvao i Turbo vod kojim je zapovijedao njegov sin Robert. "Oni koji su držali položaje u Vinogradskoj ulici Blagi nisu rekli cijelu informaciju: da su oni već pobjegli i da su Srbi ušli s tenkovima i pješadijom. Zadro je s Kalašnjikovim u rukama krenuo Kupskom ulicom koja izlazi na pola Vinogradske. Mi, Turbo vod, od njega smo bili udaljeni 200-tinjak metara. Kako su granate sipale, morali smo trčati od kuće do kuće, zastati, pa opet trčati. Kad smo došli u Kupsku ulicu, Blago je već ležao mrtav", ispričao je svojedobno pripadnik Turbo voda Stipo Mlinarić. “Nemamo vremena za plakanje” I Josip Šego, koji je tada bio s Blagom, živo se sjeća tih događaja. "I Blagin drugi sin Tomo htio je krenuti s nama, ali mu otac nije dao. Kao da je predosjećao, Tomo je ocu davao pancirku, ali ga je Blago odlučno odbio riječima: “Zaštitni prsluk nemaju ni oni, neću ga ni ja!”. Blago je bio uvjeren da branitelji drže položaj u Vinogradskoj ulici, ni slutio nije da su četnici postavili mitraljez na prugu i na nišanu držali cijelu Kupsku ulicu. Svi koji su prolazili Kupskom bili su zapravo na brisanom prostoru. Blagu Zadru pokosili su rafali iz mitraljeza. Tijelo Blage Zadre izvukli su tek poslije žestoke paljbe po srpskim položajima. Potom su ga stavili na nosila i odmah odnijeli u stožer. Obukli su ga u policijsku odjeću, sanirali mu rane, ležao je na stolu. Tomislav, njegov sin, gotovo dijete, plakao je. Robert je pogledao Tomislava i rekao: “Brate, nemamo vremena za plakanje. Plakat ćemo kada sve ovo prođe”. Nakon toga Zadrino je tijelo prebačeno u vukovarsku bolnicu gdje je dr. Juraj Njavro utvrdio smrt. Pokopali su ga na starom groblju blizu bolnice, i to pod šifrom koju smo znali nas petorica. Šifra je bila broj sanduka", rekao je Goran Popić. "Poslije Blagine smrti nastavljene su žestoke borbe za Vukovar. Branitelji su vratili izgubljene položaje, zarobili tri tenka i mnogo tehnike, ali zavladao je defetizam. Kao da je došlo do rasula", kazali su Goran Popić i Nevenko Mauzer. “Samo dođite četnici” Njegov suborac Dragan Luketić u serijalu Heroji Vukovara svjedočio je o Blaginoj hrabrosti i odvažnosti. "Bilo je to 1991., veljača ili ožujak. Bio sam kod Zadre u njegovoj kući kada mu je zazvonio telefon. Njegova supruga Kata je trgnula i vrisnula, pa mi je Blago objasnio da, kada je on na terenu, četnici iz Borova sela zovu Katu, provociraju, psuju i prijete klanjem. A onda je on uzeo slušalicu i rekao: “Nemojte psovati, mi smo kršćani, katolici. Nismo navikli na takve proste riječi. Nego ovako, gledaj … Ja sam Blago Zadro, Bosanska 11, ključ je u prozoru, u svako doba otključaj i uđi, ali dobro razmisli kako ćeš izaći”. Disao je za Hrvatsku "Za Hrvatsku ću dati život, samo da mi je doživjeti dan kad bude nezavisna i priznata",tako je govorio Blago Zadro. No sudbina je htjela da sa svojom obitelji ne dočeka i proslavi slobodnu Hrvatsku. Njegovo ime postalo je simbol junaštva i hrabrosti te je zlatnim slovima ostalo upisano u povijesti. "I danas se pitam je li se to moralo dogoditi, jesam li morala ostati bez supruga i jesu li moja djeca morala odrastati bez oca", naizgled smirenim glasom svojedobno je za 24sata ispričala Blagina supruga Katica. Crninu nosi i dalje, a oči joj skrivaju neopisivu tugu. Upoznala ga je u srpnju 1967., a vjenčali su se četiri mjeseca kasnije. Blago je bio pažljiv, dobar i odan suprug te brižan otac našoj djeci. Brinuo se oko hranjenja živadi, djece, gledao s njima crtiće, kupao ih, igrao se s njima i djeca su ga naprosto obožavala. Nitko nije ni slutio da će 1991. godina iz temelja promijeniti i rasturiti naše, ali