Podijeli članak

Ugledni britanski tjednik The Economist nedavno je objavio specijalni izvještaj svoje istraživačke jedinice posvećen Zapadnom Balkanu pod naslovom “Zapadni Balkan do 2025.: Svjetlija budućnost ili permanentna marginalizacija?”. U samom uvodu se kaže kako regija Zapadnog Balkana ima veliki spektar problema.

Regija se opisuje kao geopolitički veoma riskantan te se navode brojni sigurnosni rizici koji uključuju bilateralne probleme, stalne protivnike još iz ratova 1990-ih do prijetnje islamskim fundamentalizmom. Uz ovo se navode i dodatne tenzije koje dolaze iz borbe za geopolitičku prevlast koju vode Europska unija s jedne i trio Rusija-Turska-Kina s druge strane.

Jedno od važnijih poglavlja o kojem govori ovaj izvještaj je i stanje demokracije u regiji. Istraživanja na koja se poziva The Economist, dijelom rađena i u njihovoj vlastitoj režiji, a koja kažu kako stanovnici regiji od pada komunizma nisu imali veliko povjerenje u političke institucije. Posebno se ističe nezadovoljstvo tranzicijom koja je krenula 1989. godine, prenosi N1.

"Prema Economistovom indeksu demokracije za 2017., Srbija je rangirana kao 66 od 167 zemalja i jedina je opisana kao 'slaba demokracija' u regiji. Sve ostale zemlje su ocijenjene kao 'hibridni režimi' sa Albanijom na 77., Crnom Gorom na 83. i Makedonijom na 88. mjestu. Bosna i Hercegovina je najniže rangirana zemlja regije i nalazi se na 101. mjestu", piše u ovom izvještaju.

Crnu Goru i Makedoniju (donedavno) opisuje kao jednopartijske zemlje u periodu dužem od jednog desetljeća kojima se vladalo uz pomoć izbornih manipulacija i neformalnih mreža klijentelizma i podrške. Bosna i Hercegovina se opisuje kao zemlja u kojoj lideri vladaju od 1992. i u okviru etničkih i političkih područja. U Srbiji je predsjednik Aleksandar Vučić konsolidirao osobnu moć kroz kontrolu konstantne izborne kampanje te medijsku kontrolu, ističe se u ovom izvještaju.

Ekonomska situacija u regiji tri desetljeća nakon početka tranzicije opisuje se u tri faze koje su se odvijale u periodu 1989-2000, 2000-2008, te post 2008. Tako prema istraživanjima Economista, BDP po glavi stanovnika – po kupovnoj moći u pozitivnom smjeru od 1989. do 2017. bilježi samo Albanija čiji je indeks 1989. bio 15,5, dok je prošle godine iznosio 23,4. Bosna i Hercegovina je na primjer 1989. godine imala mnogo viši indeks od 30,1 u odnosu na prošlu godinu sa 23,5, najveći pad je iskusila Crna Gora koja je 1989. imala indeks od 51,0, dok je prošle godine imala indeks od 32,0.

"Ekonomijama Zapadnog Balkana predviđa rast na godišnjoj razini od oko 3,2% u prosjeku u 2018-19. Što je i dalje ispod procenata koje su bilježile prije 2008. godine i neće im dozvoliti da dostignu razvijenu Europu. Bez obzira, ovo je napredak u odnosu na protekle godine. Ovo će ipak probuditi nade da se može desiti napredak koji će ubrzati hvatanje koraka sa razvijenom Europom", navodi se u izvještaju.

U vremenu kada se govori o velikoj depopulaciji i iseljavanju s prostora Zapadnog Balkana, The Economist uz pomoć UN-a priopćuje još poraznije podatke za regiju. Bosna i Hercegovina će u naredna tri desetljeća do 2050. godine, prema ovim projekcijama izgubiti oko pola milijuna stanovnika. Sa 3,5 milijuna stanovnika u 2017, Bosna i Hercegovina bi 2050. trebala pasti na 3,05 milijuna stanovnika, što bi značilo da je izgubila 12.8% stanovništva. Albanija bi po projekcijama sa 2,93 milijuna pala na 2,66 milijuna, Makedonija bi te 2050. godine trebala imati 1,9 milijuna stanovnika, dok bi najveća regionalna zemlja Srbija (uključujući Kosovo) u istom periodu trebala izgubiti oko 1.3 milijuna stanovnika ili 15.3% te imati oko 7.44 milijuna, prenosi N1.

Bosna i Hercegovina ne stoji ništa bolje ni kada su u pitanju infrastrukturni elementi. Indikatori infrastrukturnog razvoja koje navodi The Economist za 2016. godinu kada su u pitanju autoputevi na 1.000 m2 iznose 1,3, željeznice za istu teritoriju je 19,9, iz BiH na 1.000 stanovnika avionom je letjelo tek 270 stanovnika, dok smo imali 89 mobilnih uređaja na 100 stanovnika, dostupnost širokopojasnog interneta se kretala oko 17,5 korisnika na 100 stanovnika.

Mnogo bolje rezultate u svim navedenim oblastima od BiH bilježe Kosovo, Makedonija i Srbija. Gotovo identična je situacija kada se govori o uvozu i izvozu i njihovom sudjelovanju u BDP-u, tako Bosna i Hercegovina izvozi 1.773 dolara po glavi stanovnika, dok uvozi 2599 dolara po glavi stanovnika. Makedonija i Crna Gora naprimjer izvoze 2.900 dolara odnosno 3.022 dolara po glavni stanovnika, dok uvoze 3.705 dolara odnosno 4.629 dolara po glavi stanovnika. Bosna i Hercegovina je prije tri godine imala potencijal za izvoz od 2.401 dolara, a u stvarnosti je izvozila tek 1.585 dolara što znači da je koristila tek 66% svojih resursa, a u istom periodu Srbija je koristila 90,8% svojih potencijala.

The Economist također zaključuje kako su anti-demokratski trendovi u regiji ojačani odnosnom EU prema regiji u kojem je ojačan odnos sa pojedinim individualnim liderima. To je ojačalo pojedince na uštrb reprezentativne demokracije, što se u konačnici ogleda u novom stanju koje se zove "stabilokracija".