Podijeli članak

Zašto Bill Clinton ima potrebu napisati knjigu? Ne znam... Ili George Bush mlađi? Može li se knjiga zvati „Kako sam na osnovi laži o biološkom oružju rasturio Irak, pobio milijune ljudi i unesrećio cijeli svijet migrantima“. Ili Barack Obama, kad bi napisao knjigu koja bi se zvala „Kako sam na osnovi boje kože postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država i potrpao ogroman broj crnih Amerikanaca u zatvor, nastavio Bushove i Clintonove ratove i napravio još veću pokoru nego što je bila“.

Ili Tony Blair? Kako sam ušutkao sve koji su mi govorili kako Irak nema biološko oružje i time skrivio smrt milijuna i nesreću cijelog svijeta“. Ili Hillary Clinton, knjiga bi se zvala „Kako sam doživljavala višestruke orgazme dok sam gledala kako predsjednika i dobrotvora svog naroda Muammara al-Gaddafija nabijaju na štap i ubijaju“. 

Je li Tito pisao knjige? Nije, mislim. Pisali su ih drugi za njega, i to se zna, zato Tita ne smatraju piscem. Zato je Edvard Kardelj pisao knjige, i to one debele što stoje na početku reda u ormaru s knjigama. Neka knjiga o Titu u ormaru, on je zaslužan što imamo i knjige i ormar. Ako meni ne vjerujete, pronađite onu snimku sa stadiona na Poljudu, pa ćete vidjeti kako svi redom plaču... Valjda jer su mislili da će ostati i bez polica i bez knjiga koje im je Tito, svojom bezgraničnom milošću, dodijelio... 

Najdraži pisci su mi oni koji službuju u Bosni pa napišu knjigu o Bosni. Ima i boljih. Ima ih koji nikad nisu bili u Bosni a napišu knjigu o Bosni. Ja nikad nisam bio u Zanzibaru ali bih, eto, mogao napisati koje troknjižje o toj prelijepoj afričkoj državi. Zašto ne, pisac sam po vokaciji. To bi za mene bio mačji kašalj.

Samo bih trebao potražiti taj Zanzibar na karti svijeta, pogledati na Wikipediji kako tamo stoje stvari, izvući onu dasku s tipkama i udrit! Zašto ne? Madeleine Albright, ona ružna kratka bakica koja je nicala i gdje je sijali nisu, napisala je knjigu koja govori o Bosni. Ne znam kojim riječima, jer nisam čitao. To je jedna od knjiga koje nikad neću pročitati. Promocije te knjige mora da su bile strašne. Bakica potpisuje knjigu koja govori o stvarima o kojima bakica nikakva pojma nije imala ali je detaljno upisala svoje neznanje. Nikad mi neće biti jasno zašto čovjek kad je glup s glupošću dobije i neodoljivu potrebu tu glupost i pokazati... 

Ljudi se boje smrti, mislim. I ta po sebe i druge nesretna bakica. Ne one fizičke smrti nego zaborava. Hoće ostaviti dio sebe na ovome svijetu i kad ih više ne bude. Boje se, valjda, da će otići zauvijek (kao što i hoće) i da će ih buduće generacije zaboraviti (kao što i hoće) brzinom kojom kiša odlijepi osmrtnicu sa zida. 

Ne pišite knjige. Nikoga neće biti briga za vas i vaše knjige. Zaboravit će vas, pisali li ne, baš kao i mene, dok vas konopcima budu spuštali u zemlju ili hladan beton...