Podijeli članak

Sveučilišna klinička bolnica u Mostaru posljednjih se tjedana, uostalom, kao i sve zdravstvene ustanove diljem Bosne i Hercegovine, suočava s izazovima koje je pred nju stavila pandemija izazvana koronavirusom. O borbi s tim nevidljivim neprijateljem, stalnoj brizi Vlade Republike Hrvatske za Hrvate u BiH i pomoći SKB-u, i to ne samo novčanoj, ali i njegovim često osporavanim istupima u javnosti, ekskluzivno smo razgovarali s ravnateljem SKB-a Mostar prof. dr. sc. Antom Kvesićem. Za Večernji list ravnatelj Kvesić otkriva i kako bi, da se ponovno rodi, opet bio dječji kirurg, je li lakše biti menadžer ili liječnik, govori i kako će se istinska važnost ove medicinske ustanove vidjeti tek u budućnosti, o specijalizacijama i obrazovanju mladih liječničkih kadrova koje mu, kako ističe, zbog brojnosti mnogi spočitavaju... Navodi i kako je izgradnja nove zgrade Klinike za pedijatriju već dulje vrijeme prioritetni projekt SKB-a, ali i suvremene metode liječenja..     

Vlada RH izdvojila je nedavno pomoć od 43 mil. kuna SKB-u Mostar i drugim zdravstvenim ustanovama za pomoć u borbi protiv koronavirusa.

Upravo tako. Hrvatska Vlada na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem prije nekoliko dana izdvojila je 40 milijuna kuna za SKB Mostar u svrhu pomoći u borbi protiv koronavirusa te tri milijuna kuna za druge ustanove. Ovo je dio kontinuirane pomoći Hrvatima u BiH. Već nekoliko godina Vlada RH za SKB Mostar izdvaja oko 40 milijuna kuna godišnje. Naša je obveza, što uvijek i činimo, Vladi RH dostaviti izvješće o utrošenim sredstvima. Unatoč teškim okolnostima u kojima se nalazi i Hrvatska, pronašli su snage i ove godine za nas izdvojiti 40 milijuna kuna. Koristim ovu prigodu još jednom zahvaliti premijeru Plenkoviću, ministru zdravstva RH Viliju Berošu i cijeloj Vladi. Htio bih naglasiti da smo mi dio hrvatskog nacionalnog bića i to smo pokazali u svim situacijama kroz povijest. Također, kada RH izdvoji novac za pomoć našoj bolnici, to u konačnici znači manji broj pacijenata koji će iz BiH završiti u RH. Geostrateška važnost hrvatskog naroda u BiH za RH trebala bi biti svakom dobronamjernom žitelju Hrvatske kristalno jasna.

Zašto pomoć koju RH izdvoji za bolnicu u Mostaru uvijek podigne prašinu u javnosti?

Moram se ovdje osvrnuti na nedavni primjer kada sam preko jedne medijske kuće dao izjavu o ovoj temi. Rekao sam upravo ovo: unatoč teškim okolnostima u RH, izdvojili su za nas 40 milijuna i to nam omogućuje da preživimo. Doslovce da preživimo, i kao institucija i kao narod. Nažalost, novinarka je izvukla iz konteksta moju izjavu te ju je protumačila na potpuno netočan način, a, očigledno, i zlonamjeran. Žao mi je zbog toga i želim da hrvatska javnost zna istinu. Hrvatska je uvijek bila uz nas i to treba reći, pa čak i ako se netko i ljuti ili daje zlonamjerne komentare, a toga će, nažalost, uvijek biti.

Mislite li da u svim ovim napadima na bolnicu i vas osobno ima i političke, pa i konkurencijske pozadine?

Kada god imate ovakav neprekidan napad koji se ponavlja iz dana u dan, jasno je da u tome nešto ima. To nešto je, kako reče ministar Beroš, “peta kolona”. Neki sigurno neki ne vole što danas u Mostaru postoji suvremena bolnica. Možda je to i prikriveni razlog dijela napada. Što se mene tiče, nije mi ni prvi put, a nadam se, ni posljednji. Moja savjest je mirna i radim koliko mogu za dobrobit bolnice, svog naroda i drugih koji se liječe u SKB-u Mostar. Naglasio bih s ponosom kako se u našoj bolnici također godinama liječe i drugi narodi – činjenica je to koja se često i namjerno izostavlja.

Biti na čelu jedne ovakve, velike medicinske ustanove nije lako. Često vam se u javnosti spočitavaju mnoge stvari. Najčešće vaša iskrenost i pristup medijima. Zašto?

