Podijeli članak

Ubojito Putinovo naoružanje u Srbiji Amerikancima je trn u oku. Pomoćnik tajnika SAD-a za zapadni Balkan Matthew Palmer izrazio je zabrinutost zbog prisustva ruske vojne opreme na teritoriju Srbije. 

Podsjećamo, u Srbiju je dopremljen raketni sustav S-400, a izvedene su vojne vježbe srpske i ruske vojske “Slovenski štit”. 

Palmer je istaknuo da bi, ako Beograd kupi rusku vojnu opremu, to vodilo riziku da joj se uvedu posebne sankcije.  

"Postoji doza zabrinutosti zbog raspoređivanja ruske vojne opreme na srpskom teritoriju. Ovo vodi riziku da se Srbiji uvedu posebne sankcije zbog kupovanja ruske vojne opreme, ali se nadamo da su srpski partneri toga svjesni i da će biti oprezni s takvim transakcijama", rekao je Palmer za srbijanske medije. 

Ocijenio je da SAD ima jako vojno partnerstvo sa Srbijom, stoga ih Amerikanci ne žele tek tako prepustiti Rusima. 

"Rekao bih čak da je najbolji vojni partner Srbije upravo Amerika, ali to ne znači da Srbija ne treba surađivati i s Rusijom ili da prestane s Moskvom stvarati vojno partnerstvo. 

Ipak, mi cijenimo naš odnos s Beogradom i mislimo da je naša vojna veza prepoznatljivija od bilo čega što Rusija radi na tom polju sa Srbijom", rekao je Palmer za sjevernomakedonske medije. 

Na vojnoj vježbi Rusije i Srbije, održane 29. listopada pod nazivom “Slovenski štit 2019.” u Batajnici, prvi put je izvan ruskog teritorija bio raspoređen jedan od najjačih raketnih sustava S-400. 

Nije trebalo ni sumnjati da će srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić posjetiti vojnu vježbu i iskoristiti priliku da otkrije još neke detalje srbijanske suradnje s Rusijom. 

"Imali smo jedinstvenu priliku vidjeti kako funkcionira divizija S-400. Fantastičan sustav koji gađa sve leteće objekte, posebno dronove i krstareće rakete na daljini do 80 kilometara. Sve vidi i vrlo je teško ometati njihov radar jer imaju mnogo raznovrsnih šifri i mnogo različitih pristupa", rekao je oduševljeni Vučić. 

Naglasio je kako Srbija nema S-400, ali je sretan da mogu vidjeti kako sustav funkcionira. Pojedini mediji pišu da nije isključeno da vojno i državno rukovodstvo Srbije u sljedećim mjesecima s Moskvom započne pregovore o nabavci tog sustava. 

Ne zaboravimo da je S-400 sustav koji je uvelike promijenio tijek rata u Siriji i da tim zastrašujućim oružjem ruski predsjednik Vladimir Putin preko Aleksandra Vučića prkosi Amerikancima, ali i Europskoj uniji. Vijest o dolasku S-400 Triumf sa sustavom Pancir-S1 u Srbiju prenijeli su praktično svi važniji svjetski mediji. Neki, jasno, s oduševljenjem, a neki sa zebnjom.

Jer, S-400 je sustav koji je uvelike promijenio tijek rata u Siriji. 

I zapadni su vojni stručnjaci bili tad oprezni u planiranju zračnih operacija postajući svjesni kako sa S-400 na tlu, ma kako suvremen bio, nijedan zrakoplov ne može ostvariti prevlast na nebu. Matthew Palmer je rekao kako se nada da će Beograd biti “oprezan glede takvih nabava” natuknuvši da one “nose opasnost ponavljanja režima sankcija” prema Srbiji. 

Izaslanik Bijele kuće je istaknuo “čvrstu vojnu suradnju” Sjedinjenih Američkih Država i Srbije. "Mislimo da je ona važnija od svega što su Rusi radili s Beogradom", rekao je Palmer. Vučić je, reagirajući na Palmerove izjave, ocijenio da one pokazuju “kakav je odnos (SAD-a) prema Srbiji”. 

"Bit ćemo oprezni, naravno, jer ne želimo da Srbija bude izložena sankcijama najveće svjetske sile, premda bi one bile potpuno neopravdane i nepravedne",  rekao je Vučić.

Međutim, zanimljivije su njegove riječi o tome hoće li Srbija nabaviti i S-400. Rekao je da je to jedino moguće ako im ga Rusi daruju i nikako drugačije jer Srbija za to nema novca – taj sustav stoji između 300 i 500 milijuna dolara. 

Činjenica je da je sustav mogao u Srbiju biti dopremljen jedino preko zračnog prostora zemalja NATO-a, slično kao i nedavno dopremljeni oklopni transporteri, a logično je postaviti i pitanje zašto bi Rusija ušla u ovako riskantan i geopolitički vrlo izazovan kontekst da ne misli nešto ozbiljnije, odnosno prodati taj sustav Beogradu. 