i živote ostalih vukovarskih obitelji, pripovijeda Katica. Blago je sanjao, disao i živio za slobodnu hrvatsku državu još od 1971. godine. Prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru postao je 1990., a iz svih njegovih govora uvijek se mogao iščitati patriotizam, ali i pravednost. Za njim otišao i sin "No s dolaskom 1991., i djeca i ja smo ga sve slabije viđali jer je kao zapovjednik bio stalno na terenu. Tih kobnih dana u meni je stalno bio prisutan nekakav veliki pritisak, pritajeni strah i neka bol u duši koju nisam mogla opisati. Granatiranja su već naveliko počela, a Blago mi je rekao da s najmlađim sinom Josipom napustim Borovo i odem rodbini u Hercegovinu. Tomislav, tada 18-godišnji mladić, i četiri godine stariji Robert ostali su s tatom. Čitav dan sam plakala da ne želim ići, no naš dom sam u suzama napustila 15. kolovoza 1991. Tada sam posljednji put vidjela Blagu", polako govori Katica dok joj suza izdajica klizi niz lice. Vozio ju je sin Tomislav. No iako ga je pokušala zadržati, Tomislav je inzistirao da se vrati u Borovo i brani grad. Katica je, kaže, iz Hercegovine otišla u Tučepe, a ondje je i saznala za smrt svojeg nikad prežaljenog supruga.
18.11.2018 12:58    Novosti   Avantura života obitelji Matić: Zašto smo se iz Gruda preselili u Vukovar Bila je jesen 2010. godine kada je Vedran Matić iz rodnih Gruda u BiH prvi put pristigao u vukovarsku Kolonu sjećanja. Premda se u to doba godine nad gradom nadvija posebno teška tuga i premda su ožiljci rata u to vrijeme još uvijek bili vidljivi na svakome koraku, u njega se, dok je s tisućama koračao prema Memorijalnom groblju, uvukla misao koja ga je posve obuzela. "Ja sam se u taj grad zaljubio, na prvi pogled", prisjeća se danas vremena kada nije ni sanjati mogao da će mu djeca odrastati na obali Dunava. Eh sad, mnogi su se u taj grad zaljubili, reći će netko, no koliko je njih bilo spremno ostaviti sav svoj život u rodnome gradu, u drugoj državi, premda u Vukovaru nisu rođeni niti ih s tim gradom veže krvna linija pa ni najmanja rodbinska veza, kako bi sav svoj život iz početka graditi u gradu heroju? Zakockati na sve ili ništa, a da je ulog pritom golem? A upravo je to učinio Vedran Matić (42), razvojačeni hrvatski branitelj, koji je u Vukovaru prije sedam godina pronašao dom za svoju sedmeročlanu obitelj. "Iako je od toga Dana sjećanja prošlo točno sedam godina, dobro ga pamtim. Sjedio sam s kolegom u Borovu naselju u četiri sata ujutro. Pričao mi je o Vukovaru i ja sam iznenada pitao: “Što misliš, kako bi bilo da ja dođem?” Iako sam već tada odlučio, nije to bila laka odluka, svašta mi se motalo po glavi. U to vrijeme imao sam 34 godine, troje djece i trudnu suprugu, obitelj u Grudama s obje strane, dugogodišnje prijatelje, vodio sam CD shop, živio neki uhodan život. Najstarija kći baš je krenula u školu, supruga je taman dobila posao. S druge strane, bili smo podstanari, pred odlukom hoćemo li dizati kredit, kupovati stan, graditi kuću...", prisjeća se svih dvojbi Vedran, razvojačeni branitelj. Nakon završetka ratnih sukoba u BiH Vedran je ostao u odori vojnika, samo što je onu HVO-a s kojom je prošao cijeli rat, te 1996. godine zamijenio odorom HV-a pa pristupio 5. gardijskoj brigadi, smještenoj u Vinkovcima. I to je zapravo jedina veza ovog Hercegovca s Vukovarom jer je u vojarni i oko nje susretao Vukovarce koji su mu često govorili o svome gradu. Kada se naposljetku, dvije godine poslije, “skinuo” iz vojske, vratio se kući u Grude, pa se 2003. vjenčao sa Silvom, profesoricom engleskog jezika i sociologije. Obitelj se širila, odselila