Podijeli članak

Ispodprosječni pojedinci koji su s godinama izgradili samouvjerenost pa danas žive u uvjerenju da su nešto posebno, mogli bi se neugodno iznenaditi ako pogledaju video u kojem se objašnjava Dunning-Krugerov učinak.

Naime, u videu se na vrlo jasan i jednostavan način odgovara na pitanje zašto najveći idioti vjeruju da su najpametniji.  

Naravno, objašnjenje ovog psihološkog fenomena vjerojatno će proći ispod njihovog radara jer čak i ako ga nekim čudom pogledaju, vjerojatno neće ni registrirati da se to odnosi na njih.

Oni koji su malo iznad prosjeka vjeruju da su malo iznad prosjeka

No ako pripadate onoj drugoj skupini i ako vam nekim čudom zatreba ova informacija u obračunu s nekim bahatim glupanom, a iz nekog razloga ne možete pogledati video, radi se o zanimljivoj studiji. Socijalni psiholozi David Dunning i Justin Kruger 1999. proveli su istraživanje i otkrili da oni s najmanjom vjerojatnosti da obave određeni zadatak imaju najveću sklonost tome da precijene vlastite sposobnosti, dok oni koji svoje zadatke uspješno obavljaju smatraju da su, u najboljem slučaju, malo iznad prosjeka. Ukratko, oni koji su malo iznad prosjeka u načelu vjeruju da su malo iznad prosjeka.

Ova je studija rezultirala identifikacijom fenomena koji je nazvan "Dunning-Krugerov učinak", a definira se kao "kognitivna predrasuda ljudi koji greškom procjenjuju vlastite kognitivne sposobnosti većima nego što zaista jesu".
 


S ovim ste se fenomenom vjerojatno mnogo puta susreli, ne samo na društvenim mrežama koje su kraljevstvo idiota koji su uvjereni da znaju više od ostalih već i u svakodnevnoj komunikaciji s ljudima. Pojedinci skloni stvaranju vlastite "subjektivne socijalne stvarnosti", koja je u potpunom neskladu s objektivnom stvarnošću, vrlo često vjeruju da znaju više i da im to daje pravo da drugima pametuju iako o pojedinim temama nemaju pojma.

Ova je studija ponovljena mnogo puta

Jednostavno rečeno, oni vjeruju da su najbolji za određeni posao, neovisno o tome radi li se o rješavanju logičkih zagonetki, otkrivanju gramatičkih pogrešaka ili čak procjeni toga je li neka šala duhovita ili ne. Naime, ova je studija ponovljena mnogo puta i pritom je korištena široka lepeza kognitivnih zadataka.

Ako ste čitajući ovo pomislili "o ne, siguran sam da sam jedan od takvih", imamo dobru vijest za vas - vjerojatno niste ispodprosječni. Isto tako, protiv Dunning-Krugerovog učinka borite se tzv. metakognicijom, odnosno razmišljate o načinu na koji razmišljate. Procjenom vlastitih ograničenja na realističan način u stanju ste odrediti koliko vam je truda potrebno da u nečem postanete dobri.