Podijeli članak

HAJDUK danas slavi 109. rođendan. Taj simbol Splita i Dalmacije nije samo običan nogometni klub - za vojsku svojih navijača predstavlja nešto puno više. Za njih je Hajduk i religija i ideologija.

Ovaj 109-godišnji starčić je u svojoj burnoj povijesti proživio puno toga, i lijepog i ružnog. Hajduk je bio na vrhu, ali su ga i gazili i gasili. Preživio je sve i što god se dogodi, sve će preživjeti. Jer iza njega stoji vojska odanih, a njihova mantra je ona Meštrova iz Velog Mista:

''Krepat moredu svi kralji i carevi, ma Ajduk će ostat!" Hajduku i svima onima kojima je bila boja u srcu želimo sretan rođendan, a u rođendanskoj čestitci Majstoru s mora pridružila su nam se i tri igrača Hajduka iz različitih generacija splitskog slavljenika.

''Hajduk mi znači sve. Baš sve. Dječaku iz malog mjesta Zmijavaca Hajduk je bio nešto nedostižno, a jedini uzor u to doba mi je bio Jure Jerković. Kad sam sredinom sedamdesetih s ocem na poziv Andrije Ankovića došao na Stari plac, od uzbuđenja nisam mogao tri dana ništa jesti. Bila mi je čast i privilegija igrati za Hajduk i na srcu nositi taj grb. Davao sam svaki atom sebe, trošio sam se 150 posto za bijeli dres. Kad o tome razmišljam, ježim se cijelo vrijeme. Igrati za takav klub, pred takvim navijačima, to je jedinstven osjećaj. Hajduk je religija. Biti dio Hajduka znači osjećati jednu posebnu vrstu pripadnosti i odanosti. Stapaš se sa svim tim. Svaki hajdučki gen u organizmu je neotuđiv i zauvijek vezan. Nikad se ne može izbrisati ili nestati'', kazao nam je Ivan Gudelj, legendarni Hajdukov Bruce Lee i jedan od najboljih svjetskih igrača svog doba, piše Index.hr. 


''S Hajdukom sam osvojio jedno prvenstvo i dva Kupa, igrali smo polufinale Kupa UEFA-e, ali užasno mi je žao jer smatram da to nije dovoljno. Ni izbliza. Imali smo sve da osvojimo i Europu i barem još dva, tri prvenstva. Sad, kad iz ove perspektive na to gledam, imam osjećaj da bi se, kad bih se mogao vratiti u prošlost, to i dogodilo'', priča čovjek koji je bio izabran u najboljih 11 SP-a 1982.

U životu sam monogaman, imam samo jednu ljubav, a ona se zove Hajduk 

Slično su nam pričali i ostali. Zvonimir Deranja, popularni Popaj, koncem devedesetih bio je golema nada Hajduka, moćni napadač koji je trebao biti budućnost kluba. Zabijao je Deranja divne golove, škarice su mu bile specijalnost, u najdražem dresu bio je i prvak, ali nikad nije ostvario ono što je po talentu morao. Ipak, za Hajduk ga vežu samo najljepša sjećanja.

''Hajduk mi je uvijek bio sve, čitav život. Za Hajduk sam bio vezan otkako sam bio dijete i njegov sam najvjerniji navijač i danas. Hajduk mi je dao sve, ali i ja sam sve što sam mogao dao Hajduku. Naravno, u našem odnosu je bilo i nekih loših trenutaka, ali za mene je Hajduk jedini klub na svijetu'', rekao je Deranja, a još konkretniji u emocijama bio je Mario Brkljača:

''Hajduk je stil života. Kad jednom to osjetiš, želiš do kraja života to furati. Jako je lako identificirati se s Hajdukom. Teško bi bilo reći da je Hajduk religija, ali nije baš ni daleko od toga. Recimo da je ideologija najbliža riječ. Odrastao sam u Zagrebu, na Stenjevcu. Svi moji prijatelji su bili Boysi, a ja sam od malena stršao među njima. Za mene je postojao samo Hajduk. To je stvar kućnog odgoja. Moj tata je iz Ravnih Kotara, a znamo što tamo Hajduk znači. Bio sam dijete kad me odveo na stadion i to je bilo dovoljno da se zaljubim do kraja života. U životu sam monogaman, sklon sam samo jednoj pravoj ljubavi. To je Hajduk. Dobro, volim i Milan, a obojica danas pate. No, tako to u životu ide. Oba kluba su u povijesti imala i lošijih trenutaka pa su se vraćali još jači i bolji. Uvjeren sam da će se to ponoviti.''

Hajduk će biti opet velik kad bude imao jasnu strategiju i svoje klince jer oni imaju genetski kod Hajduka u svojim žilama 

Hajduk godinama rezultatski kaska za nedodirljivim Dinamom. Razloga je za to puno. Za puno toga kriv je maćehinski odnos HNS-a prema splitskom klubu, ali za dobar dio problema krivi su i ljudi koji su u zadnjih 20 godina na ovaj ili onaj način upravljali Hajdukom. Može li se Hajduk izvući i biti ono što je bio nekad?

''Teško je i nezahvalno davati takve usporedbe. Ne smiju se uspoređivati generacije zato što uvjeti nisu jednaki. Nekad su igrači morali do svoje 28. godine biti u klubu i kontinuirano su igrali za Hajduk. Danas klinci od 15, 16 godina odlaze. Promijenio se i nogomet, ali promijenila su se i pravila igre. Ipak, ništa nije nedostižno ako postoje ispravne smjernice i zdrav kontinuitet. Hajduk danas teško može biti ono što je predstavljao nekada, ali mora u dogledno vrijeme biti prvak Hrvatske i mora biti dio Europe. To je minimum od ciljeva koji se moraju ispuniti'', kazao nam je Gudelj, a Brkljača je bio još precizniji kad je detektirao što Hajduku točno treba da bi opet postao trofejni klub.

''Nogomet je danas otišao u drugom smjeru i praktički je drugačiji sport nego što je bio nekad. Postao je biznis. Sve ovisi o tome kakvim putem Hajduk želi krenuti, kako se želi postaviti. Mislim da se Hajduk danas vraća svom genetskom kodu. Većina igrača su domaći momci kojima je u žile ubrizgana ljubav prema Hajduku, a znamo tko je danas trener Hajduka. Jedan od simbola kluba. Selekcija i razvoj moraju biti u korelaciji s hajdučkim identitetom, a znamo što taj identitet znači - agresiju i napadački nogomet. S te strane Hajduk se vraća korijenima i to je pravi put. Hajduk bi se trebao fokusirati na igrače iz dalmatinskog bazena i iz regije. Najbolje rezultate u svojoj povijesti Hajduk je imao kad su nositelji igre bili domaći momci plus nekoliko igrača sa strane, iz regije, koji su bili prava pojačanja. Jasno da bi super bilo da Hajduk može dovesti nekog vrhunskog Brazilca ili Afrikanca, ali takvi igrači ne smiju biti prioritet. Hajduk je po svemu među top tri kluba na Balkanu. Kako je dobro rekao Mario Stanić, Hajduk mora biti klub koji će pokretati trendove jer je uvijek bio avangarda.''

Za Deranju Hajduk mora imati samo jedan smjer.

''Nisam u klubu i nisam kompetentan davati takve odgovore, ali kao navijač reći ću da je Hajduk bio najjači kad su nositelji igre bili igrači iz njegove škola. Domaći klinci plus eventualno koji igrač sa strane. Volio bih da to bude put kojim će Hajduk krenuti.''