Podijeli članak

Od petero djece Zorana (45) i Kristine (38) Vuković četvero su uspješni sportaši.

Sin Luka (14) je gimnastičar, mlađi junior, višegodišnji državni prvak, osvajač međunarodnih medalja te više puta proglašen perspektivnim sportašem grada Ogulina i županije. Kći Lea (12) svoju je sportsku karijeru počela gimnastikom u Ogulinskom sokolu, a nastavila u rukometu.

Sin Rudi (9) također je gimnastičar, državni prvak u mlađim kadetima, te je, poput brata, proglašavan perspektivnim sportašem grada i županije, a kći Tea (6) u predškolskoj je gimnastičkoj grupi. Vrlo brzo njihovim sportskim putem krenut će i 23-mjesečni Mata. Potaknuti time što roditelji svakodnevno voze svoju djecu na sportske treninge i ostale aktivnosti, koje dnevno traju i do četiri sata, Sportska zajednica Grada Ogulina obitelji je na uloženom trudu zahvalila dodjeljivanjem priznanja najsportskije obitelji Ogulina.

Majka Kristina je nastavnica njemačkog jezika, otac Zoran je u braniteljsko-invalidskoj mirovini. Iako su im primanja skromna, svoju djecu Vukovići prate na svako natjecanje, bodre i motiviraju. Posljednjih godinu dana Kristina pola dana radi u osnovnoj školi u Otočcu i u tamošnje dvije područne škole. Svakodnevno do posla u jednom smjeru prevali 60-ak kilometara, a poslijepodne svoju djecu vozi na treninge u 15-ak kilometara udaljeni Ogulin. Zoran hoda pomoću proteze.

Počeli trenirati u vrtiću
Njegove obveze su svakodnevno djecu odvesti u školu u Josipdol, pripremiti ručak, dočekati djecu iz škole, obaviti ostale kućanske obaveze i brinuti se o najmlađem sinu Mati. Skromni i vedri supružnici govore da su planirali barem osmero djece, no životne okolnosti su ih usporile. Kristina je rođena u Finskoj i s djecom govori finski, a Zoran hrvatski.



Dečki svaki dan treniraju po četiri sata. Nekad Leu vratim iz glazbene škole kući pa se vraćam po dečke, ili prevodim s finskog na hrvatski dok ih čekam. Pokušavamo uskladiti termine. Treninzi subotom su prijepodne, pa smo poslijepodne i u nedjelju slobodni. Takav tempo nam je već deset godina, no nije nam teško kad vidimo da su djeca zadovoljna i da im se sviđa to što rade. Medalje su njihova osobna nagrada, a meni je nagrada da su zdravi - govori Kristina, koja dečke uglavnom prati i na natjecanja i turnire po cijeloj Hrvatskoj. Kristina objašnjava da su se sva njihova djeca uključila u sport spontano. Kako žive na selu, gdje nema djece, najstariji sin Luka gimnastikom se počeo baviti kad je krenuo u vrtić. – Već s pet godina trener ga je stavio u napredniju, natjecateljsku skupinu, i od tada je počeo s natjecanjima. Tako je ispalo da je nadaren za taj sport i time se bavi i danas, već je šestu godinu državni prvak. Inače se, kao i Rudi, natječe u šest disciplina, a prema kontrolnim treninzima saveza, Luka je trenutno među pet najboljih u Hrvatskoj - govori majka Kristina, ponosna na sportske uspjehe svoje djece, piše 24sata

Dodaje da su i Leu s tri godine upisali na gimnastiku u vrtićkoj skupini, no kako više nije bilo trenerice, nakon toga je trenirala rukomet, a potom kuglanje.

Trenutno ne trenira niti u jednom klubu, petu godinu pohađa glazbenu školu i članica je lokalnog DVD-a, a želja joj je sad početi trenirati teakwondo.

Nakupili stotinu medalja
Rudi također trenira gimnastiku i poput brata je perspektivan i nagrađivani sportaš. Tea je sad u vrtićkoj gimnastičkoj skupini i ide na folklornu sekciju, a roditelji su uvjereni da će i njihov najmlađi sin Mata krenuti prvo na gimnastiku jer je to bazni sport, a dalje će se opredijeliti prema predispozicijama. – Gimnastiku volim jer mi je to vrlo zanimljiv sport, diže mi adrenalin. Volim visoko skakati, raditi rotacije i salto, svašta. Super se osjećam kad osvojim medalju i pehar, to mi daje poticaj da nastavim dalje i da idem na još veća natjecanja. Treninzi znaju biti teški, treniram već deset godina, šest dana po četiri sata, no želja mi je napredovati. Cilj mi je jednog dana otići na Olimpijske igre - govori Luka i dodaje kako je do ostvarenja tog cilja potrebno još mnogo rada.

Vesela braća ponosno su nam pokazala sve svoje osvojene pehare i više od stotinjak medalja.