Podijeli članak

Predstojnik Kliničkog zavoda za radiologiju, doc.dr.sc. Miro Miljko, koji obnaša i funkciju pročelnika katedre za radiologiju i nuklearnu medicinu na Medicinskom fakultetu i Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Mostar, naš je sugovornik s kojim ćemo razgovarati o radiologiji danas, opremljenosti, suradnji sa drugim klinikama, njezinoj budućnosti te svakodnevnom radu.

RAZGOVARALA: Alisa Ćorić, Glas zdravlja

Velika boljka zdravstva, posebice dijagnostičkih grana medicine, je oprema. Kakvo je stanje u Kliničkom zavodu za radiologiju?

Vrhunac naše dijagnostičke opreme su naši uređaji za magnetsku rezonanciju (MR). Imamo dva uređaja od kojih je jedan na vrhu kvalitete, to je Skyra, Siemens MR uređaj jakosti magnetskog polja 3T (tri Tesla), koji koris timo već osmu godinu. Mnogo pacijenata je obavilo snimanje u njemu. Službeno je sa radom počeo 10. srpnja 2012.godine i prvi službeni pacijent je bila igrom slučaja proslavljena hrvatska sportašica Blanka Vlašić. Imamo i jedan magnet jakosti magnetskog polja 1T
(Harmony, Siemens). Taj uređaj je sada van svjetskih standarda suvremene medicine, jer je današnji minimum 1,5 T jakosti magnetskog polja. Teško je reći koliko je taj uređaj napravio pretaga za 20 godina korištenja, približno 56 000. Vrlo rijetko se kvario i došlo je vrijeme da se mijenja.Ono što mene raduje je razumijevanje ravnatelja prof. dr. Ante Kvesića prema radiologiji. Uklapajući se u materijalnu poziciju SKB Mostar sa svim svojim obvezama koje ima, ravnatelj nalazi razumijevanja i stvarno daje maksimum podrške za radiologiju. U 2020. godini planira se nabava novog MR uređaja od 1,5 T ili 3 T, a sve zavisi koliko budemo sredstava imali. Tu su još dva MSCT (višeslojna kompjutorizirana tomografija) uređaja. Jedan 16 slojni (GE ultra speed) i jedan 64 slojni (GE ultraspeed). Imamo angio salu (GE), jedan moderni digitalni mamograf (Siemens), tri klasične snimaone (Siemens), tri ultrazvučna (UZV) aparata (GE). Oprema nam je uglavnom nešto starija npr MSCT uređaju su stari 12 i 14 godina. Cijeni se da svaku uređaj tehnološki zadovoljava do 10 godina. No sve se pokrenulo na bolje i već se nabavila nova angio sala i novi 256 slojni MSCT (čeka se instaliranje uređaja).

Spominjete opremu za angio-salu za moždane udare čija je vrijednost 3 miliona KM. Dokle se stiglo sa tim projektom koji se temelji na suradnji s prof.dr. Markom Radošom iz KBC Zagreba?

Kada sve krene, bili bi prvi centar za neurointervencijsku priču u BiH, kojem gravitira u ovom trenutku oko pola miliona ljudi, što iz FBiH, što južnih dijelova Republike Srpske. Oprema će biti u funkciji do proljeća 2020.godine. Također nabavljen je ultramoderni 256 slojni MSCT. Prof. dr. Marko Radoš je sposoban da educira kadar za neurointervenciju, i mi ćemo odavde poslati četvero radiologa na edukaciju u KBC Zagreb-Rebro, da bi taj proces stavili „na noge“. Centar bi bio u funkciji 24 sata, za ljude sa akutnim ishemijskim moždanim udarom. Do 2024.godine očekujemo 150-200 takvih pacijenata godišnje. Tim pacijentima se može pomoći, neurointervencijskim postupcima, gdje bi se u tzv. kritičnom vremenu mogla raditi trombektomija (vađenje tromba-ugruška). Metoda omogućava mehaničko vađenje ugruška iz zatvorene krvne žile, čime se ponovo osigurava dotok krvi u odgovarajuće dijelove mozga. Ova metoda je u svjetske smjernice za liječenje moždanog udara uvedena 2015. godine. Ako bi se takvim pacijentima, koji bi bili djelomice ili potpuno paralizirani (ako prežive vjerojatno teški invalidi za cijeli život), uradila u zadanom tzv. kritičnom vremenu trombektomija, za vrlo kratko vrijeme se mogu značajno ili u potpunosti oporaviti, što je nevjerojatan dobitak za njega kao pojedinca, njegovu obitelj i zajednicu. Za navedeno su nam potrebni odgovarajući MSCT i angio sala, koje smo već nabavili i naravno obučeni kadar (radiolozi, ing. rad. teh. i sestre instrumentarke, koje imamo ili ih pripremamo). Prof. dr. Radoš je nosilac tog velikog, pozitivnog projekta.

