Teme BiH

04.04.2019 21:47    Teme BiH   0 Svaki deveti nezaposleni ima završen fakultet Od ukupnog broja nezaposlenih u Republici Srpskoj, svaka deveta osoba ima fakultetsku diplomu, a bez posla je i veliki broj magistara i doktora znanosti
04.04.2019 09:34    Teme BiH   0 ​Herceg - Bosna je bila i ostala jamstvom spasa, opstanka, preživljavanja i slobode Nastavno na jučerašnju obljetnicu eksplozije mostarske cisterne, a uoči 27. obljetnice osnutka Hrvatskoga vijeća obrane, ovaj tekst posvećujem Herceg-Bosni…
19.03.2019 12:16    Teme BiH   0 ​Zločinci i dalje šute, a tijela mnogih Hrvata Bugojna nigdje još nema Danas, na dan Sv. Josipa zatočenici HVO-a koji su u Bugojnu prije 25 godina prošli pakao obilježit će svoj dan – dan izlaska iz ovoga logora – “Sabirnog centra” kako ga mnogi bošnjački aktuelni političari znaju nazivati braneći tezu o postojanju bilo kakvog logora u Bugojnu.
19.03.2019 08:14    Teme BiH   0 ​Marijan Knezović: Samo u Srednjoj Bosni pripadnici ABiH ubili su 121. hrvatsko dijete Društveni aktivist i bloger Marijan Knezović oglasio se na svom Facebook profilu zbog terorističkog napada na Novom Zelandu. Navodi da je za manje od 24 sata cijeli svijet znao za svakog ubijenog muslimana na Novom Zelandu, što je svakako dobro.
07.03.2019 15:05    Teme BiH   0 ​VIDEO Nobilo: Slučaj Dragičević bit će jedna od najvećih obmana u povijesti Odvjetnik Anto Nobilo bio je dio pravnog tima vezanog za slučaj ubijenog Davida Dragičevića u Banjoj Luci. Uskoro će se navršiti godina dana od kad je umro David Dragičević, a za njegovu smrt još nitko nije odgovarao.
04.03.2019 20:43    Teme BiH   0 Što se dogodilo s najtraženijim teroristom iz BiH i vođom vehabija iz Gornje Maoče? Nusret Imamović, radikalni vehabijski vođa iz Gornje Maoče, kojeg je američki State department još 2014. godine stavio na specijalnu globalnu listu deset najtraženijih terorista na svijetu, i dalje boravi u Siriji, u koju je otputovao iz BiH još 2013. godine.
03.03.2019 21:23    Teme BiH   0 Stan u Münchenu stoji 2750 KM mjesečno "Tek vani čovjek shvati kako je dobro biti kod svoje kuće, ne plaćati stanarinu, posijati pšenicu i posaditi krumpire u ove proljetne dane i biti svjestan da što god loše da se dogodi, nećeš umrijeti od gladi.” Tim riječima sugovornik iz Hercegovine na radu u Njemačkoj objašnjava svoju situaciju u “obećanoj zemlji” i uvodi nas u još jednu gastarbajtersku temu, piše Večernji list BiH. Stan u užem centru Ovog puta fokusiramo se na dio gdje govori o plaćanju stanarine i analiziramo cijene najma stanova u zemljama u koje ljudi iz BiH tradicionalno idu. Andrej Nikolić, koji je otišao u Njemačku, danas živi u središtu Münchena i stan plaća 1402 eura ili oko 2750 maraka. "Stan je nekih 90 kvadrata, u užem centru grada je, platim i garažu 55 eura, zatim osiguranje koje je 139 eura. Od toga je 40 eura osiguranje stana", govori Nikolić. I ne radi ni o kakvoj prenapuhanoj cijeni, nego o stvarnoj cijeni stana u centru ovog grada, što potvrđuje i njemački magazin Immobilienscourt24, koji je analizirao prosječne cijene nekretnina u Münchenu, Frankfurtu i Stuttgartu. Tako se na rubovima Münchena stanovi kreću od 500 do 800 eura mjesečno, a u centru gore spomenutih 1400 eura. U Frankfurtu su, piše isti magazin, cijene najma stana