Podijeli članak

Vedran Princ dobro je poznato ime u svijetu košarke. Ne samo u našim razmjerama. Godinama je u dresu Cibone igrao u najjačam europskom klupskom takmičenju, tj. Euroligi, dok su početak i kraj njegove uspješne karijere označile velike titule bh. prvaka, ona sa Širokim izborena u majstorici pred proključalom "Skenderijom" protiv Bosne, te ona otprije 2 godine u njegovoj posljednjoj sezoni kada je sa svojim Zrinjskim u kojem se i počeo karijeru u Mostar donio prvu titulu prvaka Bosne i Hercegovine. Iza popularnog Veke duga je i reprezentativna karijera u kojoj je ponosno nosio dres bh. reprezentacije, te jedno ogromno iskustvo koje ima iza sebe.

Danas je angažiran u KSBiH kao direktor omladinskih selekcija, a o tomu, te životu poslije košarke i još koječemu, Vedran je govorio za Pogled.ba

Vedrane, igračka karijera je završena onom, sada već legendarnom titulom Zrinjskog prije dvije godine. Kako teku dani poslije košarke, čime se baviš?

"Da, već pune dvije godine, pa kako i vrijeme prolazi sve je nekako lakše". - otpočinje Vedran i dodaje:
"Sigurno da je u startu to bilo drukčije, jako neobično poslije cijelog dotadašnjeg života provedenog na treninzima, pripremama i utakmicama. Nestali su tu neki uobičajeni ritali, obavezni odmor i pritisak koji se sam sebi stvori također su nestali. Prioriteti se mijenjanju. I dok sam igrao obitelj je bila tu, ali sigurno je da sada dosta više vremena posvećujem njima, svakojakim igrama sa svoje dvije djevojčice pa dan proleti u treptaj oka"

Nažalost, ne možemo zaobići aktualno stanje. Živimo u doba pandemije, doba koje će zasigurno ostaviti posljedice na budućnost?

"Pa što se tiče koronavirusa, kad ne znaju oni koji bi trebali znati puno više a pritom mislim na svjetske stručnjake, ne znam što bih onda ja mogao reći. Još uvijek se malo toga zna i još uvijek do kraja ne znamo što je ispravno raditi, što krivo. Ja mogu pričati o sportskoj strani. Neobično je bez sporta, bez utakmica, evo otkako traje ova situacija doslovce nisam upalio TV koji je kod mene po pravilu uvijek na sportskim kanalima. Svijet se na brzinu izmijenio, napustio je dosadašnju rutinu, ali brzo se naviklo na ove postavljene mjere. Ne znam, tko je prije mjesec i pol vjerovao u ovakav scenarij. Čovjek se na sve navikne, ono što moramo je slušati stručnjake i nadležne organe, no ponavljam, nisam siguran po onome koliko vidim ni da oni sami u potpunosti znaju što je ovo i u kojem pravcu sve skupa vodi".

Nedavno si postao direktor mlađih dobnih selekcija u KSBiH, kako se snalaziš u tom poslu?

"Tako je, ulaskom u Novu godinu je došao i taj poziv od KSBiH za rad s mlađim reprezentacijama. Ove godine smo trebali imati U-16 i U-18 Europska prvenstva B divizije ali kako stoje stvari teško ćemo to dočekati jer će to sve biti odgođeno i prebačeno za neke druge termine. Sport je, kao i cijeli svijet, stao. Velika mi je čast i odgovornost raditi takav posao. Rad s mladim je rad posvećen budućnosti. Posao mi u potpunosti odgovara, no sve se ovo odrazilo i na njega. Ne može se putovati, pratiti te mlade igrače i njihov napredak jer je sve stalo. Nadam se da će se sve što prije pokrenuti, da će sport početi. Uredski dio posla nije stao, no ovaj najvažniji je na žalost odgođen do daljnjeg".

Pratiš li HKK Zrinjski poslije svog odlaska iz košarke? Činjenica je da to više nije ona razina na kojoj je klub bio u onoj šampionskoj sezoni?

