Podijeli članak

Eto, da vam čestitam prelazak u 2020. godinu. 2019. je bila jedna velika prevara i nesreća. Mostaru su otimači iluzija oteli Aluminij i još jednu godinu. I prije se Aluminij otimao, ali malo po malo, iznutra. Izvana, spolja, proces je sad skoro pa zaokružen. U isto vrijeme, prodaje se kuća u Neumu, s vlastitom plažom. 2 milijunčeka najmanje. Zainteresiranih ima, naravno. Ne radi se o običnoj kući za stanovanje nego o mjestu za aktivan odmor od zarađivanja milijunčeka. Plaža je mjesto puno pijeska na kojem se ne može ništa uzgajati, ali se stražnjica umorna od sjedenja u uredu može spustiti na vreli pijesak i akumulirati energija za zarađivanje još više milijuna iz propalih firmi i opustošenih plantaža, praznih pašnjaka i placeva za poludivlju gradnju. U isto vrijeme, u Mostaru se dobro plaćeni državni službenici bune zbog cijene džigerice od 4 KM. Zadnja ozbiljna firma je, dakle, ugašena. Ljudi se skupe samo zbog zagađenja okoliša. Kakvog? Pa onog kojeg nema. Radnici čistači dobro obave svoj posao, oko odlagališta na Uborku voda nije zagađena, otrovnih materija nema u tlu, barem ne u količinama iznad dopuštenih. Federalni i državni mediji to ne objavljuju, a i zašto bi? Neka narod malo otupi oštricu svog nezadovoljstva temama koje su manje važne od temeljite pljačke kostura zaostalog od bivše nam države.

I 2020. ćemo se baviti posljedicama. Pitat ćemo se kako spriječiti mlade i pametne da odlaze iz Bosne i Hercegovine. Novinari će istraživati afere onima koje vlasnici novina označe kao mete istraživanja. Hm, zapravo, mediji označe koga treba rušiti tek pošto im financijeri medija kažu koga treba rušiti. I 2020. godine ćemo bolesnu djecu liječiti SMS porukama i telefonskim pozivima. Bolnice će i dalje nalikovati paviljonima za čekanje na daleko putovanje od operacijskog stola do donjih slojeva oblaka ili gornjih slojeva Belzebubovog carstva. Automobili će nam i dalje biti s njemačkoga groblja auta a tinejdžeri će juriti u novim terencima i po poderanim cestama punim lokvi prskati prolaznike. Prodavat će se, kao i obično, jako puno najskupljih i stotinu puta više super jeftinih stvari. Maslac će opet poskupjeti brže nego cigarete. Možda zabrane i pušenje u kafićima, pa budemo „Europa“ koliko i onaj jad i čemer od Crne Gore?

Ipak, nemamo se prava ljutiti što će Nova biti još gora. Loše sjeme mržnje i sebičnosti smo posadili već davno. Najgore zrnje ostavimo za sjetvu, ako se sjetve i sjetimo. Samo bismo želi i imali, samo bismo uzimali i kupovali...

Kad vam požele sretnu Novu, nemojte se ljutiti. Ostalo im, po navici, da je žele sretnu. Sjetite se priče o onom škrtom Židovu koji je molio Jahvu da mu dodijeli dobitak na lutriji. Molio ga jer svaki dan, sve dok sam Jahve, brcima i sijedom bradom, nije provirio kroz oblake i rekao „Halo, ti škrtac, ako misliš da učinim da dobiješ premiju, izvrni pare i najzad kupi tu prokletu lutriju...!“

Veselin Gatalo