prihvatljivije nego u Münchenu i u prosjeku iznose oko 800 eura. U Stuttgartu, pak, prosječna cijena najma dvosobnog stana iznosi oko 1000 eura. Ako se takve cijene čine pretjeranima, onda spomenimo još neke zemlje. Tako je prosječna cijena stana u Norveškoj, kad se preračuna u konvertibilne marke, oko 2500 KM, u Švicarskoj 2100 maraka, a najniža je od popularnih zemalja za ovdašnje ljude cijena najma stana u Švedskoj, iznosi 1300 KM. Marko, koji živi u Irskoj, u gradu Corku, trosoban stan plaća oko 1800 maraka, a zimi plati i 300 KM struje, tako da bez solidne plaće, koja iznosi više tisuća eura, nije previše isplativo živjeti u toj, a, kako stvari stoje, ni u ostalim zemljama. Međutim, trend odlazaka je neminovan, a on će se nastaviti jer “obećana zemlja” Njemačka od 2020. godine planira olakšati ulazak onima koji žele doći i raditi u toj zemlji. Sve ponovno podsjeća na vremena kada se masovno odlazilo s ovih prostora, što potvrđuju i nedavne riječi velikana hrvatskog glumišta u BiH Mire Barnjaka koji je, govoreći o “Rodijacima”, štivu legendarnog Petra Miloša, kazao kako mu se tekst čini aktualnijim sada nego 1993. kad je napisana prva adaptacija za potrebe Hrvatskog narodnog kazališta. "Odlučili smo ga još malo doraditi s obzirom na to da su sada aktualni odlasci u Njemačku, Austriju, Irsku, Švicarsku...", kazao je Barnjak, a “Rodijake” dočekuju prepune dvorane, osobito u ljetnim mjesecima kada kući dođu oni koji su sve te pustolovine na svojoj koži iskusili. Povratak kući I tako, vrijeme prolazi u tuđini, a misli se mnogima, kao sugovorniku s početka teksta, vraćaju u rodni kraj. Ondje gdje na kraju mjeseca nećeš razmišljati hoće li ostati dovoljno da se plati stan od dvije tisuće maraka i gdje znaš da se neće skapavati od gladi jer ima zaliha hrane dok ne prispije ono što je upravo posađeno. U tim mislima neki će se sigurno odlučiti i na povratak kući.
03.03.2019 17:54    Teme BiH   0 Proputovao 47 zemalja i kaže da je najljepša BiH Avanturist, poliglot, putopisac, magistar ekonomije, teniski sudac i trener, Banjalučanin Robert Dacešin proputovao je skoro čitav svijet s malo novca. Obišao je 47 zemalja bez skupih usluga turističkih agencija, upoznao stvarni život ljudi u raznim dijelovima svijeta, a za N1 kaže da je Bosna i Hercegovina najljepša. Engleski, španski, portugalski, italijanski i slovački jezici savladani su zahvaljući brojnim putovanjima. Za daleke egzotične destinacije dvadesetpetogodišnjem Robertu Dacešinu nije trebalo mnogo novca, proputovao je kroz 47 zemalja zahvaljujući odlučnosti da ispuni svoje želje. "Od toga dana u kolovozu 2010. putujem sam, često autostopom, koristim kaučsurfing. Putovanje bez kontakta s ljudima ne znači ništa. Ako ću ja ići u hotel s pet zvjezdica bez kontakta sa stvarnim svijetom bolje da jednostavno ne idem nigdje", kaže Dacešin. Master diplomu međunarodnog menadžmenta stekao je na Sveučiištu u Bratislavi, više od petnaest godina se bavi tenisom, četiri puta je bio prvak Republike Srpske, bio trener ali i sudac. Dijelio je pravdu na nekim od najvećih svjetskih turnira gdje je sudio Nadalu, Murrayju, Del Potru, Fereru i drugima. Pokušavao je raditi menadžmentski posao od osam do četiri, ali je shvatio da to nije za njega. "Počeo sam da učim digitalni marketing, Facebook