Podijeli članak

Pitanje skrbništva nad djecom i brakorazvodne parnice gotovo u pravilu vrlo su ružne priče u kojima istina nikada nije crno-bijela. A u sredini se nalaze oni oko kojih se mama i tata bore, koje najviše vole i kojima žele sve najbolje – iznoseći prljavo rublje preko televizije. Mediji rijetko mogu pomoći u tim slučajevima, ali u priči koju donosi Provjereno, ona odavno nije dijete.

Kristina je navršila 32 godine, a otac je nije vidio punih 27. Nikada nije pitao za nju, nikada je nije tražio jer on odavno ima novu obitelj. A Kristina ima mentalnu retardaciju, cerebralnu paralizu, epilepsiju i hipotireozu, ali i lavicu koja se cijeli život bori za nju, svoju majku koja se prije sedam godina drznula tužiti njezina oca zbog neplaćanja alimentacije. I tek tada je počeo horor za njih dvije.

Otac, umjesto sramote zbog nebrige za vlastito dijete, uzvraća kaznenom prijavom. Kristinina majka izgubila je skrbništvo.

Kristina sama ne može ništa. Od rođenja ima teške dijagnoze, intelektualno je na razini je petogodišnjeg djeteta. Cijeli svijet njoj je majka Nedjeljka. Od pete godine Kristinina života žive same,. ''Bojim se starosti i nemoći moje, jer dok god ja mogu, moći će i ona'', govori kroz suze Nedjeljka Grozdanić.

Bitka kakvu nije mogla ni zamisliti

Od rođenja je znala da ju čeka bitka, ali ono što je slijedilo, nije ni sanjala. Kristinin otac napustio ih je 1993. godine. ''Nije ga bilo briga je li u parku, je li mokra, gladna, žedna. Bilo je dana da nismo imali za kruh, a ja sam morala dati novac za stan, za režije, da ne ostanemo na cesti. Nisam ju nigdje mogla smjetiti jer tada nije bilo ustanove za djecu s posebnim potrebama, nitko je nije htio čuvati'', priča Nedjeljka. Kada je krenula u školu, Kristina je još postavljala pitanja gdje je tata.

Uspjela je Nedjeljka nekako stati na noge, raditi, kupiti krov nad glavom, brinuti o Kristini, premda nema nikog bližnjeg, tek prijatelje koji su jedini svjedoci što je proživljavala sve ovo vrijeme.

Dijete nije vidio 27 godina

Otac cijelo vrijeme živi u Njemačkoj s novom suprugom. I, prema Nedjeljkinim riječima, vode biznis s prodajom automobila. U 27 godina, koliko je prošlo od odlaska, nikada nije vidio Kristinu. Pojavio se 2014. godine, priča Nedjeljka, kada je otišao u Centar za socijalnu skrb prijaviti da mu ona brani da viđa dijete. Čini se nevjerojatnim čak i za našu zemlju.

Ekipa Provjerenog nazvala je Kristininog oca, ali nisu dobili odgovor nego uputu da kontaktiraju njegove odvjetnike. Obojica su odbili razgovarati.

Nikada, tvrdi Nedjeljka, nije došao ili pitao, sve do 2014. godine. I tada nije pitao nju, kao skrbnika, već je otišao u Centar za socijalnu skrb. Par godina kasnije je i tužio Nedjeljku. Nisu tužbe toliko čudne i neobične kada se radi o rastavljenim roditeljima, no ovdje se ona poklopila s Nedjeljkinom tužbom zbog neuzdržavanja djeteta.

''Tužila sam ga 2014., a on je podnio prijavu 2018. protiv mene da mu branim susrete. Plaćao je nešto sitno, ali sve je to zanemarivo. Njemu je, prema presudi iz 1998. godine, obveza 1500 kuna na mjesec'', kaže Nedjeljka.

I tada kreće pravni pakao. Majka koja se drznula u ime djeteta tražiti novac završava s kaznenom prijavom i optužnicom.

Otac je dolazio u Hrvatsku

''Sad je ispalo da sam ja kriva što nisam dozvolila ocu da viđa dijete, a nisam mu branila, niti bih mu branila. To je njegovo dijete. Dapače, dijete koje je sve te godine trebalo i njega'', priča Nedjeljka.

Otac je u međuvremenu dolazio u Hravstku više puta. ''Kad je otišao, znao je doći sestri. I ona ga je savjetovala da će otići s njim da vidi dijete u školi, ali on nije htio'', govori Kristinina majka.

Otac je na pitanje kako da nije ranije tražio sudskim putem da vidi svoje dijete odgovorio da je želio da sve ide ''na lijepi način''. Ili se radi o izuzetno strpljivom ocu koji punih 27 godina mirno želi do djeteta ili, kako kaže Nedjeljka, jednostavno laže i da sve što sada radi, radi jer ga je tužila zbog alimentacije.

