Podijeli članak

Ne znam kako je s vama, ali ja osjetim prve znakove klaustrofobije. Nije to onaj strah od četiri zida, taj je strah porastao do bijesa, do blage potrebe da razbijem televizor i razlupam računar. Fobiju od Fahrete Jahić, alijas Lepe Brene, imam već odavno. Ona se toliko stopila sa situacijom da je skupila bend i sad virtualno sviraju k... Sviraju kakofonije, kao i obično, Brentača pati na svom imanju od 10 milijunčeka i soli nam pamet kako trebamo ostati kod kuće. A kuća joj kao nečiji lanac livada.

Trebamo ostati kod kuće. Ostao sam kod kuće, pas vam mater! Zašto ponavljate da trebam ostati kod kuće, bagro televizijska, ostao sam. Zašto ponavljate, čuo sam vas i prvi put. Čuo sam vas po deseti put, čujem vas po stoti put, po milioniti put. Oprao sam ruke, zašto mi ponavljate da trebam oprati ruke? Dabogda vam otpale i ruke i noge, i jezici i debela dupeta! Pa još policajac na Tv govori kako ne traži ni da orem ni da kopam, traži da ostanem kući. A izazvaće suprotan efekt, izići ću da se potučem s prvim koji me upita zašto sam napolju. Neki dan sam stavio masku na lice i ušao u prodavnicu. Izgledao sam kao idiot i osjećao sam se kao idiot. Kad sam progovorio, zvučao sam kao idiot. Kupio sam kekse i još neku glupost, kao idiot. Zapravo, i jesam idiot. Kad sam došao kuči, na televiziji je bila idiotska pjesma o tome kako trebam ostati kod kuće. Idiotski izgled, idiotsko ponašanje, idiotske pjesme, pa kako da čovjek da ne pomisli da je idiot.

Ond poznate ličnosti ponavljaju kako trebam ostati kod kuće. Ljudi koje sam nekada poštovao. Ljudi sporta, kulture, književnosti. Doduše, pisaca je najmanje tu. Valjda oni nisu dovoljno idioti da govore drugim ljudima kako trebaju ostati među 4 zida. Da sam neki osamdesetogodišnjak, mislim da bih stalno bio u zatvoru. Ne bih da zadnje dane provedem za stolom buljeći u Tv. Radije bih da iziđem, razbolim se i umrem. Djecu ucijene životima baka i deka, djedova i baba. Umrijet će ako unučići iziđu na ulicu. Ma idite više svi u... u... u izolaciju! I koja „samoizolacija“? Nije samoizolacija već izolacija. Zašto to tako ne zovu? Zašto proizvodnju oružja zovu „namjenska industrija“, majku li im lažljivu militarističku?

Kako će izgledati svijet kad sve ovo prođe? Hoće li se itko dodirnuti u prolazu? Hoćemo li bježati ako se neki od nas nakašllje? Bježati od staraca i izbjegavati one koji se usude putovati? Zatvarati i dalje sve (njih 5 do 15%) koji u sebi nose virus? Hoće li ovo vježbanje diktature neko nazvati pravim imenom, reći „car je gol“ i ovo stvarno proglasiti diktaturom? Je li ovakav život i umiranje prije smrti, ikakav život? Uživajte kolektivnu nemoć i slušajte što vam se kaže. Nemoj da neki od vas iziđe napolje, dirne nekog, zagrli (!?) ili ne daj Bože, opere ruke kakvim pogrešnim sapunom.