se u Mostar pa se nakon pet godina ponovno vratila u Grude, no kao da je nešto nedostajalo. "Kada se u jesen 2010. vratio kući s Dana sjećanja, pitao me što ja mislim o tome da se preselimo u Vukovar. Jesam li se iznenadila? Ne, nisam. Čim je otišao, znala sam što će biti kada se vrati. Osim što mu ne nedostaje avanturističkog duha, emocije ga lako ponesu, a k tome smo, kao što je Vedran rekao, u to vrijeme bili smo na prekretnici", kaže Silva Matić (42). Pitamo Matiće kako je na njihovu odluku gledala obitelj. "Svi su bili skeptični, ali roditelji, kojima sigurno nije bilo svejedno, ipak su nas podržali i tako smo odlučili okrenuti novu stranicu u životu", kaže Vedran. Nekoliko mjeseci poslije, oboje su autobusom stigli u Vukovar i tada se uvjerili u ono što su osjećali i prije: da će im ovaj grad postati novi dom. Kada su se sljedeći put ovamo vratili autobusom, Vedran je u džepu imao kartu u jednom smjeru, dok je Silva kupila onu dvosmjernu, ali je za njim stigla već tri mjeseca poslije, u rujnu 2011. godine, ispostavilo se, zauvijek. "Ubrzo sam rodila i četvrtu kćer Mihaelu, našu prvu Slavonku nakon tri Hercegovke", smije se Silva. Dok nije pronašla posao, jedina plaća u obitelji bila je ona Vedranova od 2150 kuna, koju bi zaradio radeći na građevini, no odustajanje nikada nije bila opcija. Prve godine života u Vukovaru proveli su u podstanarskom stanu nedaleko od današnje kuće u Borovu naselju, istodobno prikupljajući svu potrebnu dokumentaciju za rješavanje stambenog pitanja, no do tog dana, usprkos brojnim pozivima mladim obiteljima da se dosele u Vukovar, još će se načekati, više od četiri godine. No, zahvaljujući Vedranovu statusu hrvatskog branitelja, država im je naposljetku darovala kuću od 116 četvornih metara s dvostruko većom okućnicom u mirnoj četvrti u Ulici Hrvatskog zrakoplovstva, gdje se danas igra njihovih pet kćeri. No, daleko od tog da im je samo igra na pameti. Najstarija kći Mia (14) najbolja je učenica generacije u osmom razredu osnovne škole i k tome sjajno svira violinu. Njezina mlađa sestra Ivana (12) obilazi državna natjecanja i odnosi medalje svirajući gitaru, dok je Marija Lucija (11) sjajna na flauti, o čemu svjedoči i drugo mjesto na državnom natjecanju, a postiže i odlične rezultate u regionalnoj konkurenciji. Sedmogodišnja Mihaela, zasad, nema omiljeni instrument, no kako ona nije ništa manje uspješna od svojih starijih sestara, imenovana je predsjednicom razreda. I, na kraju, tu je i miljenica cijele obitelji, neodoljiva jednogodišnja Katarina, za koju mama kaže da je – glavna zavodnica u vrtiću. Pet se djevojčica odlično slaže, no jedino se ne mogu dogovoriti koja je Hercegovka, a koja Slavonka. "Evo, recimo, Ivana se rodila u Mostaru, ali najviše voli jesti kulen i kobasice, pa vi sad recite što je", smije se mama Silva. Kao što rastu djeca obitelji Matić, tako i Vukovar raste pred njihovim očima. "Kada smo stigli prije sedam godina, grad je bio djelomično porušen, djelomično pod skelama na brojnim kućama, ali puno se obnovilo. Znate što najviše volimo u Vukovaru? Zelenilo. Stigli smo s hercegovačkog kamena i krša, pa se ne možemo nagledati drvoreda i šetališta, kao i parkova prepunih ljuljački i penjalica na kojima odrastaju naša djeca. Na svakom su koraku. Naselje je prekrasno", kažu supružnici uglas pa pozivaju na pogled kroz prozor: "Vidite onu zgradu, to je škola, a vidite tamo na drugoj strani, to je vrtić. Blizu je crkva, blizu je bazen. Sve je na nekoliko koraka, djeca mogu i sama odšetati, što nas kao roditelje čini mirnima...", Danas Vedran za obitelj zarađuje radeći od kuće