Podijeli članak

Tagovi

Don Ivo Šutalo, Župnik i upravitelj svetišta župe Presvetoga Srca Isusova Studenci poželio je da svima Novorođeni Spasitelj bude radost, životna nada i utjeha ne samo kroz ove božićne dane nego i kroz iduću 2013. godinu i kroz cijeli život jer je On onaj koji jedini na pravi način može čovjeka obradovati, utješiti i duhovno ispuniti. U razgovoru za pogled.ba naveo je glavne razloge zbog kojih je sve manje svećeničkih zvanja. Prema Šutalovim riječima u obiteljima se sve manje moli, a materijalizam koji sve više osvaja moderni svijet pridonosi padu nataliteta. Don Šutalo je objasnio kako će Crkva uvijek reagirati tamo gdje su ugrožena pitanja vjere i morala. Između ostalog don Šutalo je komentirao međugorska ukazanja i „hercegovački slučaj“. Župnik je upozorio kako je obiteljski odgoj izgubio jednu od glavnih komponenata: stegu. A, duboki problem današnjeg mladog čovjeka je odavanje nemoralu na svim područjima što proizlazi iz postojećeg modernog nemoralnog društva.

Zašto je po Vašem mišljenju sve manje svećeničkih i redovničkih zvanja i da se ukine celibat bi li se što promijenilo?

Isus kaže: „Žetva je velika, a radnika malo. Molite Gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju.“

 

Žetva je Crkva, radnici su svećenici, a Gospodar je Bog. Bez molitve nema svećenika.

Jedan od glavnih razloga krize svećenika i duhovnih zvanja uopće jest molitva. U obiteljima se više ne moli kao što se prije molilo. Zbog toga je manjak svećenika u svijetu.

 

Drugi razlog je materijalizam koji sve više i više osvaja moderni svijet. U principu tamo gdje materijalizam jak duhovna snaga je slaba. Čovjek koji ima posao, kuću ili stan, auto ili više auta, dobru zaradu i dobar provod ne misli više ni na Boga, ni na Crkvu, ni na svećenike. To mu postaje suvišno. Stoga se danas po Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj crkve prodaju ili pretvaraju u muzeje, a svećenici se „uvoze“ iz drugih, mahom siromašnijih zemalja.

 

Treći razlog je manjak djece. Tamo gdje vlada materijalizam natalitet je vrlo slab ili negativan. Ako nema naraštaja, tj. djece, nema ni sjemena iz kojega bi mogao izrasti svećenik.

 

Četvrti razlog su roditelji koji brane svom djetetu koje bi željelo stupiti u sjemenište ili samostan. Ne žele za to ni čuti i čine sve da ga spriječe.

 

Peti razlog može biti i u nedovoljnom radu svećenika u smislu poticanja i rada na širenju duhovnih ideala. Danas je jako naglašen rad s ministrantima koji su najbolji rasadnik iz kojega se može roditi koje duhovno zvanje. Možda bi trebalo u tome smislu više raditi s ministrantima i s djecom uopće.

 

Celibat je posebni dar i snaga duhovnih zvanja u Crkvi. S ukidanjem celibata ta bi se snaga izgubila. Celibat je posebni misterij i posebna draž duhovnog zvanja u Katoličkoj Crkvi. Neki misle da bi se s ukidanjem celibata povećao broj duhovnih zvanja. Ja mislim upravo suprotno. Još bi više opao. S tim u vezi postavljam pitanje: Zašto onda u Pravoslavnoj Crkvi nema svećenika na pretek? Zašto u protestantskim zajednicama nema duhovnih pastira na pretek? S druge strane svećenik u braku više ne bi imao dovoljno vremena za povjereno stado. On bi se morao više posvetiti svojoj obitelji pa bi time intenzitet duhovnog zalaganja za zajednicu bio umanjen.

Smatram da celibat u Katoličkoj Crkvi ne smije biti ukinut pa makar Crkva i svećenstvo prolazili kroz najveće krize.

 

 

 Neki prigovaraju da se Crkva previše miješa u politiku. Što Vi mislite o tome?