Mislim, i uistinu živim tako, da je iskrenost nešto što je najvažnije u životu. Tako živim 57 godina i tako se odnosim i prema medijima. Sve što se dogodi u bolnici, smatram da može ići u javnost. Na koncu, može se i pogriješiti i to treba ići van jer svi smo mi samo ljudi. Jednostavno, uvijek govorim što mislim i siguran sam da se u tom dijelu nikada neću promijeniti. Ako se nekad ne izrazim kao komunikolog ili PR stručnjak i ako to nekoga vrijeđa, neka primi isprike. Meni je, pak, drago da se ne moram ispričavati pacijentima i djelatnicima te da im uvijek mogu reći kako sam učinio sve što je u mojoj moći i da su dobili sve što okolnosti dopuštaju, a često i više. Tu je moj fokus i tu će i ostati.

Pod vašim vodstvom izgrađena je i otvorena nova zgrada SKB-a Mostar na Bijelom brijegu, jedan od strateških projekata Hrvata u BiH. U čemu se ogleda njegova važnost?

Vrijeme će pokazati, kada netko bude radio analizu s otklonom od, recimo, još 20 godina. Tek onda će se pošteno moći reći koji je značaj ove bolnice ne samo u građevinskom nego u kadrovskom i svakom drugom smislu. Naš glavni cilj jest da naši pacijenti ovdje imaju sve usluge i da ne moraju ići nigdje drugdje na liječenje. A svjedoci smo i u ratu, kada god je liječnik bio blizu, vojnik nikada nije napustio crtu. Tako je sada i ovdje - ako je bolnica dobra, ljudi imaju osjećaj sigurnosti i ostat će živjeti ovdje.

SKB Mostar postao je regionalna bolnica u svim svojim segmentima. Kako se to uspjelo?

Na Sveučilištu u Mostaru pokrenuli smo Medicinski fakultet, tako da imamo svoj kadar. Uspjeli smo kroz stalnu, planiranu i jasnu viziju u uvođenju novih dijagnostičkih i terapijskih mogućnosti. Naravno, usporedno praćeno edukacijom kadra, u prvome redu, u poznatim klinikama u RH i znanstvenoj i stručnoj suradnji s hrvatskim stručnjacima.

Je li lakše biti menadžer ili liječnik? Vi ste, inače, dječji kirurg.

Menadžer je uistinu biti teško, pogotovo u vremenima kakva su naša, u složenosti političkog te socioekonomskog ustroja države. Što se tiče posla dječjeg kirurga, uistinu ga volim i to je moj poziv. Kada bih se ponovno rodio i birao zanimanje, opet bih izabrao isto.

Kakva je suradnja sa zdravstvenim ustanovama u RH? Koliko pacijenata iz Hrvatske dolazi na liječenje u SKB?

Suradnja sa svim zdravstvenim ustanovama u RH na najvišoj je mogućoj razini. Mi imamo otvorena sva vrata u RH, a iz gotovo svih kliničkih centara iz Hrvatske stručnjaci nam još uvijek dolaze u pomoć. To je neprocjenjiva vrijednost za našu bolnicu i naše ljude. Ne znam je li dovoljno reći: “Hvala!”. Nadam se da jest, jer u RH znaju koliko mi volimo i cijenimo to što oni dolaze ovdje. A iz RH u SKB dolaze pacijenti iz rubnih područja kojima smo mi najbliži. Kada su daleko Split i Dubrovnik, oni dolaze nama i naša vrata su im uvijek bezuvjetno otvorena. Bit će im otvorena i u budućnosti.

U kratkom ste vremenu uspješno osposobili i COVID-bolnicu s vrsnim domaćim stručnjacima za liječenje pacijenata od koronavirusa. Opremljena je po najsuvremenijim propisima, pacijentima se pruža najbolja skrb...

Kao i drugi, pratili smo što se događa u Kini. Znali smo da je prijenos virusa nešto što je nemoguće izbjeći i da će, prije ili poslije, doći i kod nas. U dogovoru s našim infektolozima donijeli smo odluku o formiranju kriznog stožera bolnice i počeli smo s pripremama. Dali smo prvenstvo potencijalnim pacijentima COVID-a te reorganizirali Kliniku za infektivne bolesti u COVID-zgradu s izolacijskim blokom. Pripremali smo i osoblje za rad s takvim pacijentima i počeli poslove nabave zaštitne opreme. Svaku zgradu i svaku kliniku reorganizirali smo i pripremili za potencijalno zaražene pacijente. A isto tako, pokušali smo zadržati, koliko je to moguće, i onaj drugi segment da radimo hitne pacijente kako se ne bi dogodilo da nam zbog bolesti COVID-19 ljudi umiru od osnovnih dijagnoza, a da nismo napravili ono što smo mogli. Naša Onkologija, ustvari, radi neprekidno i normalno za sve one koji imaju terapije. Nemoguće je uistinu nabrojiti što se sve prilagodilo i reorganiziralo za borbu protiv COVID-a. Zasad uspješno odgovaramo zahtjevima situacije. Kada sagledam sve segmente u borbi protiv koronavirusa, moja ocjena je vrlo visoka. U slučaju da se ova pošast i proširi, imamo još kapaciteta iako se nadam da će ubrzo doći do smirivanja situacije.

