Podijeli članak

Čika Marx je kazao da će država odumrijeti. Tako i bi. Jugoslavija odumrije, povede sa sobom kojih 120 – 130 000 života pa odumrije. Crna Gora je već odumrla, više nema nijednog demokratskog alata kojim bi građani nametnuli svoju volju vlasti, ni referenduma ni plebiscita, ni izbora ni štrajka, nema ništa. Hrvatska je odumrla kad je ušla u EU i iskreno se nadam da se to Srbiji neće dogoditi. Mostar još nije svjestan svoga odumiranja, čeka se da otpušteni radnici Aluminija potroše otpremnine pa da započne odumiranje. Reče jedan moj frend „I sarma će se u friž'deru morat' ključavat'...“. A kako započne odumiranje? E, evo, ovako...

Kad prvi čovjek jedne firme, recimo nacionalnog parka, na račun zaposlenja radnika uzima grdne pare pa ih otpusti kad „izvor“ presuši. U međuvremenu, čovjek koji mu znači radi na više poslova u iščekivanju novog izvora para bez motike. Ili kad kamerman namješta stolicu usred emisije, kad ga nije briga za buku koju će proizvesti jer zna da ga se neće otpustiti. A kako zna? Učinio je neku sitnu uslugu šefu, zatekao ga u pogrešnoj sobi s pogrešnom damom ili, još gore, s kakvim dečkićem. Kamerman drži šefa „u šahu“. Šef se toliko boji svoga šefa da mu ne pada na pamet požaliti se na snimatelja, jer šefovog šefa možda za to nije briga. A možda je i šef uhvaćen s damom ili dečkićem. Možda je vozač vozio šefa na privatni izlet? To znači da vozač može birati destinacije. Ako kamermani pričaju usred emisije i ne daju vam da se saberete i nastavite razgovor, to je zato što ne smiju da ih „kaštigaju“. Imaju nekoga odozgo u rodbini ili u džepu... 

O Federaciji neću govoriti, jer je tu sve svima jasno. Nered i jad. Benzinska svakih 50 metara, zna se da se gorivo prodaje ispod ruke a diluje po punoj cijeni, akciznoj. U Republici Srpskoj polako ali sigurno prijeti puzajuće nezadovoljstvo. Mali šefovi su se toliko osilili pod zaštitom većih da polako postaju spahije koje ljudi sve teže podnose. Veći su, naravno, u klanovima i klanićima unutar stranaka na vlasti i izvan nje. A stranke u Srpskoj ujedinjava tek potpredsjednik Ramiz Salkić i onaj drugi koji je isto nešto tamo... Valjda je Milorad Dodik puno u Sarajevu pa se to raspustilo preko svake mjere... 

Novac namijenjen najslabijim, najteže obogaljenim osobama u centru u kojem su nestale pare namijenjene njima, za jelo, odjeću, održavanje prostorija, terapije (ako država ikako ima para za to – a ima 350 milijuna za ničiju vojsku), čini da sve postaje još jadnije.

BiH, sudeći po stadiju korupcije i rasapa institucija, brzo i sigurno odumire. Jedan entitet živi na infuziji, drugi bi mogao odumrijeti ako se nešto brzo u njemu ne promijeni. 
Kako god, na federalnim i državnim medijima, na Al Jazeeri, na N1, na Hayatu i TV1, na većini medija, već od prošlog milenija se, nekako proročki, emitira uglavnom dženazni program...

Veselin Gatalo