Podijeli članak

Veliki broj mladih iz zemalja Zapadnog Balkana trenutno ne radi, ne obrazuje se niti prolazi neki trening, dok većina nezaposlenih izražava veliku zabrinutost zbog nedostatka posla, ali i želju za zaposlenjem u javnom sektoru. Dosta njih smatra da je za pronalazak posla potrebna partijska knjižica ili veza s nekim u vlasti. Ipak, za sve drugo nemaju povjerenja u političke stranke niti ih politika zanima. Izlaze na izbore, ali tu uglavnom prestaje njihov politički angažman, osim putem online peticija, piše Al Jazeera Balkans.

Zbog velike ekonomske nesigurnosti, žele da odu iz svojih država a zemlja snova za većinu je Njemačka. Opredijeljeni su za proeuropsku budućnost, ali više vrednuju njen ekonomski napredak nego njene vrijednosti. Više su okrenuti obitelji koja im daje stabilnost umjesto države, te stoga veliki broj mladih još živi svojim roditeljima te odgađa osamostaljenje.

Ovo su rezultati velikog istraživanja o mladima iz Jugoistočne Europe kojeg je provela njemačka fondacija Friedrich-Ebert-Stiftung (FES). Podaci su prikupljeni 2018. godine a u istraživanju je sudjelovalo više od 10.000 mladih, između 14 i 29 godina, iz zemalja Zapadnog Balkana - Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Albanije, Kosova i Makedonije te zemalja Europske unije - Hrvatske, Slovenije, Bugarske i Rumunjske.

Istraživanje je također ukazalo na prisutnu ksenofobiju i nacionalizam kod mladih koji se prenose u obitelji, a Albanija je predvodnik tog trenda. Također, iako je razvijena svijest o korupciji, postoji prešutna suglasnost za ovakve radnje kada je u pitanju osobna koristi, a na to mlade tjera nestabilnost i nesigurnost u njihovim državama. U Crnoj Gori, pokazuju rezultati, mladi imaju više tolerancije prema koruptivnim radnjama, nego prema određenim seksualnim opredijeljenima. 

U zemljama EU manja želja za javnim sektorom

“Generalno su zapažanja iz studije da je nezaposlenost mladih u Jugoistočnoj Europi velika, pogotovo se to odnosi na zemlje koje nisu dio EU, odnosno na šest zemalja Zapadnog Balkana. U zemljama kao što su Albanija, Kosovo i BiH imate poprilično veliki broj mladih koji nisu ni u obrazovnom sustavu, niti su zaposleni, niti su u nekom sustavu treninga. U Albaniji je 25 posto mladih u toj situaciji. Studija je pokazala da čak 78 posto mladih izražava ogromnu zabrinutost zbog toga što ne može pronaći posao”, objašnjava Saša Vasić, projektna menadžerica.

Prema podacima iz prethodnih sličnih istraživanja, BiH je 2012. imala najveću nezaposlenost mladih - 63,1 posto, dok je u Sloveniji to bilo 20,6 posto. 

“Podaci iz 2018. pokazuju da zemlje kao što su BiH, Albanija i Kosovo imaju izrazito visok postotak nezaposlenih mladih ljudi. Recimo, na Kosovu je to 43 posto, Albaniji 41 posto, u BiH 39 posto, dok je u Bugarskoj 12 posto. Ogromna je razlika između zemalja koje su u EU i koje nisu”, objašnjava Vasić.

Ova razlika se odražava i u želji za radom u javnom sektoru. Na Kosovu i u BiH 70 posto mladih izrazilo je takvu želju, dok u Bugarskoj taj postotak iznosi 22 posto. 

Međutim, većina u svih deset zemalja smatra da su veze s nekim u vlasti jako bitne pri zapošljavanju, dok u zemljama Zapadnog Balkana vjeruju da je uz to potrebna i partijska knjižica. 

Naprimjer, 86 posto mladih u BiH vjeruje da su potrebne veze za zapošljavanje, a 77 posto smatra da je uz to potrebno i članstvo u stranci. 

Većina mladih u BiH živi s roditeljima

Namjera mladih iz Jugoistočne Europa da odu iz svoje zemlje je jako velika, ali taj broj se smanjio u odnosu na 2015. i 2016. godinu, iako je i dalje dosta visok, kažu iz ove fondacije. Razlozi su ekonomski, ali i negativna percepcija stanja u vlastitoj zemlji te s druge strane pozitivna percepcija stanja u EU. 

“Podaci pokazuju da 43 posto mladih u Albaniji želi da napusti zemlju na period duži do šest mjeseci, dok je to u Rumunjskoj 10 posto. U BiH 58 posto onih koji su izrazili želju za odlaskom, to želi da uradi na period duži od 20 godina, dok u Bugarskoj 63 posto želi da ide, ali na period od pet godina. Dakle, članstvo u EU smanjuje potrebu mladih za dugoročnom migracijom, mladi žele da odu ali i da se vrate. Gdje to mladi ljudi žele da idu? Žele da idu u Njemačku - 47,6 posto u BiH je to izjavilo, dok jedino u Crnoj Gori žele da idu u SAD”, kaže Vasić. 

Ema Smolo, komunikacijska asistentica u FES-u, objašnjava da istraživanje pokazuje da mladi izlaze na izbore, što je posebno izraženo u Makedoniji, ali tu otprilike staje njihov politički angažman.

“Više su okrenuti netradicionalnoj političkoj participaciji, u vidu online peticija. U BiH je 58 posto mladih 2018. reklo da uopće nije zainteresirano za politiku, a 2011. to je bio postotak od 24 posto, u Albaniji je to prošle godine bilo 61 posto, a 2015. - 15 posto. Ta nezainteresiranost za politiku raste, iako mladi smatraju da su slabo zastupljeni u politici svojih zemalja.”

Zbog nezaposlenosti i nesigurnosti, osamostaljenje jako spore teče te su mladi jako okrenuti obitelji.

“Prema podacima iz 2011, 76 posto mladih iz BiH u dobi od 18 do 27 godina živjelo je s roditeljima, a taj postotak se nije mijenjao ni 2018. Poređenja radi, u Danskoj je taj postotak 14 posto”, navodi Vasić. 

'Zašto nema napretka?'

Felix Henkel, direktor regionalnog ureda Friedrich Ebert fondacije, ističe da svi ovi podaci ukazuju na potrebu da se postavi pitanje zašto nema napretka. 

“Ovakva politička i ekonomska nesigurnost u kojoj mladi u Jugoistočnoj Europi žive ukazuje na pitanje, koje također nije ugodno za nas u međunarodnoj zajednici - zašto izazovi u napretku još postoje? Zašto obični ljudi, uključujući mlade iz ovih zemalja, ne profitiraju od programa koje su ustanovili međunarodni faktori, ali u većini slučajeva i same države? Zašto nisu ostvareni rezultati koje su ljudi očekivali?”

Henkel ističe da je migracija jedan od simptoma ovoga, ali da postoje i drugi koje ovo istraživanje ne uključuje, kao što je pad nataliteta. 

“Što se tiče migracije, vidite da se u EU zemljama događa dosta povratne migracije, tako da postoji nada da će se eurointegracije nastaviti i da će se mladi vraćati kući. Također, studija pokazuje da oni koji su bili u programu mobilnosti kao što je Erasmus, kada se vrate kući pokazuju da se žele uključiti i pokazuju manju razinu nacionalizma. Dakle, mobilnost je zaista ključna.”