Podijeli članak

Luka Modrić u “Mojoj igri” pripovijeda i upoznavanju sa svojim najvažnijim životnim osloncem, suprugom Vanjom.

"Prvi sam put tu curu spazio u pubu Maxi, na južnoj strani stadiona Maksimir. Tog ljeta 2004. bilo mi je jasno da me zaintrigirala. Bio sam previše sramežljiv da bih uopće razmišljao o tome kako stvoriti priliku da je upoznam. Znao sam da se zove Vanja. Saznao sam i da je pet godina starija od mene, ali izgledom to nije odavala. Bila je mladolika, lijepa, i da, odavala je dojam da je drugačija od drugih", piše Modrić, prenosi Večernji list

Prvi kontakt ostvarili su u ljeto, kad je Luka bio na pripremama mlade reprezentacije u Tuheljskim Toplicama. Vanja ga je nazvala na telefon kao djelatnica Mamićeve menadžerske agencije, zvala je u vezi s dogovorom za obilazak stanova... 

"Bio sam silno uzbuđen kad je nazvala, ali sam to, naravno, prikrio. Predstavila se, razmijenili smo nekoliko uvodnih rečenica, u kojima sam joj rekao da sam je viđao u prolazu. Jako sam se trudio stalno postavljati pitanja i otvarati teme, samo da što dulje bude na liniji. Razgovarali smo o svemu i svačemu, o njezinu poslu, o suigračima, o tome kakav će biti Dinamo, kako je meni u Interu, mladoj reprezentaciji, kako živim u Zagrebu. Osjetio sam kako se opustila i tako je naš prvi kontakt potrajao više od tri sata. Bio sam zadovoljan dogovorom da ćemo se vidjeti kad se vratim u Zagreb. Povod je, naravno, trebalo biti pronalaženje stana, ali sama pomisao da ću se s njom sastati bila mi je – wow! Podsvjesno sam se nadao da to što je u prvom kontaktu sa mnom razgovarala tri sata nešto znači. I već sam tad slutio da bi to moglo biti nešto ozbiljno.

Već sam bio prilično zaljubljen kad sam joj prvi put predložio da izađemo van navečer. Prihvatila je. Bilo je to 1. prosinca 2004., i to je bio naš dan. Te smo se večeri prvi put poljubili, u njezinu stanu, a dva mjeseca kasnije rekao sam joj: “Vanja, ti ćeš biti moja žena!” 

Zdravko Mamić neizostavni je akter Lukine karijere. Njihov odnos imao je uspone i padove. 

"Zdravko Mamić često je dolazio gledati treninge i na jednom od njih na glavnom terenu u Maksimiru, prije utakmice s Međimurjem, predbacio mi je kako slabo igram glavom. Onako šeretski ponudio mi je okladu: “Ma ako ti na utakmici postigneš gol glavom, odmah ću te nagraditi s pet somova eura!”

Dobio okladu i 5000 eura 

"Prihvatio sam taj izazov. I baš u toj utakmici protiv Međimurja, u 4. minuti, doveo sam Dinamo u vodstvo. Udarcem glavom! Suigrači su znali za okladu i, kada sam postigao gol, pridružili su mi se u slavlju i isticanju svih pet prstiju prema loži gdje je sjedio Mamić. Kad smo išli na jedno od idućih gostovanja, prišao mi je u autobusu i ozbiljna lica predao omotnicu s pet tisuća eura." 

Luka se osvrnuo i na prvo zahlađivanje odnosa s Mamićem. 

"Bilo je to u ljeto 2007. godine, nakon što je Dinamo prodao i Eduarda i Ćorluku, što je Modrića pogodilo jer je smatrao kako se klub time odrekao europskih ambicija." 

Ti su događaji bili potaknuli i Modrićevo razmišljanje o odlasku iz Dinama. O tome piše: "Za vrijeme zimske stanke, koju sam provodio u Zadru, dobio sam informacije kako su Dinamo i Chelsea praktički pred dogovorom. Zdravko Mamić odletio je u London i bio sam uvjeren da ću u zimskom prijelaznom roku prijeći na Stamford Bridge. Dok sam s Vanjom u Zadru čekao znak, počele su kolati glasine da se klubovi nisu uspjeli dogovoriti oko uvjeta ugovora te da je transfer propao. Zdravko Mamić, s bratom Zoranom, došao je u Zadar i u hotelu Kolovare priopćio mi “sretnu” vijest."

"Luka, odlučili smo da te ne želimo još prodati. Bio sam jako razočaran i na velikoj muci. Nakon što sam roditeljima obznanio kraj priče, izišao sam iz njihova stana i na parkiralištu ispred zgrade, dok sam s Vanjom pričao o tome, slomio sam se. Nisam mogao zadržati suze. Dinamo i Zdravko Mamić prodali su druge važne igrače s teorijom da ih se ne može zadržati kada dođu ponude velikih klubova. Samo mene se, eto, moglo iako je bila riječ i o velikom klubu i o najvećoj ponudi. Teško mi je pao takav nepravedan odnos prema meni. U Zdravka Mamića dotad sam imao veliko povjerenje, ali nakon propalog transfera u Chelsea bio sam jako ljut na njega. Zahladio sam odnos, a kad bih ga sreo, samo bih ga površno pozdravio." 

Luka Modrić ipak će kasnije otkriti da je Mamiću oprostio “nepravdu” koju mu je nanio. Luka je na svome oproštaju od Dinama, na utakmici s Rijekom 2008. godine, doživio dirljive ovacije navijača pa je nakon toga imao potrebu SMS-om zahvaliti Mamiću. “Hvala vam na svemu. Da sam prošle zime otišao iz Dinama, ne bih danas doživio ove lijepe trenutke”, napisao je Modrić gazdi.