U Kliničkom zavodu za radiologiju, prvi put 2019. godine urađen je magnet srca. Što su još noviteti koje radite?

U listopadu 2019. Smo napravili „probni“ MR srca. Naša dr. sc. Antonela Krasić Arapović je bila više puta na edukaciji MR srca, no tek je sada omogućeno izvođenje te pretrage zahvaljujući donaciji Bayer d.o.o. i dr. Zvjezdanu Skopljaku, regionalnom manageru Bayer d.o.o. koji su donirali vrlo vrijedan uređaj (automatska brizgaljka Spectris Solaris EP). Za rutinski prijem takvih pacijenata treba nam još vremena i cijenim da ćemo na proljeće 2020. biti pripravni. Zadnjih par godina, smo osim spomenutog MR srca, uveli (za nas) nove dijagnostičke metode kao MR enterografiju (MR tankog crijeva, koje je bilo skoro potpuna dijagnostička nepoznanica za gastroenterologiju) i radimo je skoro rutinski već neko vrijeme (dr. Ante Galić spec. radiodijagnostike), MR traktografiju vezano za mozak (prim. Marijama Karlović Vidaković i prim. Ivana Soldo, subspecijalistice neuroradiologije te ing. rad. teh. Darko Marić,). Usvojeni su MR ženske zdjelice (dr. Maja Pandža, spec. radiodijagnostike) i core biopsija dojke (dr. Martina Zorić-Nikolić i Julijana Merdžo, spec. radiologije). U planu smo u 2020. naučiti i početi raditi funkcionalni MR, MR rektuma, MR prostate, MR testisa i biopsiju pluća, gdje bi edukaciju na našem Kliničkom zavodu provela doc. dr. Melita Kukuljan iz KBC Rijeka. Valja spomenuti da je počelo i provođenje e-skrining programa za rano otkrivanja karcinoma dojke pod organizacijom i pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ/K. Trudimo se stalno donositi nove informacije. One su nove za nas, u svijetu možda i nisu. No, želimo ih donijeti ovdje i implementirati na dobrobit zajednice u kojoj živimo i radimo. 

Doze zračenja za pacijente, kolike su one danas i koliko ostavljaju posljedice na zdravlje pacijenta?

