Podijeli članak

Željko Komšić je, kao bošnjački kandidat na mjestu hrvatskog člana Predsjedništva, određen dva puta biti član troglavog Predsjedništva najjedinije nam Bosne i Hercegovine. Onda je određeno da je to malo, pa su ga Bošnjaci izabrali i po treći put. I po četvrti će, ako našeg lijepoga Željka dobro zdravlje posluži i ako ne prepije. Ili ako ostane neželjen kao proteklih dana. 

Ne znam kako neke novine tipa Start ili Bosnae ili SAFF ne naprave sredinu u kojoj su lutke za izrezivanje s odjećom. Zvalo bi se „Obucite Željka“. Željko Komšić bi imao obući skijaško odijelce za ić' na Jahorinu. Uz odijelo i pancerice bi išle i pripadajuće crvene skije po dnu obojene zelenim. Odijelo bi bilo jarkocrveno sa zelenom prugom s vanjske strane, po rukavima i nogavicama. Željko bi dobio i zelenu kapicu s crvenom kićankom na vrhu. I imao bi osmijeh kao da je upravo dobro pojeo i popio kod Kibeta.
Onda bi, u idući petak, izišao ciklus „Želja kod Maršala“. Mogli bismo izrezati šank poznate sarajevske pseudoljevičarske kahvane i našega Željka oslonjenog na nj. Mogli bismo za Željka izrezati Sarajevsko pivo i staviti mu kriglu u ruku nazdravljušu. Na nogice bi mu obukli starke, na tjelešce džemperić, na guzu i nogice somotne gaće. Željko bi, s kriglom u ruci, na našu sreću i ponos, gledao prema nama, izrezivačima obuće, odjeće i piva za nas. 

Zatim ciklus „Sabinica“. Sabina i Željko idu na tržnicu. Izrezali bismo im odjeću, odjenuli ih i turili im zembilje u ruke. Iz Željinog bi virio poriluk. Sabinica bi imala roze haljinicu s cvjetićima i lagane baletanke. Željko bi bio u crveno-zelenoj trenirci i laganim ljetnim gojzericama. Na posebnoj stranici bi bili i zaštitari za izrezivanje, mogli bismo ih poredati na strateškim mjestima oko njih dvoje, da svojim tjelesnim integritetom i skupo stečenim vještinama zaštite naše junake dok se skijaju, kupuju i lumpuju...

Ali, na našu žalost, ništa od toga. Ne znam baš, je li nešto rekao, uradio ili naglas pomislio, ali Željko Komšić više nije najomiljeniji Hrvat među Bošnjacima. Čime li se zamjerio svom glasačkom tijelu? Ne ide u crkvu, ne druži se s Hrvatima koje Bošnjaci ne vole, belji se kad priča, govori poput pravog čaršijanera, trese glavom i gleda ispod oka, zaboravio je sve svoje koji nisu mislili kao on, radi sve što čaršija voli. Ali džabe, negdje je „proklizao“. 

Kako god, sad to izrezivanje više nema smisla. Šteta dobre poslovno-novinarske ideje koja nije na vakat iskorištena. A zašto nisam napisao kako i zašto se ovo dogodilo? 

Ha, čujte, ne možete tražiti da se preduboko unesem u slučaj Komšić. To bi iziskivalo dublje psihoanalitičko, antropološko – antropografsko, situacijsko, kontekstno i niz drugih istraživanja. Kako god, maslo predsjednika Bosne i Hercegovine, jednog od tri člana troglavog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, već neko vrijeme nije za ramazana...