Podijeli članak

Dom zdravlja Mostar omogućio je psihološku podršku za djecu i mlade za vrijeme COVID-19 pandemije. Zbog promjena u radu Centra za mentalno zdravlje Doma zdravlja Mostar sada su dostupni brojevi telefona (063/683 771 i 063/685 958) na koje roditelji i djeca mogu svakodnevno kontaktirati psihologe dr.sc. Tea Vučina, doc. i Ana Zovko Grbeša, mag.psych. te dobiti usluge psihološkog savjetovanja. Razgovarali smo sa psihologinjama te potražili odgovore na najrelevantnija pitanja vezana uz psihološku podršku koja se može potražiti na prethodno navedenim dostupnim brojevima Doma zdravlja.

RAZGOVARALA: Ana Artuković

Jesu li Vam se roditelji obraćali za pomoć za vrijeme pandemije COVID - 19?

Otkako je počela pandemija COVID-19 što je rezultiralno i nizom mjera navedeno je utjecalo i na rad psihologa. Direktni rad licem u lice koji je u osnovi uobičajenog rada i pri psihološkoj psihodijagnostici a i pri provođenju psihološkog i psihoterapijskog tretmana je trenutno onemogućen. Uzimajući u obzir da će ljudima i dalje biti potrebne usluge psihologa, pa čak i više nego ranije jer sada svi doživljavamo svojevrsno stanje krize, a okolnosti se mogu gledati i kao oblik traumatske situacije, pokrenute su telefonske linije za psihološku pomoć. Psiholozi koji su inače bili dostupni roditeljima i djeci u Centru za psihofizičke i govorne poteškoće djece i adolescenata koji djeluje u sklopu Centra za mentalno zdravlje Doma zdravlja Mostar(dr.sc. Tea Vučina, doc. i Ana Zovko Grbeša, mag.psych.)sada su dostupni na brojevima telefona 063/683 771 i 063/685 958. Međutim, aktivna je i telefonska linija 063/683 452 pri Domu zdravlja Mostarza psihološku pomoć svim građanima HNŽ. S manjim brojem djece i adolescenata koji su već bili u tretmanu a imaju ozbiljnije psihološke probleme nastavljeni su online tretmani preko Skypea ili Zoom-a. Broj telefonskih poziva na linijama za psihološku pomoć još nije onakav kakav bi očekivali što se vjerojatno može objasniti činjenicom da su ljudi uglavnom zaokupljeni tjelesnim zdravljem i njegovom zaštitom. Međutim, kako će ova situacija s virusom SARS Cov-2 još potrajati mjesecima može se
očekivati da će u narednom periodu opterećenje na psihičko zdravlje biti veći što bi moglo rezultirati i većim brojem poziva. Drugi razlog još relativno malom broju poziva je i još nedovoljna upoznatost ljudi s ovim brojevima pa je ovo još jedan dobar način da za njih saznaju. O brojevima je također informirano Ministarstvo obrazovanja HNŽ pa vjerujemo da će i roditelji putem kontakta sa školama biti upoznati s njima.

O kakvim poteškoćama je najčešće riječ za vrijeme trenutne situacije u kojoj se nalazimo?