Radiologija odavno ima svoje bitno mjesto u dijagnostičkoj i terapijskoj obradi pacijenata. Nevjerojatnim razvojem tehnologije se prometnula u vrlo bitnog partnera kliničaru u stvaranju precizne i brze medicinske dijagnoze, ponekad i terapije. Nekada na početku otkrićem rendgenskih zraka mislilo se da su se riješili mnogi dijagnostički pa čak i terapijski problemi. Mislilo se da su rendgenske zrake čudotvorne jer su nam prvi put nekrvavim metodama omogućile da „zavirimo“ u
unutrašnjost ljudskog tijela. Ubrzo je došlo do „otrežnjenja“, jer se vidjelo da te zrake nisu svemoguće. Već 1896. g. su opisani prvi biološki efekti rendgenskih zraka, koji su uključivali opekotine kože, epilaciju dlaka i iritaciju oka. Prvi rak na rubu ulceracije izazvane rendgenskim zrakama je opisan 1902. Internacionalno udruženje za zaštitu od zračenja je osnovano 1928. Sve to i brojna važna otkrića kasnije su ukazivala i na štetnost rendgenskih zraka. Danas u cijelom svijetu pa i kod nas u BiH bilježi se porast dijagnostičkih pretraga. Ne ide se laganim progresom, već nepredvidivim eksponencijalnim porastom. Tako npr. ne možemo predvidjeti hoće li kod nas biti 20. 000 CT pregleda kao u 2019, a u idućoj godini može ih biti 25.000 pa i 30 000. Dok sam studirao, učili su nas da je bitan tzv. medicinski trokut: kliničar, patolog i dijagnostičar-radiolog. Danas ta priča o kliničkom torkutu više ne stoji, danas postoji četverokut. U tu priču vrlo ozbiljno, sasvim opravdano ulaze i medicinski fizičari. Danas su oni neodvojivi dio ove priče, i vrlo važna karika. Uključeni su u kontrolu uređaja i procesa. Daju smjernice i kontroliraju doze zračenja koje isporučimo našim pacijentima. Da je to vrlo ozbiljna priča sa ozbiljnim posljedicama postoje brojne studije, koje ukazuju na induciranost malignih oboljenja kao posljedica izlaganja bolesnika u medicinske dijagnostičke i terapijske svrhe. Pacijent oko 80 % ukupne doze zračenja, koju primi u svom životu, dobije u medicinske dijagnostičke i terapijske svrhe. Dio te doze zračenja dobije i od vanjskih čimbenika (npr kozmičko zračenje). To je situacija, koja se ne shvaća do kraja ozbiljno. Zračenje se ne vidi, nema mirisa, niti se može osjetiti. Kliničar koji inicira radiološku pretragu i šalje bolesnike prema nama, kao da ne zauzima u potpunosti odgovornost u tom aspektu. A da ne govorim o tome da ima pacijenata koji uopće nisu trebali ići na dijagnostičku proceduru. Ponekad se indiciraju pretrage koje će dovesti do jonizirajućeg zračenja, a mogla se uraditi druga vrsta pretrage bez zračenja (npr UZV pregled mekotkivnih struktura, zglobova itd, koji može dati dobar dijagnostički odgovor, pa često i ne treba daljnja dijagnostička obrada). Jednom je jedan dragi profesor rekao “Najbolja zaštita pacijenta je dobra indikacija“. Pokrenuli smo više predavanja o štetnosti zračenja, čak je 2016 g. Akademija nauke i umjetnosti BiH organizirala simpozij pod nazivom „Zaštita od jonizirajućeg zračenja kod medicinske ekspozicije“, no bojim se da nije bilo očekivanog rezultata.

Pojasnite nam malo te dozvoljene, odnosno nedozvoljene doze zračenja. Je li svaki pacijent koji je poslan sa nekog od Odjela za dijagnostičku obradu?

Prije dvije godine smo napravili statistiku CT obrade mozga u dežurama. Došli smo do zaključka da je samo trećina pozitivnih nalaza. Svjetske studije koje ukazuju, da je 66% pozitivnih pacijenata, a kod nas je to do jedne trećine. Kliničari su nam kazali na ove podatke „ nama je dobar i negativan nalaz“. Brojne studije ukazuju kolika je doza zračenja koja može prouzročiti negativni učinak. Smatra se kad jedna osoba za godinu dana primi 100 mSv (milisiverta), jedan posto tih osoba dobije maligno oboljenje inducirano zračenjem u medicinske svrhe. Bilo je i slučajeva gdje mlada osoba dobila bespotrebno 35 mSv kroz MSCT obradu glave i cijelog tijela. Taj primjer sam puno puta navodio, a trebalo je kod te mlade osobe uraditi korektan klinički pregled i samo ultrazvuk abdomena. Teško se nositi s tim pritiskom kliničara, rodbine, pratnje i svega ostalog što ide uz takve pacijente. Medicinski fizičari koje imamo u SKBM (Stipe Galić i Ivan Lasić), vrlo dobro razumiju svoj posao, imaju instrukcije europskih i svjetskih agencija za atomsku energiju, cilj im je da zračenje koje isporučimo pacijentu u tijeku naših radioloških pretraga svesti na razinu koja je prihvatljiva po zadatim standardima. Za to imaju naputke od evropskih i svjetskih agencija za atomsku energiju. Smanjenjem doze zračenja mijenja se i kvaliteta slike. Ona je slabije rezolucije, postaje „zrnatija“, možda manje vizualno ugodna oku, ali je nemjerljivo manja doza zračenja. Cilj je po tzv. „low dose“ programu smanjivati doze zračenja do krajnjeg maksimuma, a da slika bude dovoljno upotrebljiva. To su naprosto svjetski trendovi u medicini, ali i zakonski su obvezni od 2021. Naši MSCT uređaji isporučuju po svakoj radiološkoj pretrazi oko dva puta veću dozu zračenja od preporučene. Ponekad mi se čini da kliničari„neće“ da razumiju tu priču, hoće samo vrhunsku sliku, bez obzira na navedenu štetnost. U tijeku je u BiH izrada vodiča za sve radiološke pretraga pa i za MSCT koje isporučuju najveće doze zračenja, i morat ćemo ih se pridržavati.