Sve je kulminiralo prije 3 godine

Otac nije išao samo u CZSS, već i kod pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Angažirao je i odvjetnike, ali do djeteta, zbog kojeg vodi i spor, nije došao. Ljudi koji su cijelo vrijeme uz Nedjeljku i Kristinu od malih nogu, nikad ga nisu ni vidjeli.

''Bilo je još roditelja koji su bili razvedeni, ali su se pojavljivali, čak i roditelji koji nisu niti živjeli zajedno ni u gradu ni u državi, dok Nedjeljkinog supruga nikada nitko nije vidio'', priča Nedjeljkina prijateljica Željka Vrljić.

Do kulminacije apsurda dolazi 2018. godine. Zbog izmjena u obiteljskom zakonu, Nedjeljkin status skrbnika došao je pod novu procjenu. Kaznena prijava i otpužnica koje je pokrenuo otac dovele su do toga da, nakon što je 32 godine bila sjajna majka, izgubi skrbništvo. ''Osuđena sam da ne radim za dobrobit zdjeteta, a sve sam radila samo za nju. Živim cijeli svoj život, ne bih bila živa da nema'', kaže Nedjeljka.

Podaci - tajna

Ekipa Provjerenog posjetila je i riječki Centar za socijalnu skrb. Razgovarali su s dvije djelatnice, a jedna od njih je osobno vodila cijeli Nedjeljkin slučaj.

Pravnica riječkog CZSS-a Biljana Zrnić Vučković rekla je da su podaci o štićenicima tajni te da o njima ne mogu govoriti u medijima. Prema zakonu u konkretne podatke, dakle, ne može ulaziti, premda se Nedjeljka Grozdanić i putem odvjetnice žalila upravo na rad dotične i tražila njezno izuzeće zbog izjave koju je pravnica centra dala za sud.

''Izjavila je da nisam dobra majka, da ne radim u interesu djeteta, da onemogućavam viđanje'', kaže Nedjeljka i dodaje da je taj iskaz pravnica temeljila na kaznenoj prijavi. Nedjeljka se žalila ne samo centru, već i Ministarstvu.

Da stvar bude bolja, isto to Ministarstvo uvažilo je njezinu žalbu za izuzećem djelatnice centra, ali to nije promijenilo tijek stvari. Naime, žalbu jesu uvažili, ali su odluku opet prepustili Centru u Rijeci, koji po tom pitanju nije učinio ništa.

Nova skrbnica Kristinu nije ni vidjela

''Njega su nagradili jer se on nakon 21 godine pojavio, a prije nikad nije tražio niti pitao za svoje dijete. Pojavio se kao žrtva na Centru i oni su ga prihvatili, oni su trebali njega pitati: 'Pa gdje ste bili dosad? Što ste dosad radili? Kako to sad odjednom imate dijete?''', priča Kristnina majka. Kristina nije toga ni svjesna. No svaku bitnu odluku u njezinu životu, više ne donosi njezina majka.

Nova skrbnica joj je posve nepoznata djelatnica centra. Umjesto majke, Centar je taj koji će nadalje voditi i pravne bitke. Koliko revno, pitanje je. Nedjeljka kaže da je nova skrbnica diplomirana socijalna radnica, ali i da Kristinu nije nikada niti vidjela niti tražila da ju vidi. Skrbnik ne može biti ni otac jer i on ima kaznenu prijavu i živi u inozemstvu. A niti joj želi biti skrbnik, barem ne postoji niti jedan zapis u kojem to traži.

Nedjeljka i dalje živi s Kristinom i njezinim dijagnozama – mentalnom retardacijom,cerebralnom paralizom, hipoteriozom, epilepsijom, slabovidnošću. Tako je od rođenja, davne 1988. godine. No sada je Nedjeljka na rubu snage. ''Ja više nemam snage. Ja sam potrošena od života. Ona me drži. Ja ne bih bila živa da nema nje, ona me drži i moram živjeti radi nje'', kaže Nedjeljka.

Kristina ništa ne zna

Žalosna je ovo priča u više slojeva. Samohrana majka koja godinama sama brine od djetetu. Očevo neplaćanje alimentacije, neviđanje djeteta. Otac koji je od pete godine nije sudjelovao u odgoju i brizi. Kaznene prijave roditelja. Sudski postupci protiv oca traju od 2014. godine, a protiv Nedjeljke od 2018. godine. Da nije pokrenula naplatu alimentacije, kaže da nikad nitko ne bi dovodio u pitanje njezinu sposobnost da skrbi o Kristini.

Navikli smo na to da sustav ne funkcionira, da je spor i da mnoge stvari ne valjalju. Čak i uz sve to, da netko uistinu 20 i više godina želi vidjeti svoje dijete i pritom ne nađe način – čini se apsolutno nemogućim! Kristina o svemu tome ništa ne zna. Tužno, no možda je tako i bolje.

VIDEO