Roditelji koji su nas do sada kontaktirali uglavnom traže savjete kako umiriti djecu ako su zabrinuta za svoje zdravlje te sumnjaju da su se možda zarazili. Oni traže i informacije kako mogu svojoj djeci pomoći da se opuste te kako da se lakše prilagode na online nastavu i nove uvjete učenja. S druge strane djeca i adolescenti navode kako su uznemireni zbog promjena u održavanju nastave te strahuju kako će izgledati ocjenjivanje. Posebno su zabrinuti učenici devetih razreda te četvrtih razreda srednje škole kako će udovoljiti zahtjevima ispitivanja u promjenjenim nastavnim uvjetima. Oni se boje hoće li im njihov uspjeh omogućiti nastavak školovanja koji žele te se ocjene na kraju ovih razreda zato činejako važne. Neki adolescenti se žale na pad motivacije za učenje i bezvoljnosti. Navedeno može biti posljedica nemogućnost iznalaženja načina za nošenje sa nizom različitih neugodnih emocija uzrokovanih pandemijom COVID-19 što može dovesti i do većeg prepuštanje dokolici i zanemarivanja školskih obaveza. Neka djeca su nesigurna u pogledu u kojoj mjeri se moraju pridržavati propisanih mjera pa o toj temi pitaju i psihologa. Oni provjeravaju koliko je opasno pozvati prijatelja na druženje u kući tijekom pandemije i navode kako im nedostaje druženje vani. Poznato je kako se u adolescentnom periodu javlja pojačana potreba za slobodom i samostalnošću te stoga potreba stalnog boravka u kući i ograničenja kretanja mogu kod nekih dovoditi do veće frustracije i otežavati prihvaćanje novih preventivnih mjera. U adolescenciji se javlja i osjećaj nepobjedivosti što znači osjećaj da osoba vjeruje da može biti izuzeta od pravila te da neki rizici za nju ne vrijede. U ovoj situaciji to znači da adolescent vjeruje da on ne može biti zaražen SARS CoV-2 virusom ili da njemu od tog virusa neće biti ništa. Na neki način to može biti i osnaženo činjenicom koju su čuli da djeca iako su zaražena često nemaju uopće simptome te posebno ne razvijaju teže simptome i ne umiru od ovog virusa. Psiholog zato ima priliku da dodatno pojasni do čega može dovesti nepoštivanje propisanih mjera te da ne štiteći sebe u dovoljnoj mjeri mogu biti nesvijesni koju opasnost mogu prouzrokovati njihovim bližnjima a i šire, posebno starijoj populaciji i pojedincima iz rizičnih skupina.

Što je sa obrazovnim djelatnicima? Jesu li oni tražili savjete budući da je izvođenje online nastave neočekivani izazov s kojim se susreću u vrijeme pandemije?

Obrazovni djelatnici su se kao i učenici iznenada našli u situaciji da, pored toga što su pod stresom od moguće zaraze sebe i bližnjih, doživljavaju novi oblik stresa vezanog za rad. Pandemija je dovela do potrebe provođenja online nastavu te prilagodbe na nju. Većina obrazovnih djelatnika do sada nije posjedovala znanja o upotrebi online alata za održavanje nastave poput Google Classroom, MS Teams, Zoom, Loom, Screenrec, Linoit, Thinglinkidr. Oni koji su htjeli zadržati kvalitet nastave u ovim promijenjenim uvjetima morali su se u vrlo kratkom roku sami obučiti za njihovo korištenje. Međutim, kako bi se i mogli obučiti za navedeno za većinu alata je potrebno dobro poznavanje engleskog jezika i informatička pismenost, što nažalost neki od njih nisu imali te im je to na neki način moglo onemogućiti ovladavanje ovim alatima. U uvjetima pandemije oni su se nažalost mogli u manjoj mjeri osloniti i na pomoć svojih vještijih radnih kolega jer im nisu direktno mogli prenijeti znanje zbog nemogućnosti kontakta i ograničenosti kretanja. Stoga su se neki obrazovni djelatnici za komunikaciju s učenicima na početku oslonili naviber ili whatsapp grupe što im značajno ograničava komunikaciju s učenicima kao i pojašnjavanje nastavnog sadržaja. U ovoj situaciji su svi na određenom gubitku. Međutim, s obzirom da će se online nastava nastaviti sigurno do kraja ove školske godine moguće je očekivati i da će se veći brojo brazovnih djelatnika ipak osposobiti za rukovanje bar s nekim od navedenih alata što će olakšati i njima a i učenicima rad. Dodatnu poteškoću za obrazovne djelatnike predstavlja i praćenje zadaća koje učenici sada dostavljaju online. Neki od njih se tako žale kako imaju osjećaj kako nastava traje čitav dan jer zadaće pristižu cijelo vrijeme pa stoga nemaju više strukturu dana u kojoj je jasno
odvojeno vrijeme za rad od ostalog vremena. Na ovaj način obrazovni djelatnici imaju osjećaj da im se teže opustiti. Također, navode i kako ih frustrira činjenica da značajan broj učenika prepisuje zadaće jedni od drugih ili im zadaće rade roditelji, za što postoje znakovi i sumnje ali u ovim uvjetima rada im je to nešto teže dokazati. Navedeno im otežava realno procjenjivanje ostvarenosti ishoda učenja. Kao i učenike i njih zabrinjava kako će se organizirati ispitivanja učenika i kako adekvatno ocjeniti učenike. Neki obrazovni djelatnici navode kako se osjećaju prepušteni sami sebi jer im iz nadležnih institucija i ministarstava nisu došle jasne instrukcije za rad niti za vrednovanje i ocenjivanje.

