Podijeli članak

Na jučerašnjoj Skupštini Aluminija dogodio se svojevrsni skandal. Po prvi put su predstavnici Vlade Federacije BiH i Vlade Republike Hrvatske glasovali različito o jednoj temi. I to ne bilo kojoj nego o onoj o budućnosti ugašenog giganta. 

Naime, predstavnik Vlade Federacije je ispoštovao instrukcije i glasovao protiv ponude kinesko - izraelskog investitora, dok je predstavnik Vlade Republike Hrvatske glasao za spomenutu ponudu. U slučaju da su se mali dioničari okupili i glasovali za ponudu investitora, ona bi bila usvojena bez obzira na stav Vlade FBiH. Ali to se nije dogodilo. Niti je tko očekivao da će se to dogoditi. 

Ali malo tko je očekivao da će na Skupštini Aluminija doći do suprotnih stavova dvije vlade, osobito ako se zna da su hrvatski ministri u Vladi FBiH podržali stav da se kinesko - izraelska ponuda odbije, odnosno, da se ponuda pokuša još jednom doraditi. Predstavnici Vlade Republike Hrvatske su do sada slušali stav hrvatske politike u BiH po pitanju Aluminija, a tko im je 'zaboravio' javiti da ponuda neće biti usvojena nije poznato. 

Upućeni za Pogled.ba tvrde kako je i izraelski investitor dan prije odluke Vlade FBiH o ponudi za Aluminiji dobio informacije kako će ista usvojena, odnosno, kako se proces nastavlja dalje. Ni to se u konačnici nije dogodilo, a navodno je izraelska strana šokirana zadnjim događanjima i upitno je hoće li uopće nastaviti daljnje pregovore oko Aluminija. 

S druge strane, sarajevski mediji su već jutros najavili kako će 27. veljače u BiH doći turski investitor koji je zainteresiran za Aluminij, ali i za Blok 6 u Tuzli kojeg bi navodno reparirao i stavio u pogon samo kako bi Aluminiju bila osigurana električna energija. Još uvijek nije poznato koliko je ova priča ozbiljna, ali je zato poznato da bošnjačka strana svim silama i dalje želi trajno izbaciti izraleskog investitora iz priče mostarskog Aluminija. 

Navodno će idućih dana biti objavljena šira analiza o tome kako je ministar Nermin Džindić iznio niz neistina kako bi izraelska ponuda bila oborena. Ako se ta analiza pokaže točnom, onda je pitanje zašto nitko od hrvatskih kadrova nije reagirao na zadnja događanja. U konačnici, mogli su barem predstavniku Vlade RH javiti da ponuda neće biti usvojena umjesto da se dolazi u situacija gdje se s razlogom možemo pitati kakva je komunikacija hrvatskih čimbenika u ovoj priči? I postoji li ona uopće?