Podijeli članak

Četiri puta bila je prvakinja BiH u tenisu, nastupala je za državnu tenisku reprezentaciju, konstantno osvajajući natjecanja i turnire, a danas svoju tenisku karijeru gradi u SAD-u paralelno studirajući računovodstvo, gdje također svake godine dobiva nagrade za najbolji studentski uspjeh. 

Riječ je o izvanrednoj Jeleni Đordan, dvadesetdvogodišnjakinji iz Čapljine koja od malih nogu uspijeva u svemu čega se dotakne, a danas se može pohvaliti nevjerojatno zavidnim akademskim i sportskim uspjehom na jednom od najboljih koledža u Americi. 

Piše: Gabrijela Arapović/Pogled.ba

Jelena Đordan prije par dana završila je preddiplomski studij na University of the Incarnate Word u San Antoniu u Texasu, gdje je od prve godine studiranja svakog semestra osvajala dekanovu nagradu i pohvalu za akademski uspjeh, a po završetku studija preuzela je i titulu najboljeg studenta računovodstva na tom sveučilištu. U razgovoru za Pogled.ba, Đordan je po prvi put otkrila na koji način je uspjela završiti na tako prestižnom koledžu, kako izgleda život i školovanje u Americi, koje su razlike između studiranja u SAD-u i BiH, kakvi su njezini planovi za budućnost i što je po njezinu mišljenju potrebno za uspjeh.

Osim tenisa u kojem briljira, Đordan je već u srednjoj školi razvila ljubav prema ekonomiji, međutim, zbog dobrog poznavanja ekonomskog stanja u BiH i manjka radnih mjesta odlučila je probati studirati u nekoj razvijenijoj zemlji. Dugo se informirala na koji način postići da je prepoznaju američki treneri, pa je uz pomoć svog trenera snimila profesionalni video sebe kako igra tenis i postavila ga na YouTube platformu. Nije prošlo mnogo vremena kad su joj se počeli javljati brojni treneri iz SAD-a nudeći joj razne stipendije.

„Školovanje ovdje je iznimno skupo, godišnja školarina na mom koledžu iznosi 43 tisuće dolara. Naravno, puna stipendija mi je svakako bila najbolja opcija jer je za naše mogućnosti iznimno teško platiti studij u Americi. Trenutna stipendija koju sam dobila pokriva mi skoro sve troškove življenja: školarinu, smještaj, hranu, turnire i putovanja. Jedino što moram sama platiti je karta za let do SAD-a i nazad“, navela je tenisačica.





Trnovit put do pune stipendije i upisa na sjajan koledž

Ovakva stipendija Čapljinki nije pala s neba i prešla je trnovit put dok je uspjela upisati studij koji je željela na jednom od prestižnih koledža. Prije samog uspjeha na studij, budući kako dolazi iz druge države, morala je polagati test engleskog jezika, što je uobičajena praksa za sve studente kojima engleski jezik nije maternji. Pri prvom polaganju nije uspjela dobiti željeni broj bodova koji je bio potreban za koledž kakav je htjela, stoga je prvu godinu otišla u Ameriku kako bi pohađala „English Second Language Center“, gdje je  usavršavala znanje iz engleskog jezika na razne načine.

„Mnogo je lakše učiti strani jezik kroz razgovor i komunikaciju s ljudima koji pričaju tim jezikom, nego učiti neke osnove u školi gdje je uglavnom fokus na gramatici. Kada sam prošla takvu obuku, ponovno sam polagala test i ovaj put je sve prošlo bez problema pa sam aplicirala za bolje koledže. Odmah su me zvali University od the Incarnate, gdje sam dobila punu stipendiju na osnovu tenisa i ostvarila još jedan san.“

Drugačiji sustav u svim sferama života

U prvih godinu dana Đordan kaže da je naučila više stvari nego ikada do tada jer je odjednom morala učiti i studirati na stranom jeziku, čitati knjige na engleskom, komunicirati sa strancima od jutra do mraka i potpuno se sama snalaziti daleko od kuće i bilo koga bližnjeg. Dočekao ju je i potpuno drugačiji sustav u svemu, uključujući tenis, ekonomiju, način života, školu i ljude.

„Ispočetka je to bio jako težak proces, znali su mi doći trenutci kada sam samo željela vratiti se doma. Naravno da sam uživala u novom načinu života i bila sam sretna što sam otišla i vidjela nešto novo i drugačije, upoznala nove ljude i novu kulturu, međutim, uvijek postoje trenutci kad ti fali obitelj, prijatelji, kuća i netko tvoj. S vremenom sam se navikla jer, na kraju krajeva, znam da sam tu zbog svoje bolje budućnosti.“

Iako je u sportu čitav život, a tenisom se bavi već punih 16 godina, Đordan je vrlo vješta s brojevima, stoga ne čudi njezin odabir ekonomije, točnije računovodstva za koje se opredijelila već na prvoj godini studija. Nije je spriječio ni drugačiji ekonomski sustav u SAD-u, a čak i studenti koji dolaze izravno id Amerike uče od Čapljinke.




