Podijeli članak

Stara dilema, sloboda ili život. Koje je od to dvoje važnije? Vrijedi li život bez slobode? A vrijedi li dati život za slobodu? Vrijedi li tražiti slobodu kad je sloboda prokažena, unižena i bačena u leprozorije? 

Diktature, kako vidimo, bolje odoljevaju virusu nego demokratske države. Bravo! Eto nam modela. Dobili smo novu vladajuću klasu, nove mučenike, kao nekad partizanske. Nisu čak ni kao vojna lica ili političari nekad, moćniji su. Određuju kuda smijemo ići, kako se kretati, koliko ostati napolju, s koliko godina smijemo na ulicu, a koji od nas ne smiju nikako vanka. Onima što se ne boje, pričaju o starcima koje će ubiti svojom slobodom. Odlučuju koga će testirati, a koga proglasiti zatvorenikom i osuđenikom na najmanje 14 ili 28 dana strogog zatvora ili kućnog pritvora. Određuju možemo li preko granice ili ne. Jevreji su, naime, u svoje vrijeme proglašavani bolesnim, s bolesnom genetikom. Kad su ih htjeli protjerati, države Europe ih nisu primale. Australci također. Nisu ih htjeli. Govorili su „I jedan je previše“. Hendikepirani su proglašeni „lošim genetskim materijalom“ i opasnošću i teretom za zajednicu. Kako su završavali, znate i sami. Sve u ime „zdravlja nacije“, njemačke i europskih nacija. Kako god, novi društveni poredak, neka vrsta diktature, mogla bi se zvati „medikokracija“. Do sada se nije tražila vakcina za SARS i ostale viruse (ništa manje opasne, naprotiv, puno kobnije od covid-19) ali se do sada nije ni isplatilo. A moglo se...

Je li zdravlje najveće bogatstvo? Pa ne znam. I rob može biti zdrav. I doživotni zatvorenik koji ne vidi ni sunca ni mjeseca, i on može biti zdrav. I okovani i vezani znaju biti zdravi. Zar zdravlje nije važnije od slobode? Tu, u čeliji, može ostati doživotno zdrav, i umrijeti potpuno zdrav, bez korona virusa. Dok, recimo, i kronični bolesnik može uživati slobodu kretanja, slobodu druženja, slobodu da ode u crkvu i pričesti se, slobodu da ode pijatelju na sprovod, da sjedi u parku ili zagazi u rijeku... Slobodu je izgubiti lako, evo, sami smo je predali u ruke doktora koji i sami priznaju da o bolesti znaju malo ili, najčešće, ništa. Ali, to im ne smeta da izraze želju vlasti da vas zatvore u kuću, stalno ili privremeno... ili povremeno. Kako im se prohtije. A vi ne znate nešto...

Povelja o ljudskim pravima kaže da vas ne smiju zatvarati ako niste kriminalac. Ne smiju vas ispitivati s kim ste bili i sastajali se, to se smije u Sjevernoj Koreji i u Kini. Povelja o ljudskim pravima koja je iznad zakona u BiH, to ne dopušta. Dalje, ne smiju vas zatvarati u karantine. Postoje pravila, određen procenat mrtvih od bolesti (polovina ili trećina) da bi se pravio ikakav karantin. Ne smiju vam mjeriti temperaturu, uzeti bris ili vas testirati na drugi način bez pristanka. Ne smiju vam NIKAKO ograničavati kretanje.

Mislite li da će „virus“ nestati? Mislite li da neće vikati „eto virusa“ ako podignete glavu i zatražite da vam vrate slobode?
Neće. Slijedi vam borba za ono što ste olako predali u tuđe ruke.