kao web dizajner, dok je Silva zaposlena u srednjoj školi u Iloku, kamo svakoga dana putuje 45 kilometara u oba smjera, ali se ne žali. U školi je, među svojim kolegicama, pronašla i nove bliske prijateljice, dok Vedran svoje slobodne trenutke provodi u društvu novostečenih prijatelja: oni su Miljenko Voloder i Ivan Leutar, kao i drugi branitelji s Trpinjske ceste, negdašnji pripadnici legendarnih postrojbi Žuti mravi i Pustinjski štakori, s kojima se nerijetko okupi oko kotlića gdje se krčka glasoviti vukovarski fiš. Za svoje prijatelje iz Hercegovine, koji redovito posjećuju Vukovar u ovo doba godina, pak, u podrumu kuće uredio je prostorije da gosti imaju gdje prenoćiti, pa ih ovamo potrpa i sedam-osam, a možda se, tko zna, netko od njih u Koloni sjećanja zaljubi u Vukovar i ovdje ostane zauvijek, baš poput njega. "Bilo bi nam drago da je više mladih, da je više zaposlenih. Iskreno, nisam siguran bih li dolazak ikome preporučio, barem ne dok su plaće još tako male. Na što bi ih zvao? Za takav korak uistinu treba hrabrosti i strpljenja, što smo osjetili na vlastitoj koži", kaže Vedran Matić. Na odlasku, još je preostalo jedno pitanje premda smo odgovor već dobro znali. "Jesmo li ikada zažalili? Život u Vukovaru nagrada je za naš blef, avantura se isplatila. Prošle godine išli smo u Hercegovinu na vjenčanje mog nećaka, a onda i na vjenčanje Silvine sestre. Svaka čast našim ljudima, ali ne ide nam se odavde nimalo!"
18.11.2018 12:44    Novosti   Potresne riječi žene silovane u Vukovaru: ´Morala sam izabrati tko će me silovati´ Vukovarske opsade sjetile su se ovih dana i žene žrtve silovanja. Jedna od njih, Snježana Maljak, za Dnevnik HRT-a ispričala je svoju priču o zatočenju koje je trajalo mjesecima u Veleprometovim hangarima gdje su je mučili i silovali. "14. listopada sam prvi put silovana. Silovao me čovjek koji mi je rekao da će, ako ne dopustim njemu, dovesti deset drugih. Drugi sam put morala sama izabrati s kim ću spavati. Morala sam šutjeti i smijati se kao da mi je svejedno. Tada sam imala 22 godine, pokušala sam samoubojstvo, ima još žena koje su ovo prošle, ali šute. Vratila sam se u Vukovar, susrećem te ljude", ispričala je Snježana Karaula Maljak. "Silovali su me svaki dan" "Žena koja me držala molila me da šutim. I zidovi imaju uši, tako se govorilo onda, da će nas čuti, da će nas doći pobiti. To je bilo nešto stravično“, ispričala je Maljak jučer za HTV dodajući kako su je silovali svaki dan. Bilo je to, kako je rekla, iživljavanje i ponižavanje. "Rekli su mi da moram izabrati koji će me od njih trojice silovati" "Pozvali su me da me trebaju. I onda su mi rekli da moram izabrati koji će me od njih trojice silovati. Nakon tih riječi, to je za mene bilo kao smak svijeta. Zacrnilo mi se sve preda mnom i ljuljalo me“, rekla je Maljak. No njena želja za životom bila je jača. Imala je trogodišnjeg sina kojem se morala vratiti. Podigla privatnu tužbu protiv dvojice silovatelja O paklu koji je ovdje prošla godinama nije imala snage govoriti. Bila je hrabra i sama je pokrenula privatnu tužbu protiv dvojice silovatelja. Kako je kazala, nije ranjena metkom, no oduzeto joj je dostojanstvo. "Ti ljudi su za mene zidovi" "Osjećala sam mržnju strahovitu kad sam se vratila. Ali isto tako, Bogu hvala, ja te mržnje više nemam u sebi. Jednostavno, ja te ljude ignoriram. Oni su za mene jednostavno zidovi“, ispričala je Maljak kojoj snagu danas daje vjera i sastanci u udruzi Sunčica. Iako život ide dalje i o prošlosti rijetko govori, u njoj su i dalje duboke rane čiji se ožiljci ne vide, rane koje ni vrijeme neće izliječiti.