oglašavanja i SEO optimizaciju da bih u jednom trenutku shvatio da radim privatno za neke druge klijente ali i za svoju web stranicu. Danas živim samo od toga, radim kao freelancer, putujem, ponesem laptop i gdje god da sam ako imam net mogu da radim i to je najbolja stvar koja mi se dogodila", ističe putopisac i poliglot Robert Dacešin. Stopirao je po selima Gruzije, volontirao u sirotištima u Tanzaniji, hodao po ruševinama Černobila, popeo se na Etnu, hodao po vulkanskom blatu Azerbejdžana. Što više putuje to više voli zemlju u kojoj je rođen, kaže Dacešin. "Ja sam primjer nekoga tko je bez politike, mame, tate, uspio sebi naći posao i platiti sve te neke stvari. Ako mogu ja koji nisam pametniji od drugih može svatko. Samo što smo mi kao narod uvjereni da je ovdje jako teško jer stalno truje ta negativna priča oko nas. Bilo bi nam dosta bolje da se okrenemo finim stvarima i da radimo na sebi jer je to jedina sigurna varijanta koja će dati neki boljitak na kraju", dodao je Dacešin. Cilj mu je, kaže, širom svijeta predstaviti egzotiku, divljinu, ljepotu i različitost kultura Bosne i Hercegovine.
27.02.2019 13:39    Teme BiH   0 ​Balkanska ruta kroz BiH: Ljudi zaglavljeni u procjepu EU Tijekom 2018. godine u Bosnu i Hercegovinu je ušlo više od 23.000 ljudi koji su su bili prisiljeni napustiti svoje domove i krenuti na put, s nadom da će doći do mjesta gdje će moći nastaviti svoj život.
25.02.2019 20:15    Teme BiH   0 ​UZNEMIRUJUĆI VIDEO Ovako su u Središnjoj Bosni ratovali mudžahedini, suborci Edina Gačića Kad su mediji u BiH izvijestili kako je višestruki ubojica Edin Gačić bio i bivši pripadnik odreda El Mudžahid Armije BiH, dio sarajevske javnosti pokušao je nametnuti narativ prema kojem je Gačić samo obični luđak te da njegov ratni put nema veze s nedjelima koja je kasnije počinio.
25.02.2019 12:07    Teme BiH   0 BiH jedina u Europi neće izvršiti popis stanovništva 2021. godine? ​Bosna i Hercegovina 2021. godine ponovo će biti možda i jedina zemlja u Europi u kojoj neće biti proveden popis stanovništva, domaćinstava i stanova, prenose Nezavisne novine.
23.02.2019 11:56    Teme BiH   0 Sjećate li se Kate Šoljić, sjećate li se hrvatskih mučenica iz Domovinskog rata? Jedna od najponosnijih majki u Hrvata – Kata Šoljić, rodila se 23. veljače 1923. Mnogi su na žalost već zaboravili ovu iznimnu ženu, kojoj su u hrvatskom Domovinskome ratu poginula čak četiri sina: Niko (r.1942.), Mijo (r.1945.), Mato, (r. 1952.) i Ivo (r. 1948.). Svi su ubijeni od ruke srpskog agresora, a dosad nitko nije odgovarao za njihovu smrt. Da nesreća i tuga ove ponosne majke bude još i veća, valja istaknuti da je u vrijeme II. svjetskog rata izgubila još braće, te da nikada nije saznala za njihovo posljednje počivalište. Samo u Domovinskome ratu od obitelji Šoljić sudjelovalo je oko dvadesetak njenih najbližih. Iza nje ostale su i dvije kćeri, od kojih je jedna bila i aktivna sudionica Domovinskog rata, a prošla je i srpske logore. Drugoj je ubijen suprug u srpskoj agresiji, i još danas ne zna gdje mu je grob. Djeca njezinih kćeri također su bili na prvim crtama obrane. O trome smo pisali i pisat ćemo. Da se ne zaboravi! Sjećam se, kad smo u Zagrebu predstavljali jednu moju knjigu u kojoj sam objavio oko osam tisuća imena poginulih u