Crkva će uvijek reagirati tamo gdje su ugrožena pitanja vjere i morala. Ona ne samo da je pozvana, nego i mora upozoravati na grijeh i nemoral. Ta je li radi toga i Isusu došao na ovaj svijet. Crkva je dužna pozvati vjernike na glasovanje jer to spada na moralnu odgovornost svakog čovjeka. S druge strane Crkva ne smije pozivati da se glasuje za ovu ili onu stranku, ovog ili onog političara ili predsjednika stranke. To je onda miješanje u politiku. Crkva se ne smije miješati u kadrovsku politiku, ali ako je negdje prisutan nemoral onda je ona dužna upozoriti na to. Pape su kroz povijest uvijek upozoravale u velikim svjetskim ratnim krizama kako bi se ratovi izbjegli. Zar je to uplitanje u politiku? To je direktno upozorenje na petu Božju zapovijed: Ne ubij! Crkva će uvijek reagirati gdje su ugrožene Božje i crkvene zapovijedi.

 

 

Kakav je Vaš stav vezano za Međugorje i ukazanja? Postoji li mogućnost da to Crkva prizna?

Smatram da treba strogo poštivati stav i odredbe Crkve. Navodna međugorska ukazanja traju već preko trideset godina, a Gospine navodne poruke nemaju kraja ni konca. Stoga je Crkva vrlo oprezna jer ne želi donijeti krivi sud. Sveta Stolica je, na čelu sa Svetim Ocem, osnovala posebnu međunarodnu komisiju koja se sastoji od kardinala, biskupa, teologa i stručnjaka  s raznih područja koji bi pokušali dati svoj prijedlog za rješenje međugorskih navodnih ukazanja. U ovom trenutku još se ne nazire konačni odgovor ili rješenje ovog slučaja.

 

 

Koje je najbolje rješenje i postoji li uopće za "hercegovački slučaj"? (razriješeni svećenici) Nazire li se tome kraj?

Po meni je rješenje „hercegovačkog slučaja“ u jednoj jedinoj riječi: poslušnost! Ako se želi poslušati Crkvu i njezine poglavare cijeli „hercegovački slučaj“ od stotinu i više godina može se riješiti za jedan dan. Ako se ne želi poslušati Crkvu onda će „hercegovački slučaj“ potrajati još 100 godina.

 

 

Što mislite o skandalu oko pedofilije u Crkvi i smatrate li da je o tome bilo toliko govora po medijima s ciljem da se poljulja povjerenje ljudi u Crkvu?

Za svaku osudu su svi dokazani pedofilski slučajevi. S druge strane organizirana hajka protiv Katoličke Crkve sa strane masona, globalista, new agea i drugih protukatoličkih organizacija našla je u pedofiliji idealno tlo da Crkvu osudi, izruga, ponizi i obeščasti. Ona je danas gotovo jedina institucija koja službeno zastupa moral i deset Božjih zapovijedi. Ona je najveća prepreka razularenom modernom svijetu koji teži razoriti najveće svetinje čovječanstva: vjeru, obitelj, narodnost, kulturu i baštinu. Donosim ovdje nekoliko podataka iz članka Sama Millera, istaknutog poslovnog čovjeka iz Clevelanda (SAD), po nacionalnosti Židova. On kaže: „Naprimjer, 12% od 300 ispitanih protestantskih službenika priznalo je seksualni odnos sa župljaninom, 38% njih priznalo je, prema studiji Ujedinjene metodističke crkve, neki drugi neprimjeren seksualni kontakt, 41,8% ženskih službenika priznalo je neprimjereno seksualno ponašanje, 17% žena laikinja bile su seksualno uznemiravane. U međuvremenu, 1,7 % katoličkog klera osuđeno je za pedofiliju, dok je protestantskih službenika okrivljeno 2-3 %. To nije samo katolički problem! U međuvremenu, istraživanje o američkim svećenicima pokazalo je da su većina njih sa svećeništvom zadovoljni i doživljavaju ga čak i bolje od očekivanja, te da bi većina, da mogu ponovno birati, ponovno odabrali svećeništvo unatoč svim ovim nepovoljnim reakcijama javnosti kroz koje Crkva prolazi. Katolička Crkva krvari iz samouzrokovane rane. Patnje koje katolici prolaze i trpe nisu nužno krivnja Crkve. Vi ste povrijeđeni od strane malog broja neuračunljivih svećenika. Hodajte uspravno i uzdignute glave. Budite ponosni član najvažnije nevladine ustanove u SAD-u!“

 

 

Što mislite o izjavi: "Meni ne treba ni papa, ni Crkva, ni svećenik, ja sam vjernik i mogu se moliti Bogu i kod kuće"?