Kako funkcionira SKB Mostar u ovim teškim vremenima i izvanrednoj situaciji? U javnosti ste isticali neke probleme, ali i dobre primjere. Možete li nešto izdvojiti?

Problemi su ponajviše vezani za nabavu zaštitne opreme, a ono što bih želio da ova situacija iznjedri jest da svi prepoznamo važnost ljudi. Ljudi su sve. Iako sam znao da imamo kvalitetne ljude kao profesionalce, ugodno sam se, na neki način, iznenadio gledajući svakodnevno kako ta ljudskost i profesionalnost izgledaju u 24-satnom obavljanju zadataka.

Spominjete probleme nabave zaštitne opreme. Kakvo je trenutačno stanje, imate li je dovoljno?

Svi koji imaju krizne stožere, mislim da za točku broj jedan imaju temu nabave zaštitne opreme, kod nas pogotovo. Trenutačno imamo opreme za sljedećih desetak dana. Svakoga dana radimo na tome. Planiramo, dogovaramo i u svakoj situaciji imamo plan “B” i plan “C”. Javnost mora znati da je glede opreme na tržištu sveopći nered. Ona najbolja nedostupna je za kupiti nama u BiH, a ova druga koju kupujemo dolazi u toliko različitoj kakvoći da sve skupa iziskuje prilično veliki oprez.

Brojni su donatori novca i opreme u SKB-u. Pokazala se solidarnost i humanost!?

Uistinu sam ugodno iznenađen brojnim pojedincima i gospodarstvenicima koji su priskočili upomoć i doniraju nam najviše novac, a mnogi i opremu. Ne želim nikoga isticati jer nam je svaka donacija jednako vrijedna, kako one od 2 KM pozivajući humanitarni broj pa sve do tvrtke koja je uplatila 200.000 KM. Samo poziva zabilježeno je više od 30.000. Brojnost donacija i poziva dokazuje da su bolnica i narod na istoj strani i u istoj zajedničkoj borbi bez obzira koliko to neki pokušavali narušiti. Koliko god je važan financijski dio, lijepo je osjetiti potporu širokog broja ljudi. Sve donacije transparentno objavljujemo na web-stranici naše bolnice te smo time u samom svjetskom vrhu kada je u pitanju transparentnost. Pokušajte naći popise donacija i iznose točne u fening, lipu ili cent kod brojnih svjetskih poznatih bolnica. Neće ih biti lako pronaći.

Ulagali ste u medicinski kadar, stotine liječnika iz SKB-a Mostar slali na specijalizaciju. Ulažete i dalje. Imate li problema s odlaskom medicinskog kadra?

Iskreno, najvećim uspjehom svoga rukovođenja SKB-om Mostar smatram upravo stav i politiku koju vodimo kada je u pitanju ulaganje u kadar. Možete napraviti novu zgradu, kupiti opremu i množiti je, ali ako nemate ljude koji znaju raditi, onda nemate ništa. Svake godine šaljemo ljude na specijalizaciju, a meni su upravo znali spočitavati da pretjerujem u broju specijalizacija. Ja sam i namjerno pretjerivao zato što sam nakon rata imao iskustvo da kada ih pošaljemo 70 na specijalizaciju, vrati nam ih se 50. Tako ćemo nastaviti i dalje. Trenutačno je u SKB-u Mostar zaposleno 2220 djelatnika, od kojih 185 specijalista, a 104 liječnika su na specijalizaciji. Imamo 76 subspecijalista i 13 njih na subspecijalizaciji. Zanimljiv je podatak da je tijekom rata ukupan broj svih djelatnika bolnice bio 380, a danas imamo 395 liječnika. Eto što smo radili sve ove godine. Bez obzira što pojedinci odlaze, imamo dovoljno kadra, a neki i dolaze.

