Podijeli članak

Prije nego što smo se vjenčali, tražila je da vidi kakve burme smo izabrali. Pokazali smo joj ih sa zadovoljstvom. Uspjela sam da nabavim dijelove bačvi iz prve pivare koju smo zajedno posjetili, dala sam ih zlataru čijim radom sam bila opsjednuta godinama, da bi ih ugradio u naše burme.

Međutim, prije nekoliko tjedana, moja svekrva pitala je mog muža koja veličina prstena mu odgovara, on joj je odgovorio, i nastavio svojim putem. Kada sam došla kući s posla, našla sam mali paketić namijenjen mom mužu. Budući da ništa nije naručio, pomislili smo da je riječ o svadbenom poklonu. Kad je otvorio paketić, našao je poruku od svoje majke i muški prsten.

Vidjela sam ovaj prsten i pomislila na tebe – napisala je svekrva, i dodala: – Mislim da daleko više odgovara tvom stilu nego burma koju imaš.

Vratili smo prsten majci, ali tu nije bio kraj priče.

Kada smo sljedeći put otišli kod nje, ja zaista nisam željela da razgovaramo o tome koliko je neprikladno bilo to što je učinila u vezi sa našim burmama.

Međutim, svekrva pitala je zašto smo vratili paketić, što je navelo njenog sina da joj objasni zašto je njen postupak problematičan.

Objasnio joj je zašto su nam naše burme važne, i koliko nam znače, i da ga je baš briga šta ona misli o tome. Takođet ju je upozorio da nipošto ne napravi neki sličan potez u budućnosti.”