Podijeli članak

Dennis Rodman, najluđi vrhunski sportaš svih vremena, u fokusu je javnosti zbog aktualnog hit dokumentarca u nastavcima Posljednji ples o legendarnoj momčadi Bullsa 90-ih u kojoj je Crv bio druga najveća pop-kulturna ikona nakon Michaela Jordana.

Tim Keown, autor ESPN-a, kuće koja je producirala Posljednji ples, tim povodim prisjeća se tjedna koja je u jesen 1995. proveo živeći s Rodmanom kako bi napisao njegovu biografiju "Loš koliko želim biti", koja će odmah po izlasku iduće godine, na vrhuncu slave Bullsa, postati bestseler.

"Dva tjedna s Rodmanom sredinom 90-ih zvuči kao san snova, ali stvarnost je bila drugačija"

"Dva tjedna s Dennisom Rodmanom sredinom 90-ih zvuči kao san snova, ali u stvarnosti to je većinom izgledalo tako da ja panično pokušavam natjerati Rodmana da mi priča priče koje za manje od tri mjeseca trebaju postati knjiga. Slika koja najbolje opisuje taj bolan proces je kako Denis, zavaljen na kauču i obavezno obučen u Zubaz (hlače popularne 90-ih, kričavih boja i sa šarama od koje bi vas boljela glava ako bi ste ih dulje gledali) s daljinskim u ruci bulji u televiziju te nezainteresirano i jedva čujno preko glasnog programa kojeg gleda mumlja odgovore na moja pitanja, dok ja sjedim preko puta njega panično se znojeći."

"Subota ujutro, salon za manikuru na Beverly Hillsu, čekam da Dennisu lakiraju nokte u 'lijepu ružičasto rozu boju'"

Ipak, nije nedostajalo ni rodmanovskih doživljaja: "Subota ujutro, salon za manikuru na Beverly Hillsu, sjedim i čekam da Dennisu lakiraju nokte u 'lijepu ružičasto rozu boju'. Nije rezervirao termin, slavni to ne rade nego se samo pojave i još ih oduševljeno prime preko reda. Kada je tretman završio izašao je s novim kričavim noktima, bacio mi ključeve svog Ferrarija i rekao da ja vozim dok mu se ne osuši boja na noktima. S obzirom na to da sam tada vozio 17 godina staru Hondu Civic nisam bio adekvatno pripremljen na moć koja mi je dana, pa se po Rodeo Driveu nismo vozili nego poskakivali. Tako da, ako netko do tada nije primijetio Rodmana u crvenom Ferrariju s kosom boje fuksije, sada je to svakako morao."

"Nadrealno. Riječ koja najbolje opisuje putujući cirkus Bullsa predvođenih s dvije ikone veće od sporta"

Keown kaže da je "nadrealno" riječ koja najbolje opisuje sportsko-popkulturni spektakl Rodmana i Bullsa tog vremena. "Čak i u današnjem svijetu prezasićenom medijima teško je nekome tko je tada nije doživio objasniti maniju koja je okruživala Bullse. Michael Jordan bio je možda najveći celebrity na svijetu, a svaka od tri šampionske sezone Bullsa od 96. do 98. bila je kao turneja najvećeg rock banda na svijetu s 82 koncerta. Rodman, s naušnicama po svim dijelovima tijela, tetovažama prije nego što su ih svi nosili i svim mogućim bojama kose, bio je popkulturni fenomen tog banda. Prvi sportski junak marginaliziranih i ogorčenih. Iako je bio heteroseksualac, prihvatio je gay kulturu, a u kosi je nacrtao znak borbe protiv AIDS-a. Danas je nepojmljivo koliko su ti njegovi potezi bili radikalni za to vrijeme. Njegova priznanja o vlastitoj ranjivosti bile su riječi koje se nikad do tada nisu čule od slavnog sportaša. Ljudi koje nije bilo briga za košarku itekako su brinuli za Dennisa Rodmana."

Njegovu biografiju po skladištima su čuvali naoružani zaštitari

Mnogi su "brinuli" i to toliko da su neposredno prije izdavanja "Loš koliko želim biti", koja je u prodaju puštena nakon rekordne 72 pobjede Bullsa u regularnom dijelu sezone i prije playoffa '96, prve kopije knjiga u čikaškim skladištima čuvali naoružani zaštitari, što je do tada bilo nezamislivo.

Mirni i sređeni obiteljski čovjek Steph nikada ne bi mogao izdržati ono što je radio party animal Dennis

Još više nezamislivo bilo je što je Rodman u sred 30-ih mogao divlje partijati cijelu noć i onda odigrati 40 minuta teške utakmice u najjačoj ligi svijeta te ostvariti 15 skokova. U sezoni koju pokriva Posljednji ples bio je najbolji skakač lige sedmu sezonu zaredom, igrao je prosječno 36 minuta na 80 utakmica po sezoni. S 36 godina. Za usporedbu, zadnji put kada je mirni i sređeni obiteljski čovjek Steph Curry igrao 36 minuta po utakmici imao je 25 godina. Posljednji put kada je izdržao 80 utakmica u sezoni imao je 26 godina.  

Keown otkriva da Rodmanu takvo nevjerojatno trajanje iako je svakog dana i posebno noći gazio svoje tijelo i psihu, nije bilo bogom il vragom dano: "Jedna od njegovih rutina bila je da usred vožnje stane i ode vježbati u bilo koju teretanu koju vidi na putu, gdje god bio. Nikada ta vježbanja nije najavljivao ili o njima govorio, niti je izražavao želju ili potrebu za vježbanjem. Samo bi se zaustavio na parkingu, ušao u teretanu i tamo odradio ozbiljan trening. Trebam li uopće naglasiti da nije bio član nijedne od tih brojnih teretana niti da se u ijednu od njih naručio?"

Što se tiče Rodmanovog odnosa s gazdom momčadi, Keown je jasan: "Dennis i Michael nisu bili prijatelji i siguran sam da će Posljednji ples to jasno pokazati. Njihovi putevi i životi križali su se samo na terenu. Međutim, Rodman, koji je prezirao brojne sportaše i kojem je glavni epitet za osobu bio "lažnjak", prema Jordanu je gajio nevjerojatno poštovanje. I to s najopravdanijim razlogom; Rodman se nedvojbeno s ovim neće složiti, ali njegov neočekivani spoj s Jordanom vjerojatno mu je spasio karijeru. Da nije bilo smirenosti Phila Jacksona i Jordanove opsesivne kompetitivnosti Rodmanova karijera izrodila bi se u seriju potpisa i prekida ugovora s raznim momčadima koje se imale hrabrosti riskirati s njim, ali ne i istrpjeti ga, piše Index.hr

Bullsi su Rodmanu vratili fokus, približili ga tipu kakav je bio ranije u Detroitu, kada je na pitanje o svom porijeklu dao slavan odgovor 'Ja sam nitko od nikuda'. Jackson se mačetom probio kroz džunglu Rodmanovih nesigurnosti, a Jordan je na terenu bio dovoljno jak da kanalizira Rodmanovu energiju. On je bio jedini dovoljan ja koji ga je mogao natjerati na tako nešto. Bullsi su izvukli Rodmanov genij iz njega i dali mu priliku da ga pokaže cijelom svijetu. Oni su ga stvorili."