Najavili ste kako će se u SKB-u Mostar uskoro moći izvoditi i najsloženiji zahvati kada je riječ o liječenju aneurizme. U bolnicu je stigao najsuvremeniji aparat za angiodvoranu, a sve prati prof. dr. Marko Radoš, vodeći hrvatski radiolog iz zagrebačkog KBC-a Rebro. Tu su i drugi stručnjaci svjetskoga glasa poput prof. dr. Josipa Paladina.

Jedna od naših slabijih točaka bila je neurokirurgija i invazivna neuroradiologija. Problem je bio u vrhunskom kadru, ali i u vrhunskoj opremi koju nismo imali. Stjecajem okolnosti, kada je prof. Paladino otišao u mirovinu, odlučio se odazvati našem pozivu da nam pomogne. Prema odluci Upravnog vijeća SKB-a Mostar, nabavili smo svu potrebnu opremu kako bismo razvili najsuvremeniju neurokirurgiju i invazivnu neuroradiologiju. Prof. Paladino obavio je već više od stotinu zahvata koji se nisu ranije radili. Aparat za liječenje aneurizmi u angiodvorani u fazi je montiranja, a naših nekoliko liječnika je na edukaciji kod prof. Radoša u Zagrebu već odavno. Da nije bilo koronavirusa, vjerujem da bi ta priča u Mostaru već zaživjela. Teško je ikoga izdvajati, ali dr. Paladino i dr. Radoš uistinu su, na jedan poseban način, donijeli višestruke koristi bolnici, odnosno pacijentima, piše Večernji list. 

Bolnica je poznata i po brojnim uspješnim najsloženijim zahvatima na srcu. Koliko ih je dosad obavljeno i namjeravaju li se u budućnosti uvoditi ikakve nove kirurške metode i kada je riječ o kardio, ali i drugim granama kirurgije?

Mi jedini u BiH imamo 24-satnu pripravnost na invazivnoj kardiologiji. Imamo obučen tim, ali moram spomenuti dr. Borisa Starčevića iz zagrebačkog KB-a Dubrava, čija je uloga u razvoju tog odjela neizmjerna. Kada smo krenuli s razvojem kardiokirurgije, bilo je dosta skeptika, kao i uvijek, ali razvili smo jedan odličan odjel na kojem se godišnje izvede više od 200 operativnih zahvata na otvorenom srcu. Laparaskopsku kirurgiju već dugi niz godina uspješno primjenjujemo. Osim razvoja kirurških grana medicine koje možda za vas, medije, zvuče dopadljivije, posljednjih godina strahovito smo puno posla obavili i unaprijedili sve svoje dijagnostičke grane, kao i internističke. Nabavili ste i nabavljate opremu kakvu imaju svjetski medicinski centri, a SKB Mostar umrežen je s medicinskim centrima u regiji, tako da pacijenti iz BiH više neće morati ići u susjedne zemlje na liječenje. Informatizacija je napravila prevrat u svim segmentima, pa i u medicini. Ono što se nekada slalo autobusom da netko pogleda u Zagrebu, sada se završi jednim klikom miša i dobije se odgovor ne samo iz Zagreba, već iz svih središta svijeta s kojima imamo suradnju. Telemedicina je budućnost medicine i mi smo već dio te priče.

Jedan od strateških projekata SKB-a je i izgradnja nove zgrade Klinike za dječje bolesti. Kako napreduje projekt?

Pedijatrija je u tehničkom smislu “locus minoris”. To je zgrada koja je neuvjetna za rad i mi smo je već prije nekoliko godina stavili kao prioritet. Unatoč svim peripetijama, političkim prije svega, uspjeli smo se izboriti i završiti sve administrativne poslove. U fazi smo da je natječaj za izgradnju otvoren i ovih dana treba se završiti. Ako uspijemo pokrenuti radove u roku od dva mjeseca, a trebali bismo, onda bi do kraja iduće godine Klinika za dječje bolesti trebala biti spremna za preseljenje. To je plan, a tako ide i po projektu.

Već dugo godina na međunarodni simpozij iz dječje kirurgije i urologije dovodite svjetske stručnjake koji su operacijama pomogli stotinama djece. Mostar je i po tome postao prepoznatljiv. Uložili ste veliku energiju u ovaj dugogodišnji projekt, kako na to sada gledate? 

