Podijeli članak

Tagovi

Zdravko Mamić je završio na sudu zato što je preskupo prodavao igrače. To je tako. Europa i svijet to nisu mogli podnijeti. Zoran Milanović je dovoljno mrzio Srbe za predsjednika Hrvatske, ali mu je žena radila kao konzultant ruske firme. Zato je pao u nemilost Zapada. 

Mostarski Aluminij treba se ugasiti i nestati, samo da ne bi imao posla s Rusima i njihovim jeftinijim aluminijem. Ivo Sanader je završio na sudu zato što je odbio prodati Elektroprivredu Hrvatske i tim parama otkupiti INA naftnu industriju jer, za Boga miloga, Rusi su kupili MOL, pa time i Inu. INA je, da podsjetim, ostala bez naftnih polja u Libiji i Siriji, i još ponegdje, pa više nije bilo ni smisla zadržati se. Može vam se svidjeti, može vam se ne svidjeti, ali to je tako. Sanader je rekao: „Kome smeta, neka otkupi. Ili neka nam dadne pare, pa ćemo otkupiti“. Bezobraznika su zatvorili, to im je bilo najjeftinije... Znate i vi da je to tako, ali... Kao u socijalizmu, neka, šuti, muči, ne talasaj, pojest će te mrak... Zašto ovo govorim? Nemam pojma. Znate sve ovo i vi, ali sam valjda jedini koji je dovoljno lud to reći.

Drugo, ne plašite se klime. Doduše, u dogledno vrijeme se možete pozdraviti s vrućinama i čvarenjem na plažama, klima se bespovratno mijenja, bar što se naših života tiče. Globalno zagađenje ne postoji. Jedan vulkan od njih 27 aktivnih samo u Indoneziji, izbaci više zagađenja nego sva auta svijeta. Druga je stvar što su gradovi pravljeni nakaradno i na nemogućim mjestima, gdje ih normalan svijet ne bi pravio, poput Sarajeva, Tuzle, Zenice i Vareša, pa se guše u dimu vlastitog lignita. Mostar ispusti isto to zagađenje, ali je napravljen na mjestu, gdje treba, pa se ne gušimo u vlastitim izgoretinama. 
Lagali su vam o šumama u kojima nastaje kisik. Te šume potroše kisika koliko ga proizvedu. Isto. Kisik nastaje duboko u moru i izlazi u atmosferu. Ribe i ostale živuljke žive u dubinama od dva kilometra, nema šanse da kisik iz atmosfere dođe do te dubine.

Lažu vas o globalnom zagađenju, kao što rekoh. Morske struje, uslijed promjene polova i kretanja mjeseca, periodično mijenjaju smjerove i brzinu. Isto se događa i s vjetrovima. I oni mijenjaju smjerove i brzinu, sve te struje mijenjaju čak i visine u kojima protječu, mijenjaju sastav i gustoću, težinu i vlažnost. Neke morske struje imaju manje soli. Neka je zračna struja vlažnija od one iznad koje se kreće, neka je toplija, neka brža... Sve se to mijenja, otprilike svakih 90 do 150 godina. Prije 150 godina, tornada su u Slavoniji nosila vagone od po pedeset tona i bacala ih stotinama metara daleko, na prijelomu i u smjeni tih ciklusa. Tsunamiji i poplave su dio toga, ali nekad nije bilo interneta i globalne panike, nije bilo ni lažljivaca i prevaranata koji bi to znali unovčiti.

Gledam usput zelenilo, čitave šume od Jablanice do Mostara, gdje su nekada bile goleti. Nema više neba bez oblačka, kao nekad ljeti. Drveće ne proizvodi višak kisika, ali nebu daje vodu, nebo nama kišu. A od kiše bilje još jače raste. Nema više onih plus 50 u Mostaru za koje su lagali da je plus 35 a danas  da je plus 45. Mjere to u debeloj hladovini, na dvostruko većoj visini nego što je veći dio Mostara.

Kog sam vraga htio reći ovim? Pa, ništa posebno. Samo da vam lažu.