Podijeli članak

Iako osnivači Socijaldemokratske stranke Enver Bijedić i Edin Delić poručuju da će čuvati pečat u Tuzli, u sarajevskim ljevičarskim krugovima okupljenim oko Zlatka Lagumdžije vjeruju da bi na proljeće ipak moglo doći do stapanja DF-a, SPD-a SD-a i GS-a i da će zajedno nastupiti na lokalnim izborima.

Iz nekadašnjeg SDP-a, koji je 2010. uvjerljivo trijumfirao na tadašnjim parlamentarnim izborima pobijedivši prije svega ljutog rivala SDA, u veoma kratkom roku je nastalo čak pet novih političkih stranaka, ako pod tim podrazumijevamo i pokret Socijalna pravda i demokracija, koji to po najavama utemeljitelja, u dogledno vrijeme namjerava postati.

Dakle, uz SPD redom su se iz raznoraznih pobuda, ambicija i razloga osnivali SDU, DF, Građanski savez i, najnovije, Socijaldemokratska stranka BiH.

Sukobi i ambicije

Svi su oni u neku ruku ‘potrgali tkivo’ svog matičnog SDP-a. Danas, ortodoksni ljevičari s pravom tuguju, svjedoče trenutačnoj nedorasloj ljevici, pomalo pogubljenoj, bez ideje socijaldemokracije i upadljivo ‘ubijenoj’ ozbiljnim kompleksom od nacionalnih stranaka.

Kako je sve u ljudima, takvo je stanje posljedica neobjašnjivih sukoba i ambicija pojedinaca koji su svoje interese uglavnom stavljali iznad stranačkih i ljevice u kompletu. 

Priča o ujedinjenju ljevice iz današnje perspektive djeluje nestvarno i utopistički. Samo idealisti vjeruju u novi zaokret i restauraciju lijeve snage u BiH. 

Jedina nada i kakva takva šansa za ljevičare nalazi se u činjenici da je ovakvo stanje teško neodrživo i da ljevica neće preživjeti na matrici podjela i rastaljivanja.

Utemeljitelji pokreta Socijalna pravda i demokracija su na sva zvona uvjeravali kako je temeljni cilj njihovog novog političkog projekta ujedinjenje ljevice. Međutim, u startu su napravili propust ili su bili možda ignorirani, jer nisu u projekt uključili i predstavnike stranke Nermina Nikšića. 

Svojevrsni nož u leđa zabili su im i Enver Bijedić i Edin Delić, donedavni predvodnici tuzlanske frakcije unutar SDP-a i sada osnivači Socijaldemokratske stranke, na koje su  računali u svojoj budućoj stranci, i oni su im malo pomrisli planove. 

Dva bloka?

Iako su Bijedić i Delić odlučno poručili da će pečat nove stranke čuvati u Tuzli, dakle daleko od Sarajeva, u sarajevskim ljevičarskim krugovima okupljenim oko Zlatka Lagumdžije, utemeljitelja SPD-a, ipak vjeruju da će do prvog vidljivog koraka na okrupnjavanju ljevice doći na proljeće što bi moglo značiti da će makar samo dva razdvojena lijeva bloka, a ne sve silne lijeve stranke solistički izaći na sljedeće lokalne izbore.

Kako doznaje Dnevni list ozbiljno je na stolu opcija stapanja DF-a, SPD-a, SD-a i  Građanskog saveza. Da bi priča imala ozbiljne optimistične obrise morali bi je potvrditi ili barem kao ideju najaviti i drugi protagonisti, Željko Komšić i Enver Bijedić.

Od nekih se nostalgičnih ljevičara čak mogu čuti i preoptimistična predviđanja da bi čak moglo doći do stvarnog ujedinjenja navedenih odmetnutih krila iz SDP-a. Međutim, to u ovom trenutku u ovakvoj rašomonijadi odnosa na ljevici, redukciji vremena, pa i s ovim vođama, naprosto nije realno očekivati.

Ali, za ljevičare bi doista veliki iskorak bio kada bi se ostvarili snovi o korektnom približavanju DF-a, SPD-a, SD-a i Građanskog saveza u okvirima nekakvog bloka koji bi mogao imati zajedničke liste za gradska i općinska vijeća i za gradonačelnike i načelnike. To bi bio ogroman korak naprijed i dokaz da su lideri spomenutih stranaka doista ostavili po strani ambicije i netoleranciju koja je u prošlosti zatrovala odnose između, primjerice, Lagumdžije i Komšića.

Teško do približavanja sa SDP-om

Put do približavanja sa SDP-om je dalek.  Jesen će proći u političkom ‘iživljavanju’ i profiliranju novih političkih stranaka na ljevici. Već s dolaskom sunca i lasta u ove krajeve ljevičari će morati sjesti za stol i osmisliti budućnost.

Ovako raskomadana ljevica nema šansu za preživljavanje, ona se davi u raljama nacionalnih stranaka,  po prirodi i teritoriji naročito SDA, i baš će taj odnos lijevih stranaka prema najjačoj bošnjačkoj stranci biti najveća kušnja, jer su se zbog nje ili pod njezinim aparatom i rastopili i dospjeli na infuziju.  

Dnevni list