Podijeli članak

Jakobu Grubišaku (19) on je, uz Bernardu Bobovečki, favorit, a s druge strane, Vinko Ćemeraš (26) rado bi na pobjedničkom postolju vidio upravo najmlađeg natjecatelja HTV-ova showa “The Voice”.

Ništa manje drago ne bi mu bilo ni kada bi na tron zasjele Splićanke Albina Grčić ili Adriana Vidović.

Mladić iz Čapljine, koji se uoči početka emitiranja showa preselio u Zagreb, neizmjerno uživa u prilici koja mu se otvorila. Mladi glazbenik s diplomom trogodišnjeg mostarskog studija informacijskih znanosti svojedobno se prijavio i u prvu sezonu “The Voicea”, ali je njegov televizijski proboj zaustavljen na prvoj predaudiciji.

Danas, pak, u brutalnoj konkurenciji vokalnih talenata, briljira, a koliko je osvojio gledatelje svjedoči i činjenica što je završio u polufinalu upravo zahvaljujući njihovim glasovima nakon nenametljive, ali suverene izvedbe pjesme “Black” Pearl Jama. Nimalo ziheraški izbor za podilaženje širokoj publici.

– Moj mentor Davor Gobac prvi je bio protiv te pjesme. Njemu je ona super, ali rekao mi je: “Vinko treba nam publika. Treba nam nešto poznatije”.

A ja sam mislio, kako je u pitanju meni najdraža pjesma, da ću, ako ispadnem, barem ispasti s najdražom stvari. Ali sam istodobno išao na to da dobijem ovu, malobrojniju publiku, koja je meni vrjednija od one koja će me zaboraviti nakon jedne audicije, piše Slobodna Dalmacija. 

I bio sam šokiran kad sam vidio da sam prošao dalje – iskreno će Hercegovac, koji svira gitaru, piše tekstove, sklada i aranžira pjesme na engleskom jeziku, jer mu tako “puno bolje zvuče”.

Glazbeno iskustvo prvotno je stjecao u cover bendu, a onda s još nekolicinom prijatelja osnovao vlastiti imena Anarhiv.

U travnju 2016. momci iz Anarhiva pobijedili su na Start festivalu u Splitu u konkurenciji 30 sastava iz cijele regije, te kao nagradu zavrijedili svirku na novosadskom Exitu.
 

Sada je pred osnivanjem nove grupe, u kojoj će svirati s trojicom članova Anarhiva. Rano je još za priče, neka, kaže, najprije završi “The Voice”, pa će se onda posvetiti bendu.

– Bit će to opet rock grupa, ali mislim da ćemo biti mirniji nego Anarhiv. Nekako sam se smirio u glavi – kroz smijeh će Vinko, otkrivajući kako nikada nije ni razmišljao o solo karijeri i kako u eter svakako želi progurati autorsku glazbu.

NISAM ŽANAMARI I BEND

– Ali ne bih se predstavljao kao Žanamari ili tako nekako. Na bend sam navikao, on mi dođe kao obitelj, nikako se ne bih volio sam gurati. Izvoditi vlastite pjesme s bendom – to mi je cilj.

Zato sam se i prijavio u “The Voice”, da isplivam malo na površinu, da me barem netko upamti. Imam ponude za neke cover bendove, ali to me stvarno ne zanima. Dugo sam bio u tome, ne bih više. Ako čovjek zaglavi u tome, neće napredovati – mišljenja je Vinko, koji je počeo pjevati kao petnaestogodišnjak jer je prijatelju nedostajao vokal u grupi.

Rado izvodi pjesme Pearl Jama, Oasisa, Urbana..., a za subotnje polufinale ovih dana uvježbava svojemu mentoru Gopcu osobito dragu pjesmu, koju u originalu izvodi Prince, a zaživjela je i u brojnim obradama. Bez obzira što mu se već otvaraju neke ponude mimo showa, nikud mu se ne žuri. Što se toga tiče prilično je oprezan...

– Postoje neke opcije, ali kako sam nov u tom svijetu izdavačkih kuća i sa svime se tek upoznajem, morat ću potražiti stručan savjet. Treba dobro odvagati... Gobac, producent Skansi i Gina stvarno mi puno pomažu. A Gobac je... Što reći?! Kralj.

S MASSIMOM BIH PRIJE ISPAO

Prije “blinda” govorio sam kako bih išao kod Massima, a kako mi se Gobac prvi okrenuo, završio sam kod njega. Danas znam da se puno toga mora poklopiti za sve što se događa i da bih, da sam otišao kod Massima, ispao i prije ove faze natjecanja.

Gobac mi dopušta da budem svoj, stvarno uživam. Nikakav pritisak ne osjećam, stvarno čovjek dosta nauči uz te ljude – zadovoljno će Čapljinac, koji je do prije mjesec dana živio sam u obiteljskoj kući brinući se o životinjama i imanju.

Obitelj se zadnjih godina raselila na nekoliko adresa – roditelji su mu prije dvije i pol godine otišli u Njemačku, jedan je brat u Dubrovniku, drugi posljednjih godinu dana živi u Dublinu. Vinko, pak, ne bi dalje od Zagreba...

– Otišao sam kako bih se što prije mogao vratiti. Ali najprije moram pokušati napraviti nešto sa sobom. Kad ću, ako neću sad. Ne, nisam razmišljao o odlasku za članovima obitelji. Zagreb mi je najdalje što mogu ići. Čisto da ne prelazim još jednu granicu – šali se Vinko.

– Zagreb za sada, a onda za nekoliko godina Čapljina – dodaje, dajući do znanja kako ga u povratku kući neće omesti niti potencijalni glazbeni uspjeh.

– To je ionako glazbena karijera, to će bit lako vozarit’ i iz Čapljine. Obiđe čovjek svijeta, al’ opet se vrati kući kad on hoće – tvrdi glazbeno talentirani Čapljinac, čvrsto vjerujući kako će njegova obitelj opet biti na okupu.

Život ih je raselio, ali...

– Valjda će nas opet naseliti... – kaže Vinko Ćemeraš.