Srbija zajedničkom vježbom s Rusijom stavlja Zapad u tešku situaciju, u kojoj će se Vučiću i ostalima postavljati neka neugodna pitanja. S druge strane, Rusija je na vrlo efektan i efikasan način iskoristila defenzivnu vanjsku politiku kakvu vodi Donald Trump naizgled gubeći interes za prostor zapadnog Balkana.

"Najveći je problem ako se upali cijeli sustav, a Hrvatska je unutar ‘kišobrana’ koji obuhvaća S-400. Pa samim time može srušiti avione iznad Zagreba", rekao je Igor Tabak, vojni analitičar portala Obris.org. 

Sergej Nariškin, šef ruske kontraobavještajne službe SVR, pojavio se na srbijanskoj državnoj televiziji izjavivši kako dvije zemlje provode kompleksne zajedničke operacije kako bi štitile svoje vanjskopolitičke interese. 

Ruska državna agencija RIA objavila je netom prije vježbe u Srbiji tekst pod naslovom “Pomoć Slavenima. Kako Rusija naoružava i obučava vojsku Srbije”. 

U tom se tekstu navodi kako je vojna suradnja Rusije i Srbije počela znatno prije, već tijekom vojne parade 2014. godine, kojoj je gost bio i Vladimir Putin. Potpisan je sporazum o zaštiti intelektualnog vlasništva, nedugo zatim počelo je dolaziti i rusko oružje. U tekstu se ističe i da je 1999. tijekom bombardiranja Srbije američki nevidljivi F-117 srušen upravo ruskom raketom S-125. Ali i kako su srbijanski vojnici sad uvježbani da samostalno koriste rusko protuzračno naoružanje. 

Za razliku od Vučića, ovdje se tvrdi da Srbija ima novca za S-400 iako nabava još nije potvrđena. Vojni budžet im je sad 910 milijuna dolara. 

"Mora se imati na umu da se ovakav tip oružja ne može naći u svakoj vojarni. Ovo je vrlo jasna poruka SAD-u. Diže se pritisak u okruženju Srbije u kojemu su većina zemalja u NATO paktu. Prvi put nakon mnogo godina spominju se sankcije u vezi s direktnim uzrocima", objasnio je Tabak i nastavio:  "NATO je također organizirao akcije na Baltiku, a u tim vježbama su sudjelovali i hrvatski vojnici. Ali Hrvatska nije sama. Ona pripada snažnom savezu NATO, ali i dio je Europske unije. A radi se puno i na obrambenom sustavu", rekao je Tabak.

Suradnja Srbije s Rusijom sigurno se neće zaustaviti samo na vojnoj vježbi. U svojoj analizi vojno-tehničke suradnje dviju zemalja RIA ističe kako je početkom ove godine Srbija naručila tri suvremena jurišna helikoptera Mi-35M i četiri transportna Mi-17V5, koji su isporučeni prošlog tjedna. 

Prije dvije godine već su nabavljena dva takva helikoptera. Mi-35M trebali bi stići do kraja godine. RAI novosti nedavno su pisale o tome kako je u Srbiju stiglo deset oklopnjaka BRDM-2MS, a očekuje se i 30 tenkova T-72, koji nisu kupljeni, nego ih je Rusija ustupila. Prije toga je u Srbiju stiglo i šest MiG-ova 29 iz rezervnog sastava. 

U tom tekstu nema informacije da je Srbija kupila Pancir-S1, no Vučić je objavio kako je informacija točna, Srbija dobiva i taj protuzračni sustav. 

"Srbija igra taktičku igru. S jedne strane žele u Europsku uniju, ali s druge ne bi htjeli pokvariti odnose s Rusima koji su ekonomski bitni čimbenici u njihovu gospodarstvu. Svaka zemlja želi ojačati svoju vojsku na financijski najprihvatljiviji način. Nema ničega novog u ovome. Pa i Njemačka, a ponajviše Mađarska, koje su u NATO-u, surađuju s Rusima. 

Treba imati na umu da je korištenje ovako jakog naoružanja krajnji element za upotrebu, ali svakako je poruka. Rusiji je bitno da ima utjecaja u našem susjedstvu. Inače, Srbija je postala članica ODKB-a, vojnog saveza okupljenog oko Rusije. Na zasjedanju Vijeća Parlamentarne skupštine ODKB-a u Sankt Peterburgu odlučeno je da se izaslanstvu Narodne skupštine Srbije dodijeli status promatrača u Skupštini Zajednice dogovora o kolektivnoj sigurnosti, kako se zove ta organizacija, nasljednica raspuštenog Varšavskog pakta", pojasnio je Ivica Maštruko, stručnjak za vanjsku politiku.

Iako je Srbija ušla u ruski vojni savez, predsjednik Skupštine Srbije, Nebojša Stefanović, na sastanku s predsjednikom ruske Dume, Sergejom Nariškinom, istaknuo je da Srbija želi ostati vojno neutralna, ali razvoj odnosa s ODKB-om podrazumijeva suradnju na svim područjima, posebno u borbi protiv terorizma i drugih sigurnosnih prijetnji. 

