Podijeli članak

Spor oko trase autoputa kroz Mostar, problemi s deponijom Uborak, načini za uštedu sredstava u federalnom budžetu, stanje u gospodarstvu uzrokovano koronavirusom, poljoprivreda kao mogućnost izlaza iz teške situacije za stanovnike naše zemlje – teme su o kojima smo razgovarali sa Ahmedom Džuburom, zastupnikom DF-a u Parlamentu FBiH i predsjednikom Odbora za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH.

Istaknuo je da su u Hercegovini nezadovoljni predloženom trasom autoputa stanovnici naselja, preko čijih imanja prolazi trasa autoputa koja je na ovaj način koncipirana. Radi se o stanovnicima naselja Hodbina, Lakiševine, Ortiješ, Malo Polje, Kočine i što je vrlo interesantno, kako je kazao Džubur, radi se dominantno u ova tri-četiri naselja, o stanovnicima povratnicima srpske nacionalnosti koji su tu mukotrpno nakon rata gradili svoju egzistenciju, piše N1. 

"I na ovaj način, ovakvim načinom izgradnje autoputa, ne samo da su nezadovoljni, oni imaju ugroženu egzistenciju i vjerovatno ukoliko dođe do ovakvog neželjenog scenarija, doći će u pitanje njihov opstanak na vjekovnim ognjištima", rekao je Džubur. 

Naveo je da se radi o nekoliko desetina hektara najplodnijeg zemljišta gdje su vijekovima u dobrom suživotu živjeli kako Srbi, tako i Bošnjaci i Hrvati.

"Ovakvom jednom aktivnošću, prije svega Autocesta i Vlade Federacije, njihova egzistencija je ugrožena. Tako da je zbog primamljivih otpremnina, jedan broj, gdje imamo dosta ljudi starije životne dobi, također i značajan broj ljudi koji nemaju nikakvu drugu egzistenciju, uvjetno rečeno, prihvatilo takve nemoralne ponude od Autocesta i prihvatili su da njihova budućnost na ovom području bude vrlo neizvijesna. Određeni broj ljudi, poput gospodina Vujadina Berberovića, ni po koju cijenu ne želi napustiti stoljetna imanja gdje su njihovi preci živjeli od poljoprivrede na zemljištu izuzetno visoke bonitetne klase, budući da boljih zemljišta u smislu plodnosti pogodnosti za vinogradarsku, voćarsku i povrtrlarsku proizvodnju od ovih nema", kazao je Džubur. 

Na početku priče o ovom dijelu autoputa, postojala je i druga trasa. Zbog čega se odustalo od nje i da li i dalje postoji mogućnost da autoput, ipak, prođe tom drugom linijom, upitali smo ga.

"Do 2017. godine, u opticaju i kao jedina aktuelna, je bila trasa na obroncima Podveležja, budući da struka, projektanti, arhitekti, i stručnjaci iz komunikacija prometa su utvrdili da je to najlogičnija trasa koja ne zahtijeva nikakve eksproprijacije. Takva trasa je iziskivala, na osnovu elaborata koji su bili aktualni do 2017. godine i najmanjih financijskih ulaganja i prolazila je prostorom na kojem nema nikakvog rastinja, gdje je izgradnja autoputa bila čak i razvojna prilika koja je mogla takav jedan pasivni prostor da učini atraktivnijim", naveo je Džubur. 

Od te trase se odustalo, tvrdi Džubur, isključivo zbog političkih razloga.

"Pojedini politički faktori, ključni iz Federacije, sa njihovim reprezentima su napravili neformalne sastanke, gdje su potpuno isključili, aktualne pravilnike, zakone, čak i međudržavne sporazume kako bi se dogovorili da trase se spuste prvo na prostor Blagaja, Gnojnica, Dračevica, Kočina. I onda je na javnoj raspravi, koja je održana od strane agitatora, jednog takvog potpuno nelogičnog pristupa, došlo do odbijanja takve jedne inicijative. Tako da su zagovornici takvog jednog pristupa u Blagaju bili na ivici linča. I onda je nakon toga, uz dogovor neformalni, dogovoreno da se trasa pomjeri zapadno i da pregazi ovih nekoliko sela, dominantno sa srpskim stanovništvom, koji definitivno, nemaju nikakvu zaštitu. Sad imamo situaciju, i da ono malo Srba što je ostalo na području Mostara, od 23.800 po popisu iz 1991. godine, a 2013. godine ih imamo svega oko 4.000, a sad informacije kažu da je taj broj spao na nešto više od 2.000", ispričao je Džubur.

Istaknuo je da je "ovdje sve sporno, te da dvije ključne stvari, koje su morale da se respektuju u procesima izgradnje dionica autoputeva jesu - javna rasprava i studija o zaštiti uticaja na okoliš i ljude".

"Ni jedno ni drugo nije upriličeno", zaključio je Džubur.