vrijeme Domovinskog rata, i kada je ministrica branitelja bila gđa. Jadranka Kosor, gotovo nam nisu dali ni jednu dvoranu u Zagrebu da je promoviramo! Ipak, dozvolili su nam da to uradimo tek u prostorijama zagrebačke HVIDR-e. Na promociju je došla i gospođa Šoljić (ali ne i mediji!) i tada ledenim glasom upitala nazočne: “Tko to ima protiv da se jedna ovakva knjiga “ne smije” promovirati u Zagrebu?” Nastala je, naravno, šutnja. A onda je Kata rekla i ovo: “Do 1990. nisam smjela govoriti da sam izgubila braću, pa zar sada ne smijem reći ni da sam ostala bez četiri svoja zlata, četiri svoja sina?” Kata Šoljić, kad sam je upoznao, živjela je u zagrebačkoj Dubravi, u jednom stančiću od nekih 15 četvornih metara, koji nije imao ni prozore, već samo vrata za balkon. Pokrenuo sam (2004.) akciju da joj Udruge proizašle iz Domovinskog rata dodjele priznanje-Junakinja hrvatskog Domovinskog rata! Odaziv je bio izvanredan. Sve do te svečanosti uručenja ovog priznanja dva puta tjedno odlazila je na dijalizu, a ovo joj je priznanje toliko pogodilo u srce da je poslije morala ići čak – tri puta tjedno. Obećavali su joj med i mlijeko, za nju i njezinu obitelj. Na kraju je okončala u jednom privatnom umirovljeničkom domu, gdje su je posjećivali članovi obitelji i štovatelji. O Kati Šoljić objavio sam knjigu i snimio nekoliko dokumentarnih filmova. Na žalost, nisu naišli na neki osobiti odaziv, prije bi se reklo da su prešućeni. Milan Bandić, koji je bio nazočan jednoj od promocija knjige o gospođi Šoljić javno je obećao da će, kao gradonačelnik, odmah kupiti najmanje tisuću primjeraka, da svaka škola dobije barem jednu, kako bi znali tko je Kata Šoljić, odnosno tko su majke čiji je doprinos u Domovinskom ratu iznimno veliki. (Prihod bi išao u korist stradalih branitelja). Znate koliko je knjiga kupio Bandić-ni jednu! Već duže razmišljam da bi trebalo ponovno tiskati prvu i jednu knjigu o Kati Šoljić, ali vjerujte nema zainteresiranih sponzora!? Obitelj Šoljić prošla je pakao i u vrijeme komunizma. Brozovi Udbaši (gdje ste sada perkovići?) neprestano su im zagorčavali život, a posebno su mučili njezina supruga koji danas s njom počiva na vukovarskom groblju. Kata Šoljić recimo u Vukovaru, nema svoju ulicu, ni trg, po njezinom imenu se ne zove ni jedna kulturna ustanova, iako je zaslužila i spomenik. (U Zagrebu „na kraju grada“ po njoj se zove jedan park!). A cijeli se život, unatoč bolesti, borila za hrvatske branitelje, nije dozvolila da se zaborave oni koji su poput njezinih sinova dali život za slobodu. Poglavito je bila ponosna na Hrvatsko žrtvoslovno društvo, koje vodi dr. Zvonimir Šeparović, čija je bila počasna predsjednica, kao i na svoju Bosnu i Hercegovinu, gdje je rođena. Umrla je 8. srpnja 2008. Koliko još vode treba proći, pa da se netko sjeti i majki, poput Kate Šoljić, ili Eve Šegarić iz Škabrnja, čija su tri sina poginula u vrijeme srpske agresije, dok je još najmanje desetak članova njezine obitelji položilo život za Domovinu? Hrvatske majke, poput Šoljić, Jović i Šegarić, dale su ogroman, nemjerljiv doprinos u svetom Domovinskome ratu. Kad smo hrvatskom Saboru (lani) predlagali da te žene-mučenice dobiju barem Spomen dan – odbili su! Sve smo o tome pisali, pa se samo ponavljamo. Ali, kao da i nismo. Mladen Pavković