Podijeli članak

Marincu i roniocu Paulu De Gelderu iz Melbourna u Australiji morski pas je 2009. otkinuo ruku i nogu. Liječnik mu je rekao kako će kroz godinu dana moći hodati uz protezu. Nakon bolnih operacija, vježbi i terapija Paul ponovno hoda, ali i roni. Gelder tvrdi kako mu ronjenje daje svrhu i spisao postojanja te kako nikad nije odustao od života.

"Skočio sam u more i bio unutra koju minutu, no prije no što sam se uopće snašao, osjetio sam silovit udarac po nozi. Nisam imao pojma što se dogodilo. Kad sam se okrenuo, našao sam se licem u lice s velikom sivom glavom morskog psa. Dogodilo se to 11. veljače 2009. Nikad prije nisam vidio takvo što", priča Paul, prenosi Daily Mail.

"Moj mozak zapravo nije mogao tako brzo procesirati to što sam vidio. Činilo mi se da se gledamo koju minutu, a zapravo je bilo kao treptaj oka. I tek onda su mi proradili instinkti za preživljavanje. 'Moram ga se riješiti', bila je jedina misao koja mi je prošla kroz glavu", kaže Paul koji ni nakon napada nije odustao od ronjenja, prenosi 24sata.hr.

"Pokušao sam ga pogoditi šakom u oko jer je tu bila moja bliža ruka, ali nisam je mogao pomaknuti. Nije mi bilo jasno zašto, a da sam pogledao samo bacio pogled prema donjem dijelu tijela bilo bi mi jasno. Nisam imao, ni ruku ni mišić potkoljenice jer mi ih je odgrizao u prvom napadu.  Pokušao sam s lijevom rukom, ali nisam mogao dosegnuti očnu jabučicu. Pokušao sam se podignuti do vrha njegove njuške, ali mi je tada samo svoje zube u donjoj čeljusti još dublje zario u moju nogu. U tom trenutku počeo sam osjećati stravičnu bol. A morski pas je tad shvatio da sam jestiv i počeo me napadati.  Možete zamisliti kako sam se osjećao - imao sam dva reda zuba oštrih poput britve s obje strane noge i zgloba, a on me nastavio napadati. Ne mogu to ni opisati. Istodobno me je vukao pod vodu i počeo sam se utapati. Shvatio sam da ne mogu ništa učiniti da bi se udaljio od ove životinje koja vjerojatno teži oko 600 kilograma čistih mišića, pa sam doslovno odustao", ispričao je sve o napadu Paul.

"Srećom, moje ronilačko odijelo me ponijelo prema površini. Počeo sam plivati ali sam shvatio da od ruke nije ostalo ništa. Iz ostatka je šikljala krv. Plivao sam sa samo jednom rukom, a nisam osjećao ni desnu nogu.  Kroz bazen svoje krvi uspio sam doplivati do broda za spašavanje. Liječnici su na ruci samo s viškom kože prekrili kost na podlaktici...", objasnio je Paul.

Paul je nakon nesreće postao i motivacijski govornik.

"Počeo sam s predavanjima i prezentacijama tijekom kojih sam pričao o vlastitom iskustvu, kao motivator, no ubrzo sam prestao jer sam shvatio da imam fobiju i od morskih pasa i od javnog nastupa. Zato sam se javio u kamp za rad s djecom oboljelom od karcinoma. Djeca su me zavoljela, nakratko su zaboravili na svoju bolest i smijali se", priča Paul.

"Taj dan kad me napao morski pas je kao loš dan u uredu", šali se Paul koji je danas i veliki aktivist za zaštitu morskih pasa.

"Prije napada sam mislio da je ubijanje morskih pasa dobra ideja, ali poslije sam ih puno proučavao. Naučio sam sve o njihovoj populaciji i ulozi koje imaju u našem oceanu", objašnjava ronioc Paul, prenosi 24sata.hr.