Podijeli članak

Washington. Sydney. Melbourne. New York. New Mexico. Stoney Creek.

Samo su neki od gradovi gdje hrvatski iseljenici u posljednih mjeseca dana dišu zajedno. Svjetsko prvenstvo i povjesni uspjeh Hrvatske nogometne reprezentacije ujedinio je sve Hrvate širom svijeta. Svi zajedno bodre Vatrene prema osvajanju titule svjetskog prvaka, pa čak i oni čiji su preci prije više od 100 godina odselili iz Hrvatske.

Većina njih ne zna pričati hrvatski, a poneki nisu čak ni posjetili Hrvatsku. No, to ih ne sprječava da se osjećaju Hrvatima. Uspjeh na SP samo je jedan od razloga da se okupe i zajedno budu povezani daleko od svojih korijena.

Jedna od njih je i Katie Farmer iz New Mexica, čiji je pradjed s očevu stranu odselio iz Pasjaka, mjesto u Hrvatskoj pokraj slovenske granice, u Los Angeles 1927. kada je imao samo šest godina. Pradjed s majčinu stranu je iz Čerigaja pokraj Širokog Brijega.

U kontaku smo s rodbinom u BiH i Hrvatskoj iako je prošlo puno vremena otkad su pradjedovi odselili. Prošlo ljeto smo ih sve posjetili. Tada smo kupili hrvatske dresove i danas ih nosimo s ponosom“, ističe Farmer te dodaje kako će večerašnju utakmicu gledati i u isto vrijeme biti u kontaktu sa sestrama, rođacima, tetkama, ujacima i stričevima kako u SAD-u tako i u Hrvatskoj. Time želi osjetiti zajedništvo u ovom povjesnom sportskom trenutku te se nada velikoj pobjedi Vatrenih.

Koliko je uspjeh Hrvatske nogometne reprezentacije promocija same Hrvatske i Hrvata govori i bivši student Sveučilišta u Mostaru Boris Šimić, o kojemu smo već pisali, a koji je trenutno u SAD-u.

Eh, kako je to dobar osjećaj kad ti devet tisuća kilometara daleko od kuće ljudi čestitaju na pobjedi i velikom uspjehu tvoje zemlje u najvažnijoj sporednoj stvari, u igri koja ujedinjuje svijet, u igri na kojoj mjesec dana zaboravimo na sve brige i probleme, u igri u kojoj jednakom strašću navija i staro i mlado, i žensko i muško. Kad ti ruku pruži Meksikanac, Japanac, Armenac, Bugar, Filipinac, Arabijac, poneki Amer, Njemac, Urugvajac, Gvatemalac... Kad ti ruku pruži jedan Brazilac (peterostruki prvak svijeta) koji niti zna, niti ga zanima sjeća li se Luka ili ne, a i da zna za to, vjerojatno bi mu opet Luka bio najbolji nogometaš u ovom trenutku“, kaže Šimić i poručuje za kraj:

Hvala ti Hrvatska nogometna reperezentacijo što me činiš ponosnim kud god da krenem i pretstavljaš moju domovinu u najboljem mogućem svjetlu! Hvala našim očevima i majkama koji su se borili i stvorili Hrvatsku i što sebe i svoju djecu učinili najponosnijim ljudima na ovoj planeti!“

Branka Dijaković/Pogled.ba