ODKB je vojni savez koji od 1992. povezuje niz članica bivšeg SSSR-a oko današnje Rusije: Bjelorusiju, Kazahstan, Armeniju, Kirgistan i Tadžikistan., prenosi Express.

Naime, iako se Bruxelles tome žestoko protivi, ali Beogradu “ostavlja vremena” da do ulaska u EU bude u bilo kojoj međunarodnoj multilateralnoj organizaciji, poruka je da s danom ulaska u Europsku uniju Srbija mora prestati biti članica EEU. S druge strane, Moskva je izjavila kako je ovo važna stvar, jer može pokazati da jedna zemlja može biti u obje organizacija, a Srbija može biti prva karika koja će povezivati EU i EEU. Tu se Moskva i Bruxelles ne slažu, ali u trenutku kad Srbija bude ulazila u EU, ako se to ikad dogodi, nije isključeno da može biti karika koja će povezivati EU s Euroazijskom unijom, a taj bi presedan otvorio vrata za slične veze drugih zemalja. Ravnateljica Centra za euroatlantske studije (CEAS) Jelena Milić izjavila je kako bi Srbija po automatizmu pala pod sankcije SAD-a ako kupi rusko oružje.

"Američki Kongres je, zbog ruskog miješanja u izbore u SAD-u, ali prije svega zbog ilegalne aneksije Krima, usvojio zakon koji se zove ‘Borba protiv američkih neprijatelja kroz sankcije’. To su sektorske sankcije. Najčešće je to blokada sredstava, zabrana kupnje i slične stvari. Nisu sankcije onoga tipa kakve su Srbiji bile nametnute devedesetih godina od Savjeta sigurnosti i Generalne skupštine Ujedinjenih nacija", objasnila je Milić na televiziji O2, prenosi Tanjug. 

Dodaje kako na to ne mogu utjecati ni State Department ni Bijela kuća te da nema veze to što je Srbija vojno neutralna zemlja. 

"Srbija bi pala po automatizmu pod sankcije zato što bi eventualno kupila oružje. Ništa osobno, to je zakon koji je usvojio Kongres. State Department i Bijela kuća tumačenje tog zakona ne mogu promijeniti. U Americi je zakon - zakon", naglasila je direktorica CEAS-a. 

Što zapravo predstavlja najbolji sustav PZO-a na svijetu koji Indija, Kina i Turska kupuju unatoč američkim prijetnjama sankcijama. Sustav PZO S-400 Trijumf (ili “Growler”, kako ga nazivaju po NATO klasifikaciji) od uvođenja u aktivnu uporabu 2007. godine je “teška klasa” u usporedbi s konkurentima. U stanju je identificirati zračne mete u radijusu od 600 kilometara oko sebe i obarati ih već na udaljenosti od 400 kilometara. 

Nema razlike radi li se o brzim krstarećim projektilima velikih manevarskih sposobnosti ili interkontinentalnim balističkim raketama koje kroz svemir lete s jednog na drugi kraj planeta - sustav će vidjeti sve, a potom ga fiksirati i uništiti sa sigurne udaljenosti.

Njegova ključna razlika u odnosu na glavnog konkurenta - američki MIM-104 Patriot - upravo je u tome što može uočiti i obarati mete u punom krugu oko sebe. “Amer” radi i promatra samo u predeterminiranom smjeru, i to u rasponu od svega 180 stupnjeva. Osim toga, razmještanje lansera Patriota i njihova priprema za borbu traju gotovo 30 minuta. U međuvremenu će rakete uništiti svoje mete i bitka će biti izgubljena. 

“Amerikanac” uništava mete na duplo manjoj udaljenosti - 180 kilometara, dok “Rus” to radi na 400 kilometara. To ima odlučujući značaj ne samo u borbi protiv raketa, nego i protiv lovaca i bombardera - oni nemaju šanse djelovati protiv S- 400 na udaljenosti na kojoj on operira.  

Svi ovi faktori su postali razlog zbog kojeg čak i članice NATO-a preferiraju kupnju ruske opreme, unatoč prijetnjama ekonomskim sankcijama protiv njih. Sustav S-400 Trijumf funkcionira u sastavu raketne obrambene baterije. Svaka od njih se sastoji od četiri lansera s po četiri rakete. To je ukupno 16 obrambenih raketa po bateriji sposobnih obarati zrakoplove pete generacije i krstareće rakete s udaljenosti do 400 kilometara. 

Kao politička poruka, proteklih dana Atlantsko vijeće poslalo je sugestije novoj EK kako se ponašati na zapadnom Balkanu, gdje se moraju povećati napori u suzbijanju ruskog utjecaja. Slanje ova dva sustava na vježbe u Srbiju može biti odgovor da je Rusija tu prisutna i da ne namjerava stvarati trajne vojne baze, ali da se ne namjerava povući samo zbog želja američkih stratega u Europi.