Podijeli članak

Rođen 1740., Donatien Alphonse François, Marquis de Sade bio je francuski književnik U svojim djelima je opisivao mračne porive za psihičkim i fizičkim mučenjem: od čovjekova prava na "apsolutni egoizam" i naslađivanje u tuđim mukama pa do umorstava iz spolnog užitka. U svojim pornografskim romanima zagovarao je ateizam, što Katolička Crkva nije odobravala. Markiz je živio život pun divljačke strasti, pa ne čudi što ga se pamti kao jednog od seksualno najdevijantnijih ljudi u povijesti. Neupućeni ga pamte kao književnika, a poznavatelji kao bludnika - što je zaisigurno i bio, promotri li se njegov život. Bilo da mu se divili ili ga prezirali, mora se priznati da je živio kao nitko drugi.

Nasilno obrazovanje 
Markiz nije bio bilo tko, bio je jedini sin Grofa de Sade i njegove plemenite žene Jean Baptiste. Iako se čini kako je bio privilegiran plemenitim naslovima i bogatim životom, Markiza su oba roditelja napustila te ostavila na odgoj njegovom ujaku, ozloglašenom perverznjaku. Dječak je odrastao bez majke, ispunjavajući zahtijeve bolesnog ujaka, a jedini normalni ljudi u njegovoj okolini su bili sluge koje mu nisu smijele pokazati ljubav i pažnju. Zbog toga je odrastao u razmaženog gospodina s kratkim fitiljom i bizarnim smislom za ono što je privlačno. U dobi od 10 godina poslan je na Jezuitski koledž u Parizu gdje su ga učitelji redovito bičevali i ponižavali pred drugim učenicima. 

Kad je kasnije u životu bio na sudu zbog zlodjela koja je počinio nad ženama, svećenik je svjedočio kako je de Sade oduvijek bio opsjednut s traženjem tjelesnih zadovoljstava i povezivanjem njih s nasiljem, sve zbog tih trauma iz djetinjstva. No, njegovo zanimanje za tjelesne užitke nije stalo na tome - pretvorilo se u opsesiju sadizmom i seksulnom devijantnošću. 

Rat i žena
U dobi od 15 godina pozvan je u vojsku gdje je prošao mučnih 20 mjeseci teške obuke kako bi postao pripadnik francuske vojske. Budući da se iskazao, postao je zapovjednikom Draggon regimenta s kojim se borio u Sedmogodišnjem ratu. Tamo je iz prve ruke svjedočio brojnim zlodjelima i utonuo u svijet ekstremnog nasilja bez ikakvih posljedica ili odgovornosti.

Po povratku iz rata 1763., počeo se udvarati jednog bogatoj djevojci, no njen otac to nije odobravao i umjesto nje mu je ponudio svoju stariju kćer. Unatoč tome, njih dvoje su se uspjeli zaljubiti i de Sade se poslije hvalio kako mu je "pala sjekira u med" - mogao je trošiti njeno bogatstvo i uživati s njom učeći je sodomiji, njegovoj omiljenoj aktivnosti u spavaćoj sobi. Supruga mu je rodila dva sina i kćer.

Mučan preljub sa šogoricom 

Sa svakom godinom braka Markizu je postajalo sve dosadnije ševiti sam svoju ženu, pa su u bračnoj ložnici često primali goste - muškarce i žene koji su bili takvog razmišljanja kao oni, ili pak one koje bi plaćali. Orgije i homoseksualni susreti bili su im svakodnevica.
Kad je mlađa sestra njegove žene, kojoj se nekoć udvarao, počela živjeti s njima u dvorcu, de Sade nije gubio vrijeme te joj je oduzeo nevinost te započeo tajnu aferu koja će mu kasnije uništiti brak.

Opsesija s prostitutkama 

Živeći u Parizu, de Sada su poznavale sve tamošnje prostitutke. Njegovo ponašanje prema njima je bilo toliko nasilno i ponižavajuće da su one čak i odlazile policiji. Oni su pak pisali detaljne zapisnike te su ga stavili pod stalan nadzor. Iako su te žene bile navikle na svašta, ono na što ih je prisiljavao izbezumilo ih je - od polijevanja vrućim voskom, umetanja raznih predmeta u vaginu i anus, bičevanja. Zbog toga je nekoliko puta bio pritvoren i ispitivan.Prvi veliki skandal dogodio se na Uskrs 1768,  kad je de Sade s ulice pokupio Rose Keller - do danas nije ustanovljeno je li bila prostitutka -  uveo je u svoj stan, a onda izložio bjesomučnom seksualnom mučenju.  

Pobjegla je skočivši kroz prozor na drugom katu. De Sade je smatrao da najveći erotski užitak dolazi iz bola, pa se nije dao zaustaviti. Godine 1772, u Marseilleu je, sa svojim slugom optužen za trovanje prostitutki, do kojeg je došlo korištenjem navodnog afrodizijaka, španjolske muhe. Te je godine, dvojica muškaraca, de Sade i njegov sluga, osuđeni su na smrt u odsutnosti zbog sodomije i trovanja. De Sade je četiri djevojke zaključao u sobu, gdje su se međusobno bičevali i radili svakovrsne eksperimente, a potom uzeli  opasan afrodizijački prah Španjolske muhe. Otišao i korak dalje De Sade je u svojim perverzijama evoluirao, njegovce su erotske eskapade postale sve nasilnijima i rijetko je mogao doći do olakšanja i zadovoljstva sve dok nije vidio krv i nije čuo grčevite vriskove partnerice. Protiv njega je podignuta optužnica, ali je pobjegao. No u odsustvu je osuđen na smrt. Osuda je izvršena na lutki 12. rujna 1772. godine.

Skupina mladih zaposlenika na njegovom dvoru, Chateau de Lacoste,  žalila se zbog seksualnog zlostavljanja i  pobjegla iz njegove službe. U njegovim orgijama puno je puta sudjelovala i njegova supruga. U svojim djelima je opisivao porive za psihičkim i fizičkim mučenjem: od čovjekova prava na "apsolutni egoizam" i naslađivanje u tuđim mukama pa do ubojstva iz spolnog užitka.  U Italiji, gdje je pobjegao, napisao je svoja dva najpoznatija erotska romana - 120 dana Sodome i Justine ili nesreća vrline.

Pravda

 Markiz se uspio nekako ponovno ušuljati u Francusku kad se prašina slegla te je počeo sa svojim mučenjima i zlostavljanjima čim je stigao - njegov nezasitan seksualno mučiteljski apetit bio je neutaživ. Kad je otac jedne od služavki čiju je nevinost De Sade "oteo" stigao u dvorac, pokušao se sakriti, no bezuspješno. Muškarac je pucao iz neposredne blizine, ali se je pištolj trznuo te je promašio, a Markizu je život opet čudom spašen. Napoleon ga je zatvorio, a u umobolnici je pronašao ljubav Njegove knjige o nimfomanskim likovima serijskih ubojica nisu se baš sviđale Napoleonu, pa ga je proglasio seksualnim predatorom i ponovno strpao u zatvor.  Markiza su naposljetku članovi njegove obitelji proglasili ludim te je strpan u ludnicu. Iako je bio već navikao na zatvorenost, stavili su ga u samicu te mu oduzeli pribor za pisanje, zbog čega je pao u depresiju. Unatoč svim ograničenjima uspio je u umobolnici započeti seksualan odnos s 14-godišnjom djevojčicom. Ta je "veza" trajala pune četiri godine, sve dok de Sade nije naposljetku umro 1814. u dobi od 74 godine.