Podijeli članak

Dražen Petrović i Kenny Anderson prvi put su se suočili u polufinalu SP-a 1990. u Argentini. Tada je Anderson uz Alonza Mourninga bio prva zvijezda mlade američke selekcije. Jugoslavija je predvođena Draženom Petrovićem i Tonijem Kukočem lagano pobijedila SAD, što je bio konačan znak čelnim ljudima američke košarke da na velika natjecanja ubuduće šalju one najbolje. Dvije godine kasnije na Igrama u Barceloni za Ameriku su igrali Jordan, Magic, Bird, Pippen…

Sudbina je Andersona i Dražena spojila samo godinu dana nakon tog polufinala. Anderson je otišao u NBA, u New Jersey, a te 1991. mu se u Netsima pridružio i Dražen Petrović, koji je željan dokazivanja stigao iz Portlanda. Njih dvojica i Dereck Coleman su od bezveznih Netsa napravili tim koji je bio konkurentan i onim najboljima. Čak i Chicago Bullsima i Michaelu Jordanu.

Zahvaljujući globalnom fenomenu zvanom Posljednji ples (ESPN-ova dokumentarna serija o čuvenoj generaciji Bullsa), Michael Jordan ovih dana je glavna sportska tema u svijetu pa smo se zbog toga prisjetili intervjua koji je Anderson dao New York Timesu povodom dana sjećanja na Dražena Petrovića 2018. godine. Američki košarkaš istaknuo je da je Dražen obožavao igrati protiv Jordana jer mu je Najveći bio poseban motiv, piše Index.hr.

''Uvijek bi mi protiv Jordana i Bullsa rekao: 'Kenny, daj mi loptu, vruć sam, sigurno ću mu zabiti'', kazao je Anderson pa je kroz nekoliko rečenica objasnio zbog čega je Dražen bio fenomen.
 


''Dražen je bio poseban, bio je specijalna osoba. Želio se iskazati na svakoj utakmici, želio je biti jedan od najvećih igrača. Bio je poput boga u Hrvatskoj i Europi, a onda je došao ovdje, gdje mu nisu baš dali priliku. Odlično se nadopunjavao sa mnom i s drugim mladim igračima. Playmakeru je potrebno imati odličnog šutera, to ti donese puno radosti. Zbog njega mi je bilo puno lakše igrati", rekao je Anderson.

Kenny je rekao kako je Dražena gurala stalna želja za dokazivanjem.

''Pričali smo cijelo vrijeme. Stalno je morao nešto nekome dokazati. Vjerojatno zbog odnosa na koji je naletio kad je stigao u SAD. Mislim kako takvu stvar jednostavno trebaš staviti sa strane i koristiti je kao motivaciju svaki put kad stupiš na parket. Bilo je odlično igrati s njim, bio je tih, radio je ekstremno puno, prvi je bio na treningu, posljednji je odlazio, kapao je znoj s njega. Za svoj profesionalizam mogu zahvaliti njemu jer kad bih došao u svlačionicu, on je već bio tamo i znojio se. Dražen je bio jedan od prvih igrača koje sam vidio da dolaze rano na trening, a odlaze među posljednjima. Dražen je legenda.''

Prisjetimo se što je Jordan rekao nakon McDonald'sovog turnira u Parizu 1997. kad je dobio trofej 'Dražen Petrović' za najboljeg igrača.

"Uživao sam igrajući protiv Dražena. Velik igrač. Nije se bojao, do kraja koncentriran. Borben i samouvjeren. Kad god bismo se sučelili, išao je snažno protiv mene, kao i ja protiv njega. Drugačije protiv Dražena nisi mogao. Naši dvoboji su uvijek bili maksimalni, do ruba. Imali smo nekoliko sjajnih dvoboja, nažalost, bili su to kratki dvoboji. Za kratko vrijeme ostavio je dubok trag. Bez straha se upustio u NBA izazov i pokazao ostalim Europljanima kako mogu uspjeti."