Podijeli članak

Kako riješiti problem onih koji ozdrave od korona virusa? Virus je to, brate moj. Ne može ga se ubiti kao bakteriju. Možda može u Sjevernoj Koreji, tamo se, vjerujem, broj zaraženih stalno kreće između 0 i 1. Iz minuta u minut. Pojavi se zaraženi, Kim ga strijelja, pa opet ne bude nijedan zaražen. Sljedećeg strijeljaju i mirna Koreja. Nema ozdravljenja, nemaju kad ljudi ozdraviti. A kod nas, u Italiji i Francuskoj? Mrcine ozdrave i postanu kliconoše! Umjesto da skoče u kakav napušteni bezdan, da natrpaju džepove antiseptikom i skoče, oni iziđu među zdrave ljude i truju nas svojim dahom, pogledom, dodirom, koracim i pojavom. Nemaju dovoljno obraza da umru i tako nas poštede opake bolesti. Jok! Mrcine i dalje žive i prave se da nikad ni oboljeli nisu... Stoka je to rekonvalescentska, samo na sebe misle.

Nego, ja sam prije nego što sam pisao, puno čitao. Čitao sam, između ostalog, i strašne knjige o diktaturama budućnosti. Čitao sam i Svete knjige, Bože mi oprosti, i to raznih religija. Pa se sjetih i Knjige otkrovenja. I izolacija. I granica. Čitao sam, gledao filmove o karanteni, o ljudima zaraženim novom bolešću strpanim u bodljikavu žicu. Hoće li novac izgubiti vrijednost? Hoćemo li se vratiti na robnu razmjenu? Hoće li zlato, inače beskorisno osim kao odličan sprovodnik električne struje, izgubiti vrijednost? Hoće li nestati masovnih medija? Hoćemo li ostati bez Interneta, jedinog dostupnog polja slobode govora? Hoćemo li imati inflaciju kao Jugoslavija osamdesetih, pred onu klaonicu koje se većina nas sjeća? Hoće li svi pobjeći na sigurno, u planine i pod zemlju kad se pojavi novi, najnoviji virus, onaj od kojeg oči iskaću a testisi otpadaju?  Hoće li...

Ljudi, svi znamo da je novac prljav. Ne novac novih bogataša kojima dajemo glas, nego sav novac. Pun je bakterija i virusa. Bio je u milijun ruka, svaka je ostavila mdje ćete masni bakterijski i virusni trag. Novac će, s dobrim namjerama, kad-tad nestati. Kartica? Nije dobro ni to. Sve što je napravljeno unutar plastike, podložno je hakiranju i krivotvorenju. Rješenje je čip. Maleni uređaj koji će vam bezbolno usaditi u ruku, stražnjicu ili u glavu, zavisno od količine, mjesta i svrhe. Moži ćete umrijeti prirodnom smrću, pošto si preko čipa, ne znajući, organizirate ukop. Ovi će se pobrinuti da preko čipa umrete prirodnom smrću. Nećete nikuda iči, naručivat ćete čipom. On će znati koliko čega imate. A oni koi znaju čip, znat će bolje od vas. Granice će se zatvoriti i suziti. A i gdje biste? Da se zarazite, a? J još bi noću šetkali? Ma nemoj? Mrš kući...

A Englezi? Oni su poslušali savjet iz prošle kolumne. Odoše ljudi da se zaraze što prije. Neće da bježe. Ni pred Hitlerom nisu. Prizivaju virus. Hoće da se izbore s njim. Ako ih ne uspije ubiti, samo će ih još ojačati. Ili će živjeti, ili do smrti od straha umirati....