Podijeli članak

Samo od početka ove godine do danas građani u BiH pojeli su više od tri milijuna kilograma sladoleda, što je više nego u istom razdoblju prošle godine, kada smo uvezli oko 2,7 milijuna kilograma ove zamrznute poslastice, sudeći prema podacima Uprave za neizravno oporezivanje (UNO) BiH.

Oni kažu da smo od početka godine do danas uvezli 3.034.949,93 kilograma sladoleda vrijednosti 14.290.759,99 KM, pišu Nezavisne novine. 

"U istom razdoblju prošle godine uvezeno je 2.759.539,09 kilograma sladoleda u vrijednosti 13.080.723,54 KM", rekli su u UNO BiH. Najviše sladoleda u BiH pristiže iz susjedne Hrvatske, iz koje je samo ove godine uvezeno skoro dva milijuna kilograma, preciznije 1.944.535,44 kilograma u vrijednosti od 8.276.915,85 KM. 

"Nakon Hrvatske, najviše sladoleda pristiže iz Srbije, ali gotovo četiri puta manje - 636.598,67 kilograma vrijednosti 3.243.022,13 KM", pokazuju podaci UNO BiH. Po uvozu količinski sladoleda u BiH slijede Poljska i Mađarska, gdje je iz Poljske uvezeno 186.609,51 kilogram u vrijednosti 835.098,92 KM, a iz Mađarske 169.607,46 kilograma vrijednosti 1.464.306,13 KM. 

Saša Trivić, predsjednik Udruženja poslodavaca poljoprivrede i prehrambene industrije RS, kaže da je veliki uvoz najvjerojatnije posljedica nepostojanja domaće tvrtke za proizvodnju sladoleda, te da postoji tvrtka u Čitluku koja se bavi proizvodnjom, ali da ona u biti nije domaća. 

"To je ozbiljan biznis, zahtijeva ogromna financijska sredstva i investicije da bi netko tek tako krenuo baviti se tim poslom. Jedna tvrtka drži monopol u BiH, te se teško izboriti na tržištu, treba uložiti mnogo novca, a nije se lako probiti", kaže Trivić. 

Saša Grabovac, izvršni direktor Udruženja ekonomista RS SWOT, kaže da naše tržište sladoleda drži isključivo jedan proizvođač, koji istovremeno ima i maloprodajne lance, te da je normalno da se u tim maloprodajnim objektima ti proizvodi nalaze u povlaštenom položaju. 

"Na tržištu se jako teško izboriti s drugim proizvođačima, jer se radi o brendovima koji su svoj imidž gradili više desetljeća te su vremenom učvršćivali i imali favorizirane pozicije na policama velikih maloprodajnih lanaca", pojasnio je Grabovac. 

On kaže da bi potencijalnom domaćem proizvođaču bio potreban ogroman novac i vrijeme kako bi se mogao pozicionirati na policama velikih marketa i kako bi mogao parirati na tržištu, jer se na tržištu nalazi već tvrtka koja je formirana i koja je uložila veliki novac u promociju, oglašavanje, nagradne igre i slično.