Podijeli članak

Baladu “Coming Home” autora Srđana Sekulovića Skansija u subotu će na Dori u Opatiji izvesti 18-godišnji Zagrepčanin Edvard Abazi. Tekst je inspiriran njegovom životnom pričom i u sebi nosi snažnu poruku - ma koliko god puta pali, uvijek treba nastaviti dalje, priznati i ispraviti svoje pogreške te se vratiti na pravi put, baš kao što je učinio Edvard.

- Pjesma ima posebnu težinu, ne u smislu raskoši, zapravo je mirna i jednostavna, ali duboko emotivna i definitivno ima ono nešto. Mene je osvojila na prvu! Čim sam je čuo, znao sam da je to - to - kaže nam debitant na ovogodišnjem natjecanju za najbolju hrvatsku pjesmu koja će nas predstavljati na Eurosongu.

Edvard će “Coming Home” izvesti na engleskom jeziku. Njegova ekipa odlučila je ne prevoditi je na hrvatski, ali druga pjesma na kojoj već rade bit će na materinjem jeziku: “Mislim da mi jako dobro leže pjesme na hrvatskom”, govori Abazi.

Velika trema

Njegovo profesionalno bavljenje glazbom započelo je nakon što je pobijedio u showu “Talentom protiv nasilja”, koji je 2018. u Domu za odgoj djece i mladeži u Dugavama organizirala Udruga Zvuk svjetlosti, u kojoj djeluje i Jerko Marić, pjevač benda Adastra.

- Prije toga imao sam jako veliku tremu i nisam se usudio pjevati pred nepoznatom osobom, a kamoli publikom, no s vremenom se taj strah nekako razbio. Zahvaljujući upornosti moje odgojiteljice Sunčane, skupio sam hrabrost i pristao sudjelovati u talent showu. Ma ja sam zapravo uvijek pjevao, ali isključivo sa strane, pa tko čuje, čuje! A onda su drugi prepoznali moj talent i ‘bacili me u vatru’, doslovce sam bio prisiljen pjevati, ali danas mi je drago što je sve tako ispalo i istinski uživam u glazbi - rekao nam je Edvard.

Između dvije opcije - dopustiti tremi da ga “pojede”, ili se jednostavno prepustiti trenutku i dati sve od sebe, on je izabrao ovo drugo.
 

- Sjećam se svog prvog intervjua pred televizijskim kamerama, mislio sam da je netko iza mene stavio radijator i upalio ga, toliko mi je bilo vruće! Nikad prije u životu nisam osjetio nešto slično, ali poslije dvije - tri minute zaboravio sam na kamere, tremu i sve - kroz smijeh nam priča ovaj maturant Ugostiteljsko-turističke škole, koji uz pomoć susretljive razrednice, koja mu na njegovu glazbenu putu pruža bezrezervnu potporu, vrlo uspješno usklađuje nastavu i pjevanje.

- Uz dobru organizaciju sve se može - naglašava Abazi.

A sve to on je naučio težim putem - najmlađi od petero djece, Edvard kaže kako dvije sestre, dva brata i on nikad nisu ni imali prilike biti razmaženi.

- U neku ruku mi je drago što sam najmlađi, jer sam mogao učiti na pogreškama starijih braće i sestara, koji su mu jako puno pomogli dok sam odrastao. S obzirom na to da se nisam mogao ugledati na tatu i doživljavati ga kao uzor, u svemu sam se oslanjao na najstarijeg brata, koji sad studira na Kineziološkom fakultetu, trenira klince i radi sa strane kad god stigne.

On je od malih nogu bio prava veličina u mojim očima, osoba bez mane, baš kao što je i mama uvijek bila i ostala moja jedina i najveća kraljica - uvijek je bila tu za svu svoju djecu, nema toga što ona ne bi napravila za nas, pružila nam je svu ljubav ovoga svijeta i samo zbog nje nikad nisam bio emocionalno zakinut, za razliku od tate na kojeg se, zbog njegova problema s pićem, nažalost, braća, sestre i ja nismo mogli osloniti - iskreno kaže Abazi, koji je u dobi od 10-ak godina zbog bježanja od kuće i sitnih krađa završio u Domu za odgoj djece i mladeži u Dugavama.

Pet godina Doma

- Moj moto je ‘kako se postaviš, tako će ti i biti’... U Domu sam proveo četiri-pet godina, a sad sam u stambenoj zajednici u Dubravi. Život me nije mazio, bio sam hiperaktivan klinac koji je volio biti posvuda, većinu vremena bio sam prepušten sam sebi, bez osobe koja bi me kod kuće usmjeravala, jer mama je zbog nas djece morala trčati na sto strana...

Savjeti odgojitelja u Dugavama puno su mi pomogli da pronađem svoj put, onaj ispravan na koji ću moći biti ponosan. Zahvalan sam na svemu što mi je Dom pružio i što sam ondje naučio - prvenstveno, da me nitko neće držati za ruku ili vući za rukav ako zbilja nešto želim postići u životu - govori nam 18-godišnji pjevač čije vrijeme tek dolazi.

Edvard svira i gitaru, a nedavno je potpisao petogodišnji ugovor s našom najstarijom i vodećom diskografskom kućom Croatia Records. Obožavatelja ima sve više, već ga polako počinju i prepoznavati na ulici, no Abazi kaže kako neće dozvoliti da mu “popularnost udari u glavu”.

Samo posao

- Glazba je posao kao i svaki drugi. Hoću da ljudi uživaju u ovome što radim, ali nikad se ne želim i neću dovesti u situaciju da glumim nekakvu veličinu... Ja prvi znam kako je to kad se nekome javiš pa od te osobe nikad ne dobiješ odgovor - iskren je Edvard, piše jutarnji.hr. 

Za kraj, mladima koji se danas možda nalaze u sličnoj situaciji kao on nekad, poručuje:

- Ne bojte se potražiti pomoć sa strane, jer čovjek ne može uvijek sve riješiti sam. Lijepo je imati nekoga kome se možeš povjeriti, tko ti može dati koristan savjet, ali najbitniji si ti - želja za promjenom mora doći od tebe samoga. Važno je postaviti si neki cilj, imati nešto prema čemu ideš, da te to nosi, jer ako si bez cilja i ambicija, lutalica si i društvo će te lakše povući u lošem smjeru... Budite svoji, jer nitko neće razmišljati umjesto vas, a pomoć od drugih dobit ćete tek kad sami odlučite pomoći sebi - zaključio je Abazi.