Dva teška karaktera 

Pa ipak, u odnosu Modrića i Mamića najintrigantnije je poglavlje o Lukinu svjedočenju na osječkom sudu. O tome Modrić piše kako je “iznio svoja saznanja o raspodjeli odštete koju je Tottenham uplatio Dinamu za moj transfer iz 2008. godine”. 

"Moje svjedočenje izazvalo je buru negodovanja u Hrvatskoj. Šira je javnost smatrala da sam svojim svjedočenjem išao u korist obrane Zdravka Mamića. Činjenica je da sam na sudu govorio istinu. U raspodjeli transfera držao sam se onog što su određivali potpisani ugovori. I ponovio sam da sam spreman odmah vratiti novac koji je od transfera pripao meni ako se utvrdi da je to zakonski sporno. Od dana svjedočenja počela je neviđena hajka na mene. Brutalno su me izvrijeđali sa svih strana. Ispisani su brojni grafiti i u mom Zadru. Objavljivalo se prijeteće sadržaje na društvenim mrežama, sve prenosilo i potenciralo na portalima. Bilo je to kao u noćnoj mori koja se počela odigravati u stvarnosti. Imao sam osjećaj kao da sam nekoga ubio. Činilo mi se kao da sam najveći problem u svojoj zemlji. Moram priznati da mi je bilo strašno teško. Praktično sam u jednom danu postao gotovo najomraženija osoba. Bio je to sasvim novi moment u mom životu koji me ozbiljno uzdrmao. Gnjev javnosti prema sebi doživio sam kao nepravdu. Pogotovo zbog razmjera koje je poprimio."

U zaključku ovoga poglavlja Luka Modrić otkriva i kako je zbog specifičnih okolnosti u kojima se našao ozbiljno razmišljao o nastavku karijere u reprezentaciji. 

"Nije bio problem u mojem pristupu, nego u tome koliko će negativno ta izrazito loša atmosfera utjecati na moju igru. Potom i koliko će to biti teret cijeloj reprezentaciji. Znao sam da ništa loše nisam učinio. Zato je u meni prevladao stav da želim ostati i boriti se kao i dosad, da ostvarimo san koji je dugo živio u nama. Kada sam to definitivno prelomio, osjetio sam silno olakšanje. Bio sam svjestan da puno toga može biti protiv mene, ali bio sam još odlučniji da učinim sve što je u mojoj moći da zajedno sa suigračima napravimo taj ključni iskorak", ističe Luka u svojoj priči o jednoj od prijelomnica karijere. 

Ususret ruskome pohodu na srebro, Luka Modrić ispričao je i nepoznati detalj iz svoje karijere u reprezentaciji: o problematičnom odnosu s Marijem Mandžukićem.

"Mario je poseban tip. Nekad djeluje mrzovoljno, češće je raspoložen. Tko ga ne pozna dobro, pomislio bi da je stvarno i pretežno mrgud. Sve to vrijeme Marija znam kao odličnog dečka, s velikim srcem. Bio mi je drag od prvog dana iako je mnogima dugo trebalo da ga shvate i dožive takvim. Prošli smo puno toga zajedno u reprezentaciji. Na gostovanju na Islandu, kada smo se u doigravanju borili s njima za odlazak na SP u Brazil, sreo sam se s Mandžukićem ispred hotelskog lifta. – Ajde, Mario, idemo danas jako – rekao sam mu, onako kako se vrlo često igrači međusobno potiču na treningu ili prije utakmice. Mandžukić me, međutim, iznenadio svojom reakcijom:

Samo ti gledaj sebe, pusti mene. Učinilo mi se da je u pitanju neko trenutačno neraspoloženje. Kao da se nešto durio na mene, a tome nisam mogao logično objašnjenje. S Marijem sam uvijek imao dobar odnos. Bili smo u stalnom kontaktu sve do tada. Onda je nastala tišina, odnos se zahladio. Da mi je današnja mudrost, bio bih to raščistio odmah ili u najgorem slučaju na sljedećem okupljanju reprezentacije. No bio sam i ja prkosan. Kad se dva teška karaktera nađu u kratkom spoju, energija nestane. Meni je, iskreno rečeno, bilo krivo, ali nisam htio povući prvi potez. Očito nije ni on. Modrić kaže da ni za Mandžina boravka u Madridu, dok je igrao u Atléticu, nije bilo prisnosti u njihovu odnosu, te da se led počeo otapati tek uoči Svjetskog prvenstva u Rusiji."

"Mario Mandžukić bio je jedan od najvažnijih ljudi naše reprezentacije. Imao je svojih mušica, kao i svaki od nas, ali je duša od čovjeka. Dijelimo neke osobine – svojevrsnu introvertiranost, malo teže pokazujemo emocije, znamo biti tvrdoglavi. No on je osoba s kojom bih išao u svaku borbu. Što god bilo, znam da će dati sve, da će ti čuvati leđa i da te nikad neće izdati. Dočekao sam pravi trenutak i inicirao razgovor. Htio sam mu reći koliko mi je žao što nemamo više blizak odnos. Zanimalo me koji je uzrok tome da više od tri godine komuniciramo isključivo kolegijalno. Razgovarali smo otvoreno i svakim trenutkom kao da se topio led između nas, problem koji je nastao ni iz čega. – Nisam se durio na tebe. Ja sam mislio da se ti duriš na mene – izgovorio je on. Isto sam rekao i ja. Između mene i Marija ponovno je prostrujila pozitivna energija."