"HKK Zrinjski je u nekoliko zadnjih godina napravio velike stvari. To je moja prva ljubav, moji početci su vezani za taj klub, a tu sam s naslovom prvaka i završio karijeru. Zaista se izraslo u veliki i poznat klub kroz igranje u regionalnoj ABA 2 ligi i kroz osvajanje titule 2018. godine. Zadnjih godinu i pol nisam toliko involviran u klub i ne znam što se točno i kako radi. Ove sezone su bili nešto lošiji, posebno na početku, no kasnije su uspjeli konsolidirati redove. Prije početka pandemije bili su na dobrom putu da se stabiliziraju u sredini ljestvice. Želim im svu sreću svijeta a ja se nadam da će se naši putevi sresti i u budućnosti, kako u poslovnoj, tako i prijateljskoj, ljudskoj konotaciji. Često sam u kontaktu s ljudima koji su bili dio priče HKK Zrinjski, tu smo svi i uvijek spremni pomoći na bilo koji način".

Netom prije aktualnog stanja proveo si dva tjedna u Salt Lake Cityju kod svog prijatelja i bivšeg suigrača Bojana Bogdanovića. Kako taj NBA svijet izgleda izbliza?

"Tako je, ta dva tjedna bila su sjajno iskustvo. Prvo moram spomenuti da me Bojan vrhunski primio i ugostio" - kroz osmijeh govori Princ i nastavlja:
"Kad ste cijeli život u košarci normalno je da težite na bilo koji način vidjeti kako NBA izgleda izbliza. To je uistinu nešto neopisivo. Organizacija utakmice i ambijent su neopisivi. Bio sam na 5 utakmica, između ostalih na onim protiv Rocketsa i Celticsa. Oduševili su me James Harden i Json Tatum. No moram se vratiti na samu organizaciju utakmice u kojoj učestvuje, bar u organizaciji Utah Jazza, blizu 700 ljudi što je zaista nevjerojatno. Amerikanci drukčije doživljavaju utakmicu nego mi. Kod njih je to obiteljski praznik, na NBA utakmice dolaze kompletne obitelji i uživaju. No Utah Jazz oduvijek, posebno od dana legendarnog dvojca Stockton - Malone, ima odličnu publiku, pa nisam ostao zakinut ni što se tiče navijanja i onog "europskog štiha" u NBA. Ponavljam, uistinu jedno nevjerojatno iskustvo i dimenzija više u odnosu na sve drugo što sam vidio u košarci".

Veka, iza tebe stoji ogromno iskustvo. Imaš li neku poruku za mlade koji nastoje uspjeti u košarci?

"Za svaki sport danas postoje ista pravila. Ona jesu možda malo floskulizirana ali su točna. A ni to na kraju nije garancija uspjeha. Loptu u ruke i na teren. Trening, veliki rad i velika odricanja. Danas je drugo vrijeme u sportu gdje talenat više ne može biti dovoljan nizašto, kamoli garancija za neki uspjeh. Bez velikog rada nema ničega. Moram se vratiti na primjer Bojana Bogdanovića koji je napravio svjetsku karijeru, znam kakva su to odricanja bila da postanje jedan od najboljih igrača tima kakav je Utah Jazz. To su ogromna odricanja i sati u dvorani s loptom, obliveni znojem. Rad i strpljenje je ona kombinacija koja u konačnici donosi plodove" - rekao je Vedran Princ za Pogled.ba.

Vedran Princ danas ostavlja dojam sretnog i zadovoljnog čovjeka. Najveća potpora su mu supruga, imenjakinja, Vedrana, te dvije kćerkice Rafaela i Leonarda kojima je posvećen cijelim sobom. Njegov otac Branko kroz čije su ruke prošle nebrojene generacije mostarskih košarkaša i koje je jedan od sinonima za ovaj sport u Mostaru nedavno je pretrpio srčani udar, no srećom, Prina se oporavlja odlično i ovih dana će biti pušten na kućni oporavak. Kad pandemija stane, Vedran će se vratiti svoj poslu s mladim reprezentativnim selekcijama i nastaviti prenositi svoje veliko i neprocjenjivo iskustvo na generacije koje dolaze".




AU:B.B.