Onaj koji kaže da mu ne treba ni papa, ni Crkva, ni svećenik jednostavno izjavljuje da mu ne treba ni Isus. Kako? Pa Isus je imenovao prvoga papu, samog svetoga Petra za poglavara svoje Crkve riječima: Štogod svežeš na zemlji bit će svezano na nebu, štogod odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebu! Onaj koji ne prizna svetoga Oca ne prizna ni Isusa.

Onaj koji kaže da mu ne treba ni papa, ni Crkva ni svećenik jednostavno izjavljuje da mu ne treba ni Isus. Kako? Pa Isus je ustanovio svetu Crkvu radi čovjeka, kako bi se čovjek po njoj lakše spasio, riječima: Ti si Petar stijena. Na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju. Ni vrata je paklena neće nadvladati! Onaj koji ne prizna Crkvu ne prizna ni Isusa.

Onaj koji kaže da mu ne treba ni papa, ni Crkva, ni svećenik, jednostavno kaže da mu ne treba ni sam Isus. Kako? Pa je li sam Isus ustanovio svećenički red i podijelio ga dvanaestorici

apostola na posljednjoj večeri, riječima: Ovo činite meni na spomen! Onaj koji ne prizna svećenički red ne prizna ni Isusa!

 

 

Zašto danas dosta mladih ima izokrenute stavove i ljestvicu vrjednota?

Prvi razlog je u lošem obiteljskom odgoju. Danas je obiteljski odgoj izgubio jednu od glavnih komponenata: stega! Nema dobrog odgoja bez dobre stege! U modernom zapadnom svijetu dijete može nazvati općepoznati SOS broj (u Americi 911) i optužiti oca ili majku da ih maltretiraju. I odoše roditelji u zatvor. Zato u toj istoj Americi imamo enorman broj slučajeva gdje osmoškolac ili srednjoškolac uđe u razred s oružjem i usmrti dvoje troje svojih prijatelj iz razreda. Kako neće kad nije imao nikakve obiteljske odgojne stege. Slične su se stvari već dogodile i u Hrvatskoj. To je jednostavno raskalašeni odgoj koji će buduće generacije dovesti do generacije pravih razularenih delikvenata, destruktivaca, pljačkaša, prevaranata i gangstera.

Iz toga proizlazi drugi duboki problem današnjeg mladog čovjeka: odavanje nemoralu na svim područjima što proizlazi iz postojećeg modernog nemoralnog društva. Ako današnji moderni svijet ozakonjuje abortus to onda u nemoralnu praksu uvlači i mladoga neiskusnoga čovjeka.  Ako današnji svijet ozakonjuje istospolne brakove takvo ponašanje negativno utječe i na mladića i djevojku. Ako moderno društvo konzumira drogu to je onda najidealnije tlo za mladoga čovjeka da se i sam uvali u takvo nemoralno i smrtonosno polje.

No, ima u današnjem svijetu, hvala Bogu, mnogo pozitivnih poticaja preko kojih mladi ostvaruju i postižu prave ideale i ispravno postavljaju svoju ljestvicu vrednota. To su dobre i odgovorne kršćanske obitelji, župne zajednice u kojima mladi nalaze prave ideale i streme duhovnim neprolaznim vrijednostima, školski odgoj koji ih i intelektualno i duhovno usmjerava i razvija, razne sportske, glazbene i druge aktivnost u kojima oni pozitivno razvijaju svoje tjelesne i intelektualne sposobnosti, te na koncu mnoštvo pozitivnih pojedinaca koji svojim praktičnim kršćanskim i ljudskim životom mlade ljude potiču da izaberu ono što će im život učiniti sretnim.

 

 

Vaša Božićna poruka

Svim ljudima dobre volje neka Novorođeni Spasitelj donese radost i mir u duši. On je onaj koji jedini na pravi način može čovjeka obradovati, utješiti i duhovno ispuniti. On je onaj koji u tami donosi svjetlost, koji u beznađu donosi nadu, koji u žalosti i tuzi donosi radost i koji je u ovom nemirnom svijetu i vremenu jedini kadar donijeti pravi mir u ljudska srca.

Neka svima Novorođeni Spasitelj bude radost, životna nada i utjeha ne samo kroz ove božićne dane nego i kroz iduću 2013. godinu i kroz cijeli život.

 

 

M.M./Pogled.ba