Podijeli članak

Narcis se hrani tuđim emocijama, pažnjom i iznad svega divljenjem. U pažnju spada i tzv. negativna pažnja, dakle kritika i neodobravanje. Pažnja je bilo kakvo bavljenje narcisom. Da bi se neutralizirao, narcisa je najbolje izolirati, tj. ograditi se od njega. Jasno dati do znanja da naše vrijednosti nisu iste i da nas njegove izjave i razmetanja ne fasciniraju, ali da nas ni ne užasavaju. Najviše mu smeta kad ga stavite na „ignore“.

Pandemija korone traje, a medicina je danas, srećom, daleko razvijenija nego na primjer u srednjem vijeku, kada su epidemije, kao na primer kuga, odnosile milijunske žrtve i ubijale ljudsku populaciju. Tadašnje generacije nisu imale pojma u čemu je problem, pa dakle ni kako da sa njim izađu na kraj.

Sa druge strane, čini se da smo mi kao ljudska vrsta u cjelini (a neke lokalne zajednice više nego druge) u psihološkom smislu i što se nivoa otpornosti na psihološke „viruse“ tiče, još uvijek negdje na nivou srednjovjekovnih ljudi, piše novaekonomija.rs. Ako se osvrnemo na svoju (općeljudsku) ratovima bogatu povijest, onda uviđamo da stalno imamo neke sukobe u kojima milijuni ljudi stradaju kao žrtve drugih ljudi. Pri tome ljudi nisu mikroskopska bića kao virusi. Zbog čega smo onda tako „slijepi“ za psihološke viruse?

Što se današnjice tiče, sreća u nesreći je što za razliku od srednjeg vijeka, ipak postoje ljudi sa znanjem i iskustvom u nošenju sa psihološkim „virusima“. Nesretna okolnost je što je popularnost psihologije, tj. stupanj upućenosti tzv. prosječnog ili običnog građanina u psihološke fenomene, na vrlo niskom nivou. Ovaj fenomen nije karakterističan samo za nas. Čak i na tzv. razvijenom Zapadu, još uvijek nije zaživjela praksa masovnijeg psihološkog „opismenjavanja“ stanovništva. Ovaj tekst ima za cilj napraviti jedan mali iskorak u tom pravcu. 

Što su psihički poremećaji? Ukratko, to su takvi oblici ponašanja i/ili subjektivnog doživljavanja (npr. mišljenja i osjećanja) koji izazivaju patnju i bol i koji su disfunkcionalni. Mada većina psihičkih poremećaja nanosi štetu i bol samoj osobi koja od njih pati, jedan mali broj poremećaja je bolniji za okruženje oboljelog nego za samu osobu sa poremećajem. U ovom tekstu ćemo se baviti upravo tom manjinskom grupom poremećaja. Zašto? Zato što je cilj da kažemo nešto o „virulentnosti“, dakle potencijalnoj šteti koju neki pojedinci, pored ostalog i zbog svojih psihičkih poremećaja, mogu nanijeti svom okruženju (užem i širem). 

Klaster B poremećaja ličnosti

Iskustava iz kliničke prakse pokazuju da su poremećaji od kojih okruženje oboljelog najviše pati, po pravilu poremećaji koji spadaju u tzv. klaster B poremećaja osobnosti (bazirano na klasifikaciji mentalnih poremećaja DSM5). U ovaj klaster spadaju: antisocijalni poremećaj osobnosti, narcistički poremećaj osobnosti, granični/borderline poremećaj osobnosti histrionički poremećaj osobnosti.

Od ova četiri spomenuta poremećaja, najveću potenciju „virulantnosti“, tj. najrazorniji i najširi radijus nepovoljnog utjecaja na okruženje ima narcistički poremećaj osobnostii to specifično kada se radi o širem okruženju (radnoj organizaciji i slično). Treba naglasiti da govorimo uopćeno, u statističkim kategorijama, jer je svaka pojedinačna osoba i njeno okruženje priča za sebe. Pojedinačnim slučajevima, tj. konkretnim osobama, što se psihodijagnostike tiče, nije mesto u novinskim člancima, niti u bilo kakvoj javnoj publikaciji.