Podijeli članak

Zbog zanemarivanja devetero djece, odnosno povrede djetetovih prava, na jednom Općinskom sudu u središnjoj Hrvatskoj bračni par (podaci poznati redakciji) osuđen je na zatvorske kazne.

Tri i pol godine zatvora izrečene su 41-godišnjem muškarcu, a njegovoj tri godine mlađoj partnerici dvije i pol jer su kao roditelji grubo zanemarivali svoje dužnosti oko podizanja, odgoja i obrazovanja djece, a otac je djecu i zlostavljao. Neadekvatan život bez osnovnih higijenskih uvjeta, doslovno u štali, trajao je pune četiri godine, sve dok se u slučaj nije umiješao Centar za socijalnu skrb.

Djelatnike Centra su, naime, prvi put 2008. zasule prijave škole i liječnika, i to sve redom zbog loše roditeljske skrbi, pa su se intenzivirali terenski obilasci. Tako da je prvi put bračnom paru, s tada petero djece, određen nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi.

Vole svoju djecu

Program je obuhvaćao praćenje kvalitete svakodnevnog zbrinjavanja djece i kvalitete stanovanja, do zasnivanja radnog odnosa radi poboljšanja materijalnih prilika. No, situacija je s vremenom bivala sve gora unatoč roditeljskim obećanjima da rade na boljitku za svoju djecu, pa su prije šest godina svu djecu privremeno smjestili u Caritas Zagrebačke nadbiskupije te u nekoliko udomiteljskih obitelji.

Socijalna radnica je utvrdila da su djeca bila odgojno, obrazovno i zdravstveno zapuštena, bez higijenskih i socijalnih navika i vještina. Jedno od djece, koja su bila vrlo mršava, bilo je i pothranjeno. Bojali su se mraka, bili su međusobno agresivni i s vrlo suženim vokabularom.

Najmlađe dijete danas ima sedam godina, najstarije 19, a pravomoćnom odlukom suda 2017. supružnici su lišeni roditeljske skrbi. Bračni par se ne smatra krivim, a uzrok problema vide u osuđenikovim roditeljima koji su ih s djecom izbacili iz kuće.

- Nakon što je moj otac pijan u kući pištoljem vikao da će sve pobiti pa je ispalio dva hica, od kojih je jedan ukućanin i ranjen, odvela ga je policija. Kad se vratio doma, mene, ženu i devetero djece izbacio je van, pa smo se uselili u štalu u dvorištu, koju sam donekle doveo u red i obnovio - ispričao je na sudu početke užasa optuženi 41-godišnjak ne bi li umanjio svoju (ne)odgovornost.

Djeca su zbog svega bila pod stresom i strahovala, a on je, navodno, cijelo vrijeme tražio novi dom za obitelj. Naglasio je pritom kako nitko nije htio primiti pod krov 11-eročlanu obitelj. Odbacuje optužbe da je djecu zanemarivao i tvrdi: “Volim ih najviše na svijetu”.

- Nisam kriv što nisam bogat. Osjećam da mi se zbog toga zapravo sudi. Ne postoji veća kazna od oduzimanja djece. Živjeli smo u dvije sobe. Bilo je tu namještaja, dva kreveta na kat, dvosjed, kuhinja, ladičar, frižider, štednjak, stol. Ne znam kako socijalne radnice nisu vidjele to - branio se dalje otac, tvrdeći da su djeca jela i pisala zadaće za stolom, spavala u krevetima, redovito jela i išla liječniku te da je na prozorima bila stolarija.

Na upit je li dvoje djece možda ponavljalo razred, nije se mogao sjetiti, ali je naglasio da su imali udžbenike i da su bili obučeni kao manekeni.

- Ne znam zašto su mi djeca oduzeta. Mi ih nismo kažnjavali - zaključio je otac.

Rane od udarca

Istu priču na sudu je ispričala i majka, koja je u jednom trenutku zavapila: “Želim natrag svojih devet anđela”.

Djecu sam vodila liječniku i na sistematske preglede. Nisu bili higijenski zapušteni i uvijek su bili u čistoj odjeći. Bili su uhranjeni i nije bio devastiran prostor u kojem smo živjeli. Stvarno mi nije jasno zašto su nam djeca oduzeta - čudila se optužena.

Prilikom izvidnice djelatnika CSS-a u jednom trenutku su u toj obitelji bili uočeni i pomaci. Dvije prostorije u štali pregradili su tkaninom i u njima su bili jedan bračni krevet, krevet na kat, kuhinja, stol, stolice, hladnjak i štednjak. Ormare za odjeću nisu imali, već su ju držali bačenu na hrpu na podu. U kuhinji su imali slavinu, ali kupaonice nije bilo. Ta donekle pozitivnija slika nije dugo potrajala.

U novoj izvidnici, nakon još jedne u nizu prijava škole, djelatnici CSS-a uočili su crne zidove gole od vlage, oštećen strop s kojeg se ljuštio gornji sloj, prozori su bili bez okvira, a na podu beton, vlaga i miris mokraće. Nije bilo namještaja, već samo štednjak i jedan krevet bez peći za grijanje. Ispred ulaza u kuću hrpa fekalija.

Krevet je bio običnih dimenzija, a najmlađe dijete je spavalo u dječjim kolicima. Ponovna izvidnica bila je dodatni šok. Hrpa smeća se samo povećala, a djeca su bila još neurednija te su zadaće pisala na podu, gdje su i spavala. Jedan mališan je na glavi imao puno ranica od udaraca i tu mu je prestala rasti kosa. Kad je došao dan da im se oduzmu djeca, pobjegli su s djecom i skrivali se tjedan dana.