Na koji način im podrška može biti pružena?

Podrška obrazovnim djelatnicima, jednako kao i svim drugim ljudima, može biti pružena telefonskim konzultacijama s psihologom. Ono što vrijedi za sve nas tijekom epidemije je da bismo trebali pokušati utjecati na stvari koje možemo promijeniti ili nad kojima imamo kontrolu. Može se dogoditi da obrazovni djelatnici u vremenu kada se nastava izvodi na online platformama s vremenom počnu osjećati sagorijevanje u radu iz različitih razloga. Jedan od njih može biti i poremećena struktura rada. U normalnim svakodnevnim okolnostima učitelji rade u objektu škole. Kada napuste taj objekt znaju da je radni dan završio i da idu doma. Tijekom online nastave nema takve rutine nego se dom pretvara u radni prostor. Dosta obrazovnih djelatnika ističe osjećaj stalne dostupnosti i narušene radne strukture. Pa tako obrazovnim djelatnicima, primjerice, može olakšati organizacija radnog ali i slobodnog vremena. Možemo organizirati dan na način da odredimo od koliko do koliko sati ćemo ispuniti svoje radne obaveze, hoće li to biti u jednom navratu ili u više navrata tijekom dana. Poželjno bi bilo i imati svoj radni prostor u kojem ćemo neometano obavljati svoje poslove. U organizaciji je bitno uzeti u obzir i svoje slobodno vrijeme i na koji način ga možemo produktivno iskoristiti.

Koji su prvi znakovi ili simptomi koje bi roditelji trebali prepoznati kod djece i mladih nakon kojih bi trebali potražiti psihološku podršku?

Simptomi i teškoće kod djece potaknute novim nesigurnim okolnostima mogu biti različiti. Emocije koje se u ovakvim okolnostima najčešće javljaju su strah, tuga pa i ljutnja. Iz ovakvih emocija proizlaze osjećaji nesigurnosti, beznađa, bespomoćnosti ili tjeskobe. Roditelji neke promjene na svojoj djeci mogu opaziti u ponašajnoj domeni. Vrlo često može doći do ponašanja koja dijete ranije nije pokazivalo. Najčešće su to promjene u apetitu (drastično pojačan ili drastično smanjen apetit), promjene u navikama spavanja što uključuje teškoće s uspavljivanjem, buđenje tijekom noći ili pak prekomjerno spavanje. Simptomi se mogu ogledati i u smetnjama s koncentracijom, prekomjernoj razdražljivosti, verbalizaciji raznih strahova („bojim se sam/a ići u WC“), naglom gubitku energije ili bolovima u području abdomena, glave. Dijete će često verbalizirati svoje osjećaje na što posebno treba obratiti pažnju. Pobrojani simptomi se mogu javiti i uslijed nekih drugih teškoća, stoga je važno pratiti jesu li se javili naglo i bez nekog očitog razloga ili su slika nekog šireg medicinskog problema. Bitno je razlikovati raspoloženja od teškoća koje se kod mladih mogu javiti. Promjene u raspoloženjima su normalne tijekom vanrednih okolnosti ali i tijekom razdoblja adolescencije i njih se ne može okarakterizirati kao perzistentnu teškoću koja zahtijeva tretman. U ovakvim slučajevima poželjne su intervencije od strane roditelja u smislu da se pokaže razumijevanje prema djetetu, ponudi mu se mogućnost razgovora kako bi se emocije koje doživljava lakše proradile i kako bi dijete razumjelo da su njegovi doživljaji sasvim normalna pojava. S druge strane postoje promjene u doživljajima djece koje su ozbiljne i koje traju duže vrijeme. U ovom slučaju je poželjno konzultiranje s psihologom. Djecu treba poticati na tjelovježbu, održavanje kontakata s prijateljima putem video-poziva, osnaživati ih i poticati na razgovor o problemu ukoliko smatraju da je prisutan. Važno je dozvoliti djetetu da zajedno s roditeljem strukturira svoj dan. U većoj mjeri ishod djetetovog mentalnog zdravlja tijekom epidemije ovisi o tome kako se prema njemu postavi najbliža okolina.