Podijeli članak

Za njega vrlo vjerojatno nikada niste čuli, ali ako ste u Zari kupovali majice ili suknjice pomogli ste mu da poslije Billa Gatesa postane najbogatiji čovjek na svijetu. Tajanstveni 80-godišnji Španjolac Amancio Ortega težak je blizu 80 milijardi dolara, a prošle je godine bogatstvom premašio legendarnog milijardera i filantropa Warrena Buffetta.

Osnivač je najveće multinacionalne modne tvrtke na svijetu Inditex SA, u kojoj je među osam lanaca (Massimo Dutti, Berishka, Pull and Bear...) Zara najpoznatiji i najveći sa više od 2.000 trgovina u 88 zemalja diljem svijeta, piše tportal.hr.

Trend brzopotrošne odjeće

Za razliku od Gatesa čije se bogatstvo 2015. smanjilo za 1.1 milijardu, Ortegino je naraslo za nevjerojatnih 10.4 milijarde dolara, dvostruko više od ukupnog bogatstva razmetljivog Donalda Trumpa. Dokaz je to više da se u tzv. fast fashion ili brzoj modi i IT branši danas vrti najveći novac. U kulturi pizze i hamburgera s nogu, bilo je pitanje dana kada će neki Ortega ili vlasnik švedskog lanca H&M shvatiti da je i odjeća brzopotrošna roba koja se konzumira u hodu, a modni imperij gradi prodajom jeftinih modnih krpica od jeftinih materijala s bagatelnom radnom snagom u nekoj od dalekih siromašnih zemalja poput Bangladeša.

U zadnjih pet godina vodeći lanci brze mode rastu godišnje za nevjerojatnih 10 posto i ne vidi im se kraja. Još nedavno modne su kuće izbacivale dvije kolekcije godišnje, proljeće-ljeto i jesen-zimu, a Zara ih štanca dva puta tjedno i šalje na sve kontinente, prilagođujući ih ukusu pojedinih tržišta. Njezina je moda u stalnom nastajanju. Kupljena krpica ne dočeka ni prvo pranje, a više nije in, jer se sa vješalica smiješi neki noviji model. Nastojeći preživjeti trend turbo brzih kolekcija, i ekskluzivne modne perjanice poput Prade ili Louisa Vuittona sada umjesto dvije, izlaze na tržište sa šest novih kolekcija godišnje.

Nekada ste od odjeće očekivali kvalitetu i dugovječnost, a 'demokratizirana' brza moda danas nudi jeftinu kvalitetu u golemim količinama po niskim cijenama, stvorivši kulturu bacanja i prekrcanih ormara. U knjizi 'Obilje: Nova ekonomija istinskog bogatstva', američka autorica Juliet B. Schor kaže kako njezini sunarodnjaci na odjeću izdaju tri puta manje novca nego prije pedesetak godina, kupuju pet puta više nego 1980., a 2009. su bacali 40 posto više odjeće nego desetljeće ranije. Godine 1991. prosječni je Amerikanac kupovao 34 komada godišnje, a 2007. čak 67, svakih četiri-pet dana jedan novi.

Milijuni tona odbačene odjeće - 'prljav posao'

Prema nekim procjenama u svijetu se godišnje proizvede 400 milijardi četvornih metara tekstila, od čega se skroji 80 milijardi komada odjeće ili 11 po stanovniku planete, a tri četvrtine toga završi na otpadu ili u recikliranju. Britanci 30 posto novokupljene odjeće ne nose više od godinu dana, a stanovnici Hong Konga svake minute bacaju odjeće koja odgovara količini od 1.400 majica! Kina godišnje proizvede 26 milijuna tona tekstilnog otpada, Njemačka godišnje sakupi i reciklira 800.000 tona nošene odjeće, Japanci odbace milijun, a Amerikanci 1.2 milijuna tona odjevnih predmeta.

Što činimo sa svim tim silnom jeftinim nošenim i odbačenim krpicama? Ili što one čine nama, našem okolišu i ekonomiji?

Zahvaljujući eksploziji brze mode, 'odjevna industrija je nakon nafte postala drugi najveći zagađivač svijeta', tvrdi samokritična američka dizajnerica Eileen Fisher, i sama vlasnica modnog branda nazvanog po njezinu imenu. 'To je doista postao prljav posao... čisti kaos' – kaže Fisherova.