„Ispočetka sam izabrala samo ekonomiju s predmetom računovodstva jer sam htjela vidjeti kako to kod njih izgleda budući kako je različit sustav. U Americi su druge takse, a kod nas je npr. drugačiji PDV. Nakon prvog semestra odmah sam znala kako je računovodstvo najbolji izbor za mene, profesorica je bila jako zadovoljna mojim znanjem, a pomagala sam i drugim kolegama s gradivom, stoga sam se opredijelila samo za taj smjer.“

Radni dan počinje u 5:30 sati, uči na putovanjima i u hotelima

Usklađivanje akademskih i sportskih obveza proces je koji je tenisačica usavršavala čitav život, počevši od davnog pohađanja škole i istovremenog treniranja u Mostaru i Međugorju, nastupa za bh. reprezentaciju, raznih turnira i natjecanja u tenisu. S vremenom je naučila kako na najbolji način organizirati svoje vrijeme

Njezin radni dan počinje ranim buđenjem u 5:30 sati kako bi stigla na kondicijski trening u teretani koji počinje u šest. Poslije prvog treninga doručkuje u studentskoj menzi i sluša nastavu sve do 13 sati. Potom slijedi ručak, a zatim još jedan trening od 14 do 16 sati. Još jedan noćni sat nastave, večera i Čapljinka se napokon može vratiti u svoju sobu. No, ni tu ne počinje odmor. Slobodno vrijeme navečer iskoristi za učenje jer skoro svaki vikend provodi na turnirima.

„Jako je teško učiti do dugo u noć, a onda opet ujutro ustati u 5:30. Imam obvezu trenirati 20 sati tjedno, a sezona turnira traje od siječnja do lipnja i u tom razdoblju nemam nijedan vikend slobodan. Nekad se turniri održavaju kod nas na kampusu, a češće idemo u druge gradove i države. Navikla sam učiti i tijekom vožnje, nekad ponavljam gradivo u hotelu. Pred ispitne rokove žrtva je jako velika, ali je zato vrijedna.“

Najbolja studentica i jedna od najboljih tenisačica

Vrijednost ovolike žrtve ogleda se u brojnim nagradama s akademskog i sportskog područja koje ova Čapljinka redovno osvaja. Kruna rada je svakako nagrada za najbolju studenticu računovodstva sa čitavog koledža, a osim toga Đordan se uspjela plasirati i u top 12 tenisačica od ukupno 50 kandidatkinja na velikoj teniskoj konferenciji „Southland conference Women's Tennis All-Academic“. Zbog svih ovih uspjeha, uspjela je dobiti i stipendiju za diplomski studij, tako da će još godinu dana studirati u Americi i potpuno usavršiti svoje znanje iz ekonomije i tenisa.





„Imam priliku nakon diplomskog studija godinu dana raditi pripravnički staž za internacionalne studente. Planiram se nakon toga zaposliti u struci, a što se tiče tenisa  uvijek mogu polagati za trenericu, međutim, ne vidim se u tome koliko u računovodstvu. Mnogo je teže nama internacionalnim studentima zaposliti se Americi jer to iziskuje mnogo novaca i za tvrtku i nas. Stoga planiram steći dovoljno iskustva, a nakon toga se vratiti negdje u Europu.“

Neobičan način života Amerikanaca

U SAD-u se kaže, dugoročno ne vidi, jer koliko god cijeni drugačiji način života ipak je sklonija tradicionalnim vrijednostima. Brz način života, drugačija hrana, nedruželjubivost i američka fokusiranost samo na posao nije životni stil kakav bi mogla usvojiti i sama, jer je jako vezana za obitelj i prijatelje koje tako daleko jedva i viđa.

„Amerikanci većinom jedu po restoranima, rijetko tko pravi ručak doma, lakše im je otići i platiti obrok. Tu je i iznimno skupo zdravstveno osiguranje; samo poziv hitnoj bez osiguranja stoji dvije tisuće dolara. Ljudi ovdje nemaju naviku druženja, viđaju prijatelje jednom mjesečno. Međutim, to svakako nije za osudu, jer ono što je nama čudno - njima je sasvim normalno. Vjerojatno bi ljudima u Americi bilo čudno naše ispijanje kave po čitav dan i druge životne navike.“




Sve po zasluzi

Velik broj mogućnosti za napredak u SAD-u ipak je osvojio Jelenu Đordan, jer takvo nešto nije mogla zamisliti dok je živjela u BiH. Primjer za to je apsurdna činjenica da dok je nastupala za bh. reprezentaciju sama je plaćala skupe letove za nastupe. U SAD-u, kaže, nema rođaka, kumova, veza niti nepotizma i sve se dobiva isključivo po zasluzi. Čapljinka je posebno naglasila kako je svjesna da joj ništa nije palo s neba niti joj je netko poklonio, nego je sve postigla zahvaljujući svom radu, trudu i upornosti. 

„Uspjela sam zahvaljujući svojim roditeljima, trenerima ali, najvažnije i zahvaljujući samoj sebi zato što sam bila uporna i jer sve što zacrtam u glavi moram i ostvariti. Takva sam od malena, ne odustajem dok ne ostvarim svoje ciljeve. Ruku na srce, mogla sam se provoditi svaki dan i ići po zabavama kojih ovdje ne manjka, ali znam da sam došla da učim, treniram i gradim svoju budućnost.“

Osim američke diplome, Đordan je stekla korisno iskustvo, upoznala nove ljude i usavršila engleski jezik. Kakva budućnost čeka ovu sjajnu talentiranu Čapljinku, vrijeme će pokazati, ali uz ovakav rad i trud sigurno će naći svoje mjesto po suncem.

Pogled.ba