Uveli ste i drugu smjenu na Kliničkom zavodu za radiologiju, za pacijente iz drugih županija? 

Tim smo jako zadovoljni i višestruka je korist. Radi se o MR pretragama prije svega za ljude iz Srednjobosanske i Hercegbosanske županije. Tu je došla do izražaja susretljivost i racionalnost našeg ravnatelja i naravno nas iz Kliničkog zavoda za ljude s tog područja. Napravljen je dogovor sa ravnateljima njihovih Zavoda zdravstvenog osiguranja. Pacijenti imaju svoje termine, nama je plaćeno kao ekstra dodatna aktivnost, a naša bolnica to naplaćuje po jedinici usluge. Za sada to dobro funkcionira.

Liste čekanja su nešto što opterećuje rad? 

Liste čekanja nastaju iz više razloga. Jedan od tih je da se sve više indiciraju pretrage, naravno od kliničara. Drugi razlog je što su pacijenti sami motivirani, i oni hoće da se što prije obrade. Mi živimo u zemlji „gdje svi znamo jedni druge“. Imate osjećaj da se naš čovjek ne može ni pregledati ako nije došao preko neke „veze“. To kao da postaje pravilo. Svi zovu za sve. Opterećuju nas kroz telefonske pozive, interfonima, dolaskom na Klinički zavod osobno, a sve to može utjecati i na kvalitetu našeg rada. Ima se utisak da je doći preko „veze“ jedini mogući način ostvarivanja radiološke pretrage, što naravno nije istina. Sa druge strane kada bi na primjer onkološki pacijenti ili bilo koji kronični pacijenti, koji su redovito na kontrolama kod svojih lječnika, samo pazili i pročitali što im piše u nalazima, jer svaki onkolog korektno napiše svoj nalaz i predloži kontrolu npr za 6 mjeseci, ne bi im trebala nikakva „veza“. Dovoljno je samo da svoju uputnicu od liječnika obiteljske medicine i nalaze predaju na vrijeme i naravno da će biti primljeni u željenom periodu, bez potrebe da se bilo koga poteže za te čuvene „veze“. No, većina čeka zadnje dane prije tražene kontrole obično kod onkologa, te vrše pritiske, što svima otežava korektan radiološki posao. Kada bi se samo promijenila svijest čovjeka, kada bi čitali što im piše u njihovim nalazima, kada bi dobivali preciznije upute od kliničara kao i obiteljskih liječnika, svima bi bilo lakše. Smatram da je i ovdje rješenje kao i u Hrvatskoj, centralno naručivanje.

Osim svega što ste naveli, kako još dodatno smanjiti liste čekanja?

I tu je više razloga koji su vezani i za naprijed navedeno. Najvažniji je korektan klinički pregled (koji bi se trebao podrazumijevati), kliničar mora imati uvid u već učinjeno (kompletnu medicinsku dokumentaciju, koju opet i sami pacijenti uvijek ne prilažu), što bi smanjilo ponavljanje dijagnostičkih procedura. Ima pacijenata koji 4-5 puta godišnje naprave MR kralježnice, zauzmu mjesto nekome kome je potrebnije, jer su u nekim „vezama“ koje im to mogu omogućiti. Ima i situacija kada se pretrage učinjene na MR 1T od strane kliničara omalovažavaju (poneke opravdano, no često i neopravdano), pa se traži ponavljanje pretrage na 3T). Zato se danas npr. lista za MR mozga i MR kralježnice produžila na rujan 2020. godine. Valja napomenuti da se godišnje uradi samo na neuroradiologiji (mozak i kralježnica) oko 4300 MR pregleda, od ukupnih godišnjih oko 7000 MR pregleda, što je iznimno veliki broj za tu dijagnostiku. Nije samo lista čekanja za MR problem. Tu su i liste čekanja za MSCT, posebice abdomena i zdjelice, UZV dojke i td. U usporedbi sa zemljama okruženja, prije svih Hrvatske, naše liste čekanju su ipak znatno kraće. Kako ih pak smanjiti? Jedan od modaliteta kako to premostiti je učinjen zahvaljujući ravnatelju. Primjer je UZV dojke, koji se sa terminima produžio na srpanj 2020 godine. U dogovoru sa ravnateljem, doktorice koje se bave UZV dojke, koje redovno rade svoju prvu smjenu, od prosinca 2019. rade i drugu smjenu, što će im biti dodatno plaćeno. Očekuje se da će mjesečno raditi u drugoj smjeni dodatnih 200-250 UZV dojki. Lista čekanja tim će biti smanjena. Drugi modalitet je nabava novih uređaja (već je nabavljen novi MSCT i angio sala), prije svih novi MR od 1,5T ili 3T, koji će svakako doprinijeti značajnom smanjenju lista čekanja. Jednako važno je uz naprijed navedeno racionaliziranje pretraga, prije svega ih ne ponavljati više puta kroz godinu, ukoliko to doista nije potrebno.

