Podijeli članak

Zašto je u Beogradu i Zagrebu sve skuplje nego u ostalim gradovima Srbije i Hrvatske. To je tako i Bog! Hoćeš da si u glavnom gradu? Pa, bujrum. Plati to. Registracija auta u Zagrebu je puno skuplja nego u obližnjem Karlovcu. O stanovanju da ne govorimo. Ljudi žive u Karlovcu a rade u Zagrebu. Isplati im se putovati jedno sat i nešto da bi došli na posao u Zagreb. Plaće su veće nego u Karlovcu ili Sisku, ali se ne mogu uspoređivati s razlikom u cijenama. Cijene u Zg su morske. Doduše, možete otići u kvartovski kafić i popiti čaj za 5 kuna umjesto za 15 na Cvjetnom. Nije piće preskupo za onoga kom lijeno prošetati nije...

Beograd je skup u p.m.! Komunalna policija se ponaša poput bande drumskih razbojnika. Bave se otmicom automobila i ucjenom. Kao oni u filmu „Mad Max“, samo što su oni u Mad Maxu uljudniji. Nema veze s temom, ali svi se češkamo gdje nas svrbi. Ali, kilo grožđa (plod biljke iz roda vitis) preko puta Lidla koji radi obnoć, odmah uspod crkve avetog Save, košta 300 din. To vam je skoro 3 eura, Više od 5 KM. Malo li je! Isto to grožđe, samo ljepše i ukusnije samim tim što je jeftinije, na Čukarici košta 80 din! Između 3 i 4 puta jeftinije. Ni euro. Da bi se popio espresso u kafiću, treba platiti skoro 2 eura. U Čačku i tri četiri puta manje. 

E, što se tiče Sarajeva, ni ono nije milijunski grad kao ni Zagreb. Ali, ima razloga da u njemu sve bude skupo. Glavni grad je, zar ne? Meni nije, ali ima nekih kojima jeste. Ali eto, nije. Ni registracija, ni komunalne usluge, ništa. Nekad oderu nekog naivnog stranca i to je sva skupotinja Sarajeva. Uredili ljudi sebi život. Više od 150. 000 ljudi tamo prima plaću za nerad. Tu ima kojih 10 – 15 policija, NVO sektor za koji nije baš najjasnije kaj dela, kojekakvih aktivista, dinastija Izetbegović, mnoštvo novinara i komentatora... Administracije tvrtki, županijski uredi, gradski, federalni, paradržavni, državni... Para na sve strane. Doduše, i prosjaci i Abdulah Sidran su tu, ali to nije ova priča. 

Jedan krkanski običaj kod ova tri grada mi nije jasan. Težnja stanovati u središtu grada. Beogradski, zagrebački i sarajevski smog imaju dosta sličnosti. I cijene nekretnina. Beograd prednjači. Cijene četvornog metra stana u centru zna doći do 5000 eura. Dakle, grobno mjesto, ono metar s dva, košta kao godišnja plaća solidno zaposlenog.
E, tu se vidi naša naopakost. Umjesto da težimo pogledu na livade i borove, volimo s prozora vidjeti smog i rijeku automobila. Volimo šetati postrance, iza parkiranih auta, tarući leđima zidove zgrada. Volimo slušati sirene taksista po cijelu noć i gaziti po psećim govancima. Ne samo to, spremni smo to i debelo platiti! Van velegrada (Bg) i glavnoga grada (Zg, Sa) možemo kupiti novu kuću s okućnicom za cijenu 5m2 na Vračaru. Ujutro se buditi s cvrkutom ptica i pogledom na čisto nebo. Zapravo, svugdje je stanovanje u predgrađu skuplje i atraktivnije. Ako ništa, ne tražite parking po sat-dva kad se vratite kući na spavanje poslije posla koji vam treba otplatiti tih 19 skupih i skučenih kvadrata, ali usred velikoga grada...