Podijeli članak

Većina bh. obitelji može samo sanjati o odlasku na godišnji odmor. Nekada je bila tradicija ići ljeti na more, a zimi u planine, i to je radila većina obitelji. Danas je to postao luksuz i nije dovoljno raditi jer male i neredovite zarade omogućavaju samo preživljavanje, piše Večernji list BiH.

S mora u planine

O nezaposlenima i njihovu godišnjem odmoru da i ne govorimo. A tek umirovljenici? Podaci pokazuju da tek svako četvrto kućanstvo ode na odmor, dok 75% kućanstava ne može sebi priuštiti odlazak na sedmodnevni godišnji. Podaci su to za Republiku Srpsku, a slična situacija je i u ostatku države. Dok iznimno mali broj bh. stanovnika planira sebi i ljetni i zimski odmor, većina pokušava kako-tako preživjeti. “Zbogom, more, zbogom, more, odoh u planine”, pjevaju oni koji su ljetos proveli tjedan-dva na moru, a sada kupuju opremu i spremaju se za zimske ugođaje, pritom birajući elitna skijališta. Dok će neki svoju sportsku opremu isprobavati na domaćim skijalištima, drugi će krenuti put Slovenije, Italije, Austrije, Njemačke, ali i skandinavskih zemalja. Uvijek se govorilo da na skijanje idu samo bogati, a oni su nakon povratka pričali da su zimu proveli na top-destinacijama kao što su Kronplatz, Nassfeld ili Bad Kleinkirchheim. Je li skijanje monopol bogatih, prosudite sami. Naime, prema ovogodišnjim cijenama, tjedan dana skijanja za četveročlanu obitelj košta između 2000 i 3000 eura na austrijskim i talijanskim skijalištima, što uključuje smještaj, ali i karte za skijanje. Najskuplje su, prema cjenicima, skijaške karte (ski-pass), koje se u Italiji i Austriji kreću između 200 i 280 eura za šest dana po osobi. Dječje karte su jeftinije, a za najmlađe (u pravilu do sedam godina) obično su besplatne. Da odlazak na zimovanje zaista nije odmor za svačiji džep, pokazuju i cijene skijaške opreme koju možete naći u trgovinama sportske opreme. Za kompletnu opremu, koja uključuje i odjeću, potrebno je izdvojiti uglavnom od 750 do 800 KM, i to za onu nemarkiranu. Brendirane rukavice koštaju oko stotinjak KM, dječja odijela mogu se naći već po 80 maraka i niže, dok će odrasli morati izdvojiti minimalno 130 KM. Isplativije je, u principu, unajmiti opremu na skijalištu, no kupnja kombinezona i nepropusne odjeće dugoročno je ulaganje. Uostalom, natjerat će vas da ostanete na istoj kilaži do idućeg zimovanja. 

Domaće je jeftinije

Skijaši za djecu obično unajmljuju opremu u trgovinama, a tjedan dana najma pancerica, skija i štapova u prosjeku košta 100 KM. Najam za odrasle je između 120 i 150 KM. Ako se štapovi polome, obično se plaća dvostruki ili trostruki iznos najma. Ako se skije polome, plaća se njihova cijena - obično oko 650 KM. Pa, zbrojimo li sve ove stavke, tjedan dana na skijanju penje se na iznos od 4000 eura. A gdje je još izvanpasionska potrošnja? Tako tjedan dana u Alpama obitelj stoji čitavu godišnju plaću, i to onu prosječnu. Ako se sjetimo trgovaca ili djelatnika u prerađivačkoj industriji i njima sličnih, koji primaju mjesečno oko 600 KM, oni bi za ovaj “luksuz” morali raditi godinu i pol, a oni s minimalcem, kojih nije mali broj, i dvije godine. Dok oni dubokih džepova, ali i mnogi koji peglajući kartice “glume” bogataše, najradije biraju skijališta poput Nassfelda ili Kronplatza, ali i Zermatta i St. Moritza, a sve više su tražene i ekskluzivne destinacije poput La Ville, Corvare, Saalbach-Hinterglemma i Livinga, mnogi će svoju ljubav prema snijegu zadovoljiti domaćim destinacijama. Dok cijene aranžmana, ovisno o vrsti i kvaliteti smještaja, destinaciji i cijeni ski-passa, u nekim skijalištima dosežu i 59 eura po danu, na Blidinju je dan skijanja 25 KM, Kupresu 35 maraka. A za 300 maraka tjedno može se naći smještaj u domaćem aranžmanu. Slično stanje je i na ostalim skijalištima u BiH. Oni koji su se odlučili za zimske radosti, i ovaj će put, odmah nakon dočeka 2019., spakirati svoje kovčege i zaputiti se na neko od skijališta.