Podijeli članak

Grade.

Što da ti pošaljem danas?

Riječ?

Misao?

Uzdah?

Sjećanje?

Bol?

Suzu?

Molitvu?

Razgovor?

Stare slike?

Što da ti pošaljem danas?

Možda ti, Grade, imaš svega i previše.

A možda nemaš ničega dovoljno.

Možda si se nagledao previše jada.

Previše smrti.

Previše suza.

Previše bola.

Previše praznih riječi.

Previše molitava.

Možda bi ti, Grade, najviše volio svoj mir?

Možda bi ti, Grade, najviše volio živjeti?

Možda ti, Grade, samo želiš da svi prestanu pričati tebi i o tebi?

Možda bi ti, Grade, volio da mi poslušamo tebe.

Za promjenu.

Jer dok ja govorim.

I razmišljam kako je tebi.

Kako se osjećaš.

Kako živiš.

Što te muči.

Što te najviše boli.

Ne slušam odgovore.

Jer odgovori previše bole.

I neugodni su.

Nema u njima, možda, ni sjaja.

Ni uljepšavanja.

Ni ljepote.

Možda bi ti, Grade, volio da mi poslušamo tebe.

Tvoju priču.

Tvoju bol.

I tvoju snagu.

Tvoju izdržljivost.

Tvoje opraštanje.

Tvoju neslomljivost.

Tvoju nepokorenost.

Tvoj tišinu.

Tvoje jauke.

Tvoj plač.

Tvoju sklupčanost.

Tvoju zabrinutost.

Tvoje brige.

Tvoju depresiju.

I tvoj entuzijazam.

Tvoje žive.

I tvoje mrtve.

Možda bi ti, Grade, volio samo nekoga kome je stalo do tebe?

Nekoga tko te neće samo još jednom iskoristiti jer mu trebaš.

Nekoga bez praznih obećanja i praznih priča.

Nekoga tko u tebi vidi – tebe, Grade.

Čuješ li me, Grade?

Čujem li te, Grade?

Izvor: Pretežno vedro