Koliko Domovi zdravlja mogu rasteretiti vaš posao?

Jako mnogo. Već jesu to uradili. Domovi zdravlja (DZ) rade standardnu radiografiju, neke dijaskopske metode. Mi nemamo uređaj za dijaskopiju, i želja nam ga je nabaviti u 2020. UZV pretrage su prebačene na DZ po uputi i dogovoru sa ZZO jer se te usluge njima i plaćaju. U SKBM se radi UZV za pacijente iz CUM-a i hospitalizirane. Svaki DZ, osim Čitlučkog, ima svog radiologa i svi imaju ultrazvuk. Zanimljiv je podatak kada ovo sve sagledamo, koliko snimaka napravite godišnje?
Svaki mjesec se uradi oko 5.000 pretraga, dakle godišnje oko 60.000 pretraga. Najveći broj pacijenata prođe kroz RTG, MSCT i MR obradu.

Na Fakultetu zdravstvenih studija postoji Studij za radiologiju. Povezani ste i sa Medicinskim fakultetom. Kolika je zainteresiranost za studijem, te kasnije za specijalizacijom kod vas?

Klinički zavod za radiologiju ima više uloga, dvije su mu osnovne. Prva je raditi svoj radiološki posao i usavršavati se u struci. Druga velika zadaća je tzv. uloga poučavanja. Tu su i dva fakulteta, Medicinski i Fakultet zdravstvenih studija. Sa oba smo povezani na predmetima koji to od nas struka zahtijeva (radiologija). Na Fakultetu zdravstvenih studija postoji i studij radiološke tehnologije, gdje sam pročelnik na katedri, kao i na medicini. Splet okolnosti je takav da su se u jednoj osobi spojile trenutno (i nadam se da to neće trajati još puno vremena), tri funkcije. Nije to bila moja želja, ali splet okolnosti je doveo do toga. Imamo dobar kadar, a uskoro ćemo imati i dodatni mladi, obučeni kadar na radiologiji, koji osim svoje radiološke djelatnosti može odgovoriti i na izazove koje od nas traže navedeni fakulteti. Mi na Kliničkom zavodu radimo edukaciju studenata i specijalizanata te organizirano i provodimo specijalistički ispit na što smo jako ponosni. Imamo zadovoljstvo da ugostimo dvoje specijalizanata iz Republike Srpske, te u tom pravcu širimo kolegijalnost i međusuradnju. Želimo također biti povezani i sa drugim kliničkim centrima, prije svega iz Republike Hrvatske odakle nam dolaze izvanredni profesori i stručnjaci (prof. dr. Marko Radoš-KBC Zagreb Rebro, prof. dr. Ante Punda KBC Split, doc. dr. Melita Kukuljan KBC Rijeka, doc. dr. Josip Ćurić, KBC Dubrava, doc. dr. Igor Borić, SV. Katarina Zabok, doc. dr. Krešimir Dolić, KBC Split), želimo tamo slati naše ljude na edukaciju i vraćati se sa znanjima te ih primjenjivati ovdje. Sa svim tim postajemo jedan regionalni respektabilni centar. Jako pazimo na naše mlade specijaliste i specijalizante. Učimo ih, šaljemo u druge centre na edukaciju i oni su naša svijetla budućnost.