18.11.2018 12:15    Novosti   ''Priča za roditelje'' Siniše Glavaševića: ''Djeca su jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo'' Među toplim pričama o temeljnim ljudskim vrijednostima skupljenima u zbirci "Priče iz Vukovara", Siniša Glavašević ostavio nam je i dirljivu "Priču za roditelje" čije retke nećete moći zaboraviti. Pisac proze, knjižničar, novinar i ratni izvjestitelj Siniša Glavašević svojim "Pričama iz Vukovara" tijekom Domovinskog rata podizao je moral Vukovarcima, davao im nadu i razlog za osmijeh i u najtežim trenucima. Slušateljima Radio Vukovara čitao je tople priče o temeljnim ljudskim vrijednostima koje niti jedan rat ne može uništiti i pokoriti. U zbirci "Priče iz Vukovara" sakupljene su Sinišine priče koje je čitao slušateljima radija opkoljenoga grada, a jedna od njih je i "Priča za roditelje" u kojoj je heroj Domovinskog rata ispričao koliko je lijepo imati djecu i koliko je važno da roditelji nauče svoju djecu voljeti druge ljude. Pročitajte "Priču za roditelje" Siniše Glavaševića koja će svakog roditelja potaknuta da još čvršće zagrli svoje dijete. Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kad vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca. Sve to pak povećava vašu odgovornost jer, ako želite bolju budućnost, onda morate svim silama nastojati da tome i sami pridonesete. Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva, i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube. ZA ONO ŠTO SE SADA DOGAĐA, DJECA NISU KRIVA Jer tko ljubiti zna, toga ljube. Ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede. Oni drugi, oni čije su misli crnje od najcrnje noći, oni čiji se obrazi ne žare ljubeći i čija se riječ kida na paučinaste niti kada krenu u neuhvat, oni drugi mogu istezati svoje vratove iznad površine životnog tijeka, mogu se vješati o ramena hrabrih plivača, ali ih struja ipak vuče dalje od obale, i dublje u mrak. Ti kojima noć ne služi za zagrljaje, ti kojima mjesečina ne zatvara noći i koji truju ljepotu svojom nazočnošću, tonu i prije nego što zaplivaju. Ako imate djecu, pogledajte ponekad u plavi satenski svod pa ako među zvjezdastim krijesnicama spazite makar jednu kojoj biste željeli biti bliže, sjetite se djece, jer čak ako vi u tome i ne uspijete, umjesto vas sve će to učiniti vaša djeca. Odgovorite na sva njihova pitanja, nađite vremena za njih pa makar poslije morali čitati i stare novine, poljubite njihove dobre djetinje snove, učinite da njihove čudesno blistave oči vide samo dobra svitanja, vedre dane i velike zvijezde. Ne dopustite da njihovu maštu satre zlo. Zaustavite svijet, zaustavite vrijeme ako ne stignete dati djeci sve što im treba da odrastu u čistoj ljepoti, jer za ono što se sada događa, nisu kriva djeca. Kad čovjek bolje razmisli, djeca su jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi, od Boga...
