Podijeli članak

Prvi svjetski rat završio je prije točno 100 godina, 11. studenog 1918. godine. Unatoč tome što je medicinskim sestrama bilo strogo zabranjeno pisati bilo kakve osobne bilješke s bojišta, mlada Violet Gosset bila je dovoljno hrabra da unatoč zabrani vodi dnevnik u kojem je bilježila strahote, ali i poneki lijepi trenutak, koje je doživjele brinući se za ranjene britanske vojnike.

Medicinska sestra Violet Gosset riskirala je kaznu zbog pisanja dnevnika o tome čemu je svjedočila radeći u bolnici smještenoj u blizini crte bojišnice u Francuskoj. Dnevnik koji je Violet pisala u tajnosti, čak 90 godina stajao je zaboravljen na tavanu gdje je pronađen prije tri godine, piše zadovoljna.hr.

U bilješkama koje je vodila za vrijeme Prvog svjetskog rata od 1915. do 1919. godine na Zapadnoj fronti Violet opisuje potresne prizore kojima je svjedočila.

Nosila poslagana poput sardina su svugdje. Dolaze ležeći na nosilima u lokvama krvi namočeni po cijeloj koži i u debelim naslagama blata od glave do pete. Dva pukovnika umrla su prošle noći, a nemaju ih gdje sahraniti. Mrtvačnica je puna, vojnici su naslagani ondje zamotani u deke dok im bose noge vire van, napisala je Violet. Svoj dnevnik donijela je sa sobom u Englesku i od njega napravila album u obliku kronika vremena koje je provela na bojišnici. 

Poslije Violetine smrti dnevnik je proslijeđen njenoj rodbini i s vremenom bio zaboravljen. Prije tri godine pronašla ga je nova vlasnica čisteći tavan njene kuće u engleskom Midlandsu. Dnevnik je prvo namjeravala baciti, ali kasnije ga je odlučila odnijeti na procjenu u antikvarijat. Stručnjaci za antikvitete bili su zapanjeni bilješkama te su ih proglasili neprocjenjivim djelom britanske povijesti. 

Violet Gosset prvo je radila u baznoj bolnici u gradu Boulogne, a kasnije u stacionaru za razvrstavanje žrtava u blizini linije bojišnice. U dnevniku je istaknula kako se rad na ta dva mjesta jako razlikovao. 

Za vrijeme teških borbi, u stacionaru smo bili na nogama dan i noć. Kada bi došlo zatišje mogli smo si priuštiti slobodan dan, piše. Jedan dan u stacionaru opisuje ovako:

Puni smo ranjenih u užasnom stanju. Otišla sam pukovniku i rekla mu kako bismo voljeli vidjeti tu gomilu na vlaku. On je opet bio u svom prepoznatljivom bijesnom raspoloženju i rekao da nam je dužnost slušati naredbe. Kasnije smo čuli kako je stigla vijest da neprijatelj rapidno napreduje.

Unatoč crnilu Prvog svjetskog rada, Violet je u dnevniku zabilježila i neke trenutke veselja i sreće. Jedan od takvih trenutaka bio je Božić 1916. godine koji je medicinska sestra opisala kao "vrlo radostan s vrlo malo ozlijeđenih na čemu smo bili zahvalni; imali smo i ukrase". 

Juha je bila prvo jelo od šest sljedova, a sa svakim slijedom imali smo drugo vino. Odlično smo se zabavili, a poslije smo i plesali, zabilježila je Violet.

Hrabra medicinska sestra nije se libila suočiti s ratnim sekretarom, lordom Derbyjem kada je došao u posjet bolnici. Kada ju je pitao ima li osoblje sve što mu je potrebno, odgovorila je:

Ne, imamo jednu vilicu na šest ljudi. 

Nadređeni su poslije bili jako ljuti zbog toga, otkrila je Violet u dnevniku.

Adrian Stevenson, vojni ekspert britanske aukcijske kuće Hanson’s Auctioneers, dnevnik Violet Gosset opisuje zapanjujućim. 

To je fascinirajući i važan dokument koji će, nadam se, biti sačuvan za generacije koje dolaze. Nadam se da će pridonijeti i našem boljem razumijevanju užasa koji su se dogodili u Velikom ratu te svih onih hrabrih žena i muškaraca koji su dali svoje živote kako bismo mi danas uživali u slobodi, zaključuje Stevenson.