Podijeli članak

Kenneth Eboh i Uchenna Abia su crni kao noć. Pravi nigeri iz Nigerije. Nije važno za svjetske razmjere, svijet je pun crnih ljudi. Ali, prije toga vam mogu ispričati priču koja je već prerasla u urbanu legendu...
U jednom mediteranskom gradiću poznatom po traljavom turizmu, pojavili su se džepari. Jednostavno bi se pridružili grupi turista i vadili šlajpeke iz stražnjih i prednjih džepova, uzimali mobilne telefone i I-phončeke, skidali torbice s ramena i poduzimali slične aktivnosti glede stjecanja protupravne materijalne koristi. Jedna od činjenica koja je policiji upala u oko je da su džeparoši onako malo smećkasti, kao naši sugrađani romske nacionalnosti čiji su korijeni u dalekoj Indiji. Zapravo, sumnja je, vjerovali ili ne, pala na naše, to jest njihove sugrađane Rome. 

Dakle, policija je bila pritisnuta od  Gradske uprave jer, naime, turisti dolaze i ostavljaju par maruna u gradu a to je bolje nego da ne dođu i ne ostave ništa. A nešto je više nego ništa, jelte... Zato su gospoda policijoti budno pratili grupe turista, da vide jesu li se naši smeđi sugrađani umiješali među turiste s ciljem džeparenja i sitne krađe. I... Bingo! Vidjeli su u grupi par smeđih pojava, s licima karakterističnim za naše sugrađane euroazijskoih korijena. Onda su ih pratili... Podijelili su svoja operativna saznanja sa svojim šefovima, ovi su odobrili akciju i... I bi što je moralo biti. Smeđi ljudi su oboreni, „ulisičeni“ i privedeni. Ljudi iz grupe su, kako to već stranci znaju biti, bili ogorčeni na scenu nasilja koja se odvijala pred njihovim očima. Glasno su negodovali i pokušali odvojiti smeđe ljude od plavih. Umiješao se i turistički vodič, ali policijoti su bili ustrajni u namjeri da izvrše naredbu. 

U policiji se ispitalo i ispostavilo se da se radi o Englezima, nekada Pakistancima, licem i građom istovjetni Indijcima, precima naših sugrađana smeđih lica i širokih osmijeha. Incident je nekako izbjegnut. Englezi su imali razumijevanja za naš rasizam. 

Kenneth Eboh i Uchenna Abia su došli na turnir, međusveučilišni, u stolnom tenisu. U tramvaju su ih skleptali i bez obzira na njihovo negodovanje, otpeljali za Bosnu. Trebali su na avion, pa u Istanbul, pa u Laos, pa doma. Ali, čovjek snuje a hrvatska policija odlučuje. A odlučila je da su oni migranti i da im je, prirodno, mjesto u Bosni. Sad su, naravno, kako piše Depo.ba, u Bosni. Istekla im je viza za Hrvatsku, pa se ne zna kako će dalje. 

E, sad... Hrvatska je u EU. Možda zna nešto što mi ne znamo? Možda je Bosna buduće mjesto za migrante s Istoka? Možda Hrvatska ima zadatak, kao i ostale zemlje EU-a, od Bosne napraviti tzv. hot-spot za migrante iz cijeloga svijeta? Možda je to dio plana s ciljem stvaranja „Geta“, romana jednog mostarskog pisca?

Živi bili pa vidjeli. Kao što Kruno Lokotar, njegov urednik, reče, 'ko preživi - šutjet će...