18.11.2018 11:57    Novosti   Riječi Siniše Glavaševića još se čuju: 'Tko će čuvati moj grad?' On je novinar, Vukovarac, čovjek čije su riječi u eteru vjerno dočaravale sve strahote kroz koje su prolazili vukovarski branitelji i obični ljudi. Siniša Glavašević je čovjek koji je upućivao i dramatične pozive da se pomogne gradu, a njegovi su neprijatelji strahovali od njegova glasa.U svojim svjedočanstvima ispisao je najbolja svjedočanstva stradalih Vukovaraca.
18.11.2018 10:59    Novosti   Dan je sjećanja na pad Vukovara Dan je sjećanja na žrtvu Vukovara - tragediju golemih razmjera, koja se u studenom 1991. dogodila na krajnjem istoku Hrvatske, kad je prije 27 godina grad pao u ruke JNA i srpskih paravojnih postrojba. U gradu-heroju i ove se godine očekuje više desetaka tisuća ljudi koji će odati počast poginulima za slobodnu Hrvatsku. Komemoracijom i kolonom sjećanja obilježava se i 27. obljetnica stradanja mještana Škabrnje. Sudionici obilježavanja najprije će se okupiti pred vukovarskom bolnicom i održati prigodni komemorativni program. Predvođeni hrvatskim braniteljima i članovima obitelji ubijenih, poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Vukovara, krenut će zatim u tradicionalnoj Koloni sjećanja prema Memorijalnom groblju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Na Memorijalnom groblju najviša državna i ostala brojna izaslanstva polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odat će počast poginulima u obrani Vukovara. Misu zadušnicu na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata predvodit će mons. Egidije Ivan Živković, željezanski biskup iz austrijskoga Gradišća. Na Spomen-obilježje masovne grobnice na Ovčari vijence će položiti državni vrh. U 18 sati i 11 minuta će u spomen na žrtvu Vukovara zazvoniti zvona svih crkava u Hrvatskoj. U večernjim satima niz Dunav će biti pušteno nekoliko stotina upaljenih lampiona. 'Svjetlosna rijeka sjećanja' spomen je na ubijene u nestale branitelje Vukovara.
18.11.2018 10:11    Novosti   ´Izgubio sam 46 kg, slomili su mi sve kosti. Nitko tko je izašao iz logora nije umro od starosti´ Dragutin Guzovski, bivši logoraš, podigao je tužbu protiv Republike Srbije zbog šest i pol mjeseci torture u koncentracijskom logoru u Sremskoj Mitrovici Ako ti već država ne želi ili ne može pomoći, vrijeme je da uzmeš stvar u svoje ruke. Tako je i Dragutin Guzovski, čelnik udruge logoraša Vukovarsko-srijemske županije, odlučio je podići tužbu protiv Republike Srbije zbog šest i pol mjeseci torture u koncentracijskom logoru u Sremskoj Mitrovici, nakon zarobljavanja u Vukovaru 1991. godine, piše Deutsche Welle. Guzovski je rekao da su on i Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, posjetili sve ministre pravosuđa, međutim nakon godina uzaludnog čekanja angažirao je odvjetnika u Srbiji koji je pokrenuo tužbu za naknadu štete. “Ovo je samo probni balon, nas trojica - ja, Antun Horvat i Srećko Glamočak - smo odlučili tužiti Republiku Srbiju”, rekao je Guzovski koji vjeruje da neće doći do pravog postupka, već da će mu biti ponuđena nagodba. Dragutina više brine protok vremena nego ishod tužbi. Kako sam kaže, nitko tko je izašao iz logora nije umro od starosti. Trauma, batine i neljudski uvjeti kojima su bili izloženi uzimaju danak. Karcinomi, moždani i srčani udari su osnovna tri razloga od kojih umire ova populacija. Torture koje su proživjeli su, kaže Guzovski, su kao tempirana bomba koja i godinama poslije uzima živote, piše DW. Proveo je 126 dana u samici i izgubio 46 kg Dragutin, koji je prije dolaska u logor bio tri puta ranjen a i danas pored kralježnice nosi geler, proveo je u logoru šest i pol mjeseci, od 18. studenoga 1991. do 22. svibnja 