Koliko Kliničkih odjela ima Klinički zavod?

Svoju djelatnost Klinički zavod za radiologiju obavlja kroz pet Kliničkih odjela. To su: Klinički odjel za neuroradiologiju i radiologiju glave i vrata; Klinički odjel za torakalnu radiologiju i radiologiju dojke; Klinički odjel za gastrointestinalnu, abdominalnu i urogenitalnu radiologiju; Klinički odjel za muskuloskeletnu radiologiju; Klinički odjel za intervencijsku radiologiju. Funkcioniramo po principu subspecijalističkih aktivnosti. Npr Klinički odjel za neuroradiologiju i radiologiju vrata rade posao isključivo vezan za tu regiju u svakodnevnom poslu, osim u dežuri kada rade sve potrebne radiološke pretrage.

Pred sami kraj, kažite nam koliko uposlenika imate i što su koraci u budućnost?

Po našoj evidenciji imamo 61 uposlenika, od toga 20 liječnika, 12 specijalista radiologije, 2 subspecijalista i 6 specijalizanata. Od sveučilišnih zvanja imamo dva docenta, od kojih sam jedan ja, a drugi Vedran Markotić, 3 doktora znanosti, jednog magistra znanosti, pet ih ima titulu primarijusa. Osim nas, u našem timu su inženjeri radiološke tehnologije, bitni dio našeg tima, naša desna i lijeva ruka. Njih uspješno predvodi inženjer radiološke tehnologije Predrag Pehar, koji ima najveće iskustvo ovdje od svih i uspješno vodi ovu kuću i radi svoj posao punih 28 godina. Mnogi su već ili će vrlo brzo biti diplomirani ing. rad. teh. i aktivno učestvuju u nastavnom procesu na fakultetu zdravstvenih studija. Tu su i četiri medicinske sestre, pet administrativnih djelatnika, i jedan fotolaborant. Tu svakako pribrajam i našeg dragog prof. dr. Josipa Maškovića, doajena, prvog pročelnika Katedri na Medicinskom fakultetu i FZS, koji veću dugi niz godina svojim znanjem i iskustvom pomaže u svakodnevnom radu i edukaciji te pisanju radova i sveučilišnih udžbenika. A što reći o budućnosti? Pa ona je uvijek u mladom čovjeku. Pogledajte ovu zajedničku sliku i vidjet ćete da dominira mladost. U njih treba ulagati. Važno je da stječu znanje i to znanje koje će nadam se ovdje dijeliti na dobrobit ove zajednice. Ali brine me što će biti u budućnosti (i to vrlo bliskoj) s ovim mladim ljudima (tu mislim na naše studente FZS) kada završe svoje škole, da li će naći posao?! Smatram da će vrlo teško doći do posla, jer se neki kadar neplanski hiperproducira, kao da ga pripremamo za odlazak u druge zemlje. Mi ga zajedno sa njihovim obiteljima školujemo, ne može im se ovdje naći posao i ostavlja im se samo jedna mogućnost. Odlazak. Manji je problem (ako ga još ima) za liječnike, jer oni još mogu naći posao u strukturi zdravstvenih sustava. No problem je zaposlenje inženjera radiološke tehnologije. Ne mogu lako naći mjesto u državnim ustanovama,
možda nešto još mogu kroz privatne zdravstvene ustanove, pa jedina alternativa beskrajnom čekanju je odlazak negdje vani u inozemstvo. Nedavno sam u jednom svom članku rekao „za koga mi školujemo ljude?“. Za Njemačku, Irsku... itd. No nama očito nije problem ako ode jedan, zamijenit ćemo ga drugim, zamijenit ćemo ga čak i nekim trećim. Ali kada taj treći ode ostat će nam prazne klupe, ostat će nam prazni prostori i nikad ih vjerojatno popuniti nećemo. Otići će naš biološki i
intelektualni potecijal, generator društva, ako ga prospemo, nikad ga više nećemo skupiti. No želim vjerovati da će se to prepoznati i naći načina da se taj odlazak zustavi. I na kraju uvjeren sam da Klinički zavod za radiologiju, gdje dominiraju sposobni, ambiciozni mladi ljudi, željni znanja uz nas „starije“, koji ih savjetujemo i učimo, ima sjajnu perspektivu.