Podijeli članak

Moćne letjelice su se podigle, skupa s ubojitim i otrovnim teretom. Podigle su se da bace bombe pune eksploziva i osiromašenog uranija na Perziju, drevnu civilizaciju staru 10 000 godina, na narod koji je četiri puta uspio otjerati moćni Rim sa svoga tla, jednog rimskog cara ubiti a drugoga zatočiti u dvorac oslikan slikama njegova poraza. Civilizaciju koja je još u rimsko doba imala oklopljene konje i jahače, što će kod nas biti tek za 1000 godina. 

Polijetanje je naredio predsjednik zemlje stare par stotina godina, čovjek sa zgodnom ženom i žutom lasicom na glavi. Ne znam kako su namjeravali nazvati operaciju uništenja Irana. Kako bi rekli „oslobađanje“. Tako je oslobođena Libija, Afganistan, Irak, umalo i Sirija. Milosrdni anđeo nije, to je već bilo... Božja milost? Arkanđelov poljubac? Svetački blagoslov? Krušna mrva? Dodir svetog Ante? Odlučna dobrota? Spasiteljevo iscjeljenje...? Ne znam kako se zvalo polijetanje, ali je, hvala Bogu na nebesima, opozvano.

E sad, ne znam kako je to bilo. Možda je onaj zločesti Putin nazvao onog s lasicom na glavi i rekao „Čuj, ne znam šta hoćeš ali vidim kako to hoćeš. Povrći tu leteću skalameriju ili... Znaš već. Imaš koju minutu ili se vidimo u Washingtonu, kao što smo se s Poljacima vidjeli u Varšavi, s Francuzima u Parizu, s Austrijom u Beču i s Nijemcima u Berlinu... Pa ti vidi“. Možda predsjednik Ruske Federacije nije imao vremena, pa je zvao ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov? Možda je rekao „Čuj, Donalde, fin si čovjek, žena ti još ljepša... Ali nisi pri sebi. Jel' ti misliš da nam možeš rasturat' komšiluk a da mi to mirno gledamo? Znamo, znamo, nit' su Rusi nit' su Čečeni, ali ne valja kad ti komšija strada. Prije ili poslije i ti dođeš na red. Hajde, vraćaj taj aluminij ili će bit' svašta...“.

Možda je žena mu, Melanija Trump, stavila mokar oblog na lijepo čelo i jauknula: „Donalde, nesrećo... Bolje bi bilo da sam se udala za Jovu Pijanca ili ludog Janeza Dobrotinšeka nego za tebe... U grob ćeš me oćerat! Hoćeš li da ti sravne Pentagon ko Reichstag Švabama? Hoćeš li da s vrećicama bježimo u podrum? Je li ti mozak izlapio ispod te žute nakvarcane pače!? Povrći te avione dok te nisam ubila na spavanju...“

Flota se vratila i prizemljila. Bez streljiva i bombi. Ne može se vratiti naoružana, kao u vrijeme kad su neispaljene bombe i projektile morali bacati uz hrvatsku i crnogorsku obalu. One projektile koji su udesetostručili oboljenja od raka u hrvatskom i crnogorskom primorju.

Kako god, Iran je imao više sreće nego Irak. Kao Kokura, grad u Japanu. Trebali su baciti atomsku na Kokuru, ali je Kokura bila ušuškana u maglu pa... Pa su je bacili na Nagasaki. Da ne propadne, valjda...

Pitam se samo jesu li opet izbacili streljivo i bombe u Jadran? Ili su ovoga puta nekoga drugog velikodušno, dobrohotno, kršćanski blago, zapadnoeuropski i anglosaksonski humano, milosrdno i s puno blagosti usrećili porastom oboljelih od raznih karcinoma...?