1992. godine. Od toga je čak 126 dana bio u samici u kojoj vrata nekad nisu otvarali danima. U logoru je izgubio 46 kilograma, a iz njega je izašao sa slomljenom prsnom kosti, slomljenih sedam rebara i slomljenom zglobnom čašicom na desnom ramenu. Od Srbije traži 51 tisuću eura kao odštetu Iako ga, prema njegovim riječima, novac ne motivira, Guzovski kao kompenzaciju za torturu traži 51 tisuću eura. Pravi razlog zašto je tužio Srbiju je zbog nezakonitog lišavanje slobode, deportacije i odvođenja u logor, nehumanog i neljudskog postupanja i totalnog kršenja Ženevske konvecije o postupanju s ratnim zarobljenicima. S obzirom da postoji lista ljudi koje Srbija traži kako bi im sudila na temelju priznanja koja su izvukli iz njih batinama u logorima, bivši logoraši boje se posljedica, pa se ne usuđuju putovati izvan Hrvatske. “Ja dvadeset i nešto godina nisam išao preko granice iako se protiv mene ne vodi nikakav postupak,” rekao je Guzovski. Crna gora je isplatila odštete logorašima Crna Gora, koja je bilo dio države Srbija i Crna Gora, priznala je odgovornost za logor u Morinju. Isplatila je odštete logorašima iz Dubrovačko-neretvanske županije, pa, smatra Guzovski, to bi trebala učiniti i Srbija, kojoj je postojanje logora zasigurno neugodna činjenica, a mnogi Srbi nisu ni svjesni što se sve događalo u Srbiji. “Šutjeli smo dugo godina i vidjeli da moramo krenuti sami. Ovo su sada privatne tužbe. Ja ne znam tko je s kime kakav sporazum napravio, ali to me ni ne zanima,” kaže Dragutin Guzovski dok pokazuje dokaze kojima raspolaže. I dok je Guzovski, prema vlastitim riječima, imao tu sreću što je bio odveden u Srbiju, ostaje nejasno što će biti sa zatočenima u tzv. srpskoj krajini, Kninu, Glini, Dalju, Negoslavcima. On je predložio da se njima odšteta uvrsti kao trošak mirne reintegracije. Kako piše DW, postoje informacije iz Ministarstva pravde u Beogradu da je tužba u postupku. Zakazano je pripremno ročište, a navodno srbijansko Državno pravobranilaštvo priprema nagodbu. Rad ga je spasio Prije rata, Dragutin Guzovski, magistar ekonomskih znanosti, bio je direktor komunalne gradske tvrtke, a vrlo brzo nakon izlaska iz logora počeo je raditi u zagrebačkoj “Čistoći”. Nakon četiri godine preselio se u Vinkovce gdje je bio zamjenik župana. Tijekom mirne reintegracije ustrojio je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje i danas radi. Kako sam kaže, rad ga je spasio.
18.11.2018 09:46    Novosti   U organizaciji Mladeži HDZ-a BiH diljem Bosne i Hercegovine obilježena ''Večer sjećanja'' Diljem Bosne i Hercegovine Mladež HDZ BiH obilježila je „Večer sjećanja“ za žrtvu Grada Vukovara i sve poginule hrvatske branitelje Domovinskog rata. Zajedničkom molitvom i paljenjem svijeća ispred spomenika poginulim hrvatskim braniteljima i ulicama koje nose ime Grada Vukovara odana je posebna počast i zahvalnost svim žrtvama Domovinskog rata. „Večer sjećanja“ je poseban događaj, osobito za Hrvate Bosne i Hercegovine, jer u vrijeme žrtve Grada Vukovara prije 27 godina krenula je i borba za opstojnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini osnivanjem Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Tradicionalnim obilježavanjem „Večeri sjećanja“ Mladež HDZ BiH odala je poseban pijetet svim hrvatskim braniteljima i žrtvama Domovinskog rata i skrušeno se prisjetila žrtava Grada heroja Vukovara i Škabrnje, ali i žrtava svih ostalih stratišta hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Snaga i zajedništvo koje su tada pokazali hrvatski branitelji u obrani naših domova trebaju biti nit vodilja i na ponos svima nama koji se u „Večeri sjećanja“ prisjećamo zajedničke žrtve koju je hrvatski narod prošao prije 27 godina.