Krajem svibnja trebao se održati 17. simpozij iz dječje kirurgije i urologije, ali, nažalost, zbog događanja oko korone, simpozij smo odgodili. Ja dječju kirurgiju jednostavno volim. Jednom davno vagao sam između pedijatrije i kirurgije te sam napravio svoj kompromis i postao dječji kirurg. U načelu, gotovo svakoga dana operiram i volim svoj posao. Ako me zdravlje malo posluži, kada završim ovaj mandat, želim se samo baviti dječjom kirurgijom. A simpozij iz dječje kirurgije postao je poznat u cijelom svijetu, naravno, u krugu ljudi koji se bave ovim temama. U našu bolnicu došli su operirati ljudi sa svih kontinenata, više od stotinu najboljih svjetskih stručnjaka operiralo je djecu u bolnici u Mostaru. Osim ovog simpozija, nemoguće bi bilo nabrojiti sve stručno–znanstvene skupove koje je organizirala naša bolnica.

Koji su to projekti koji u budućnosti očekuju bolnicu? Kazali ste da je to svakako mogućnost presađivanja organa u Mostaru.

U planu imamo završetak izgradnje zgrade Klinike za dječje bolesti, a potom i razvoj dječje kardiokirurgije. Transplantacija je prevažna za visoku razinu pružanja bolničkih usluga koje bi jedna bolnica trebala raditi. BiH je na samom početku razvoja transplantacijske medicine, a, s druge strane, Hrvatska je u samom svjetskom vrhu prema broju obavljenih transplantacija. Nadamo se da će nam kolege iz Hrvatske i na ovome razvojnom putu biti glavni oslonac.

Dugo su prisutni problemi s financiranjem SKB-a. Zna se da ovoj bolnici gravitiraju pacijenti iz nekoliko županija. Ima li rješenja i kako dalje funkcionirati? 

To je valjda predmet kojim se najviše bavim, a možda su neke negativne konotacije upravo vezane za ovu točku. Cijela priča veoma je jednostavna. Nažalost, mi nikada nismo imali zaokružen sustav financiranja, nego se plaćanje vrši u paušalnim iznosima ne uzimajući u obzir količinu i vrstu izvršenih usluga. Znači, koliko je god bolnica s uvođenjem novih usluga išla unaprijed, sustav financiranja nije ih pratio. Glavni razlog naših dugovanja jest što suosnivači bolnice, četiri županije i Vlada FBiH, nisu prihvatili svoje obveze i nisu nas uvrstili u svoje proračune. Ove godine su nas, istina, prvi put nakon 20 godina, Vlada FBiH i Vlada HNŽ-a uvrstile u svoj proračun. Godinama smo pozivali na iznalaženje rješenja za navedeno, jer mi ne uspijemo naplatiti oko 20 posto izvršenih usluga svake godine i to je razlog gomilanja našeg duga. Dugove koje imamo mogli bismo riješiti kroz Zakon o konsolidaciji zdravstvenih ustanova i na tome godinama radim. Jednostavno, mi želimo da nam sustav plati koliko uradimo. Za to se borimo svih ovih godina. Nakon svega rečenog, opet se moram vratiti na pomoć Hrvatske i reći: da nije njihove pomoći svake godine, mi bismo stali u puno segmenata rada.

Koliko kroz SKB Mostar dnevno prođe pacijenata, koliko se obavi pregleda, pretraga, operacija...?

Mi smo bolnica koja odgovara na 90 posto potreba naših pacijenata. Mnogo toga uveli smo posljednjih godina. Broj specijalističko-konzultativnih pregleda u 2019. iznosio je 283.462 tisuće, broj hospitalizacija 27.147, a izveli smo 8104 operativna zahvata. Sve ove brojke bile su znatno manje prije deset godina. Primjerice, 2009. imali smo 174.647 specijalističkih pregleda. Znači, sada radimo 108.815 više pregleda nego prije deset godina. Podaci govore sami za sebe, pametnome dosta.

Već ste spomenuli važnost Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i obrazovanje kadrova za bolnicu. U čemu se ogleda suradnja bolnice i fakulteta? Otpočetka ste uključeni u priču o tom fakultetu.

Jedan sam i od osnivača Medicinskog fakulteta u Mostaru i to je jedna od onih stvari na koju sam uistinu ponosan. Predstojnik sam Katedre za kirurgiju, a bio sam i prodekan u nekoliko navrata. Pokretanje Medicinskog fakulteta u Mostaru jedna je od najvažnijih stvari ne samo za zdravstvo nego i za cjelokupno življenje na ovim prostorima. Naša suradnja uistinu je prava simbioza i kao takvi opstajemo. Medicinski fakultet otvorio je dva važna segmenta. Prvi je da imamo svoj mladi kadar i tom kontekstu mogu reći kako su otprilike 200 naših liječnika studenti našega fakulteta. Razvojem Medicinskog fakulteta uvedena je jedna znanstvena utakmica koja nije postojala prije te smo, primjerice, 2005. godine imali jednog doktora znanosti, a sada 63.