17.11.2018 21:45    Novosti   'Kajkić je rekao da zna gdje je tijelo mog sina, zašto nam ne kaže' Nada da će ikada više vidjeti sina, vukovarskog branitelja Jean-Michela Nicoliera, odavno je izgubljena, no u Lyliane Fournier još tinja ona da će ga makar dostojno pokopati. Ovo su godinama za nju najbolniji dani u godini, cijeli tjedan okružena je dragim ljudima, draga je gošća na brojnim događanjima, nju i njenog sina Paula primila je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, obišli su Osijek, Vukovar, Karlovac. Riječi utjehe koje svugdje primi lakše bi podnosila kada bi joj netko rekao kada će pronaći Jean-Michela. "Već 27 godina čekam da saznam gdje je moj sin i ljudi s kojima je dijelio posljednje trenutke. Imam 73 godine i svakog dana se nadam da će mi netko javiti da su ih pronašli. Već sam umorna i bolesna od iščekivanja. Najviše bih željela da mogu zapaliti svijeću na njegovu grobu i da napokon može počivati u miru", rekla nam je Lyliane. Za to najodgovornijima smatra “Srbe koji su ratovali protiv Hrvatske, koji znaju istinu, a ne govore je, a onda i međunarodnu zajednica koja je izjednačila agresora i žrtvu”. "Naposljetku je očito da ni hrvatsko političko vodstvo ne poduzima gotovo ništa da se dozna istina. S protokom vremena to postaje sve teže", zabrinuta je majka branitelja Jean-Michela. Kakvo je njezino mišljenje o ulozi suspendiranog policijskog službenika Nikole Kajkića u istrazi zločina na Ovčari, koji je udaljen iz službe zbog sumnje na tešku povredu službene dužnosti, iako on tvrdi da je suspendiran zbog “prekomjernog istraživanja”, te smatra li da je filmom “Ovčara - neispričana priča” doista kompromitirao moguće dokaze u istrazi kaže da to ne zna, ali da je šokira cijeli taj cirkus u medijima. "Prije gotovo godinu dana Nikola Kajkić je mom sinu Paulu pokazao videosnimku polja govoreći mu da su tijela Jean-Michela i ostalih ondje u dvije masovne grobnice. Sve otad čekamo da kaže gdje su točno tijela članova naših obitelji. Ako zna gdje su, kao što tvrdi, zašto to ne kaže? Ja nemam sve vrijeme svijeta, a nemaju ni ostali. Možda je u proteklih godinu dana netko tko je tražio svoje bližnje umro a da nikad nije doznao gdje su ostaci njihovih najmilijih. Kako se stvari odvijaju, bojim se da će se jednoga dana isto dogoditi i meni" kaže Lyliane Fournier. Prozvani Kajkić: 'Bio sam s čovjekom koji je zakopao tijela' "Snimio sam lokaciju na kojoj je grobnica od 14 ljudi, među kojima je i tijelo Jean Michela Nicoliera. Pokazao mi ju je čovjek koji je po naredbi kopao jamu, a onda i zakopao tijela bagerom. Radi se o ljudima ubijenima ispred hangara, trojici od batina, 11 s prostrijelnim ranama", komentirao nam je Nikola Kajkić, vjerujući da je svjedočanstvo bivšeg srbijanskog vojnika vjerodostojno. Na pitanje zašto nikada nisu izvršeni iskopi na toj loakciji, Kajkić odgovara kako je podatke dostavio institucijama. Žao mi je zbog Paula i majke. Ja sam im nešto obećao i ja ću to ispuniti - kaže Kajkić.