Podijeli članak

I dok s jedne strane cijene naftnih derivata u Bosni i Hercegovini “divljaju”, sve to za sobom povlači i sve druge cijene, prosječne plaće ponovno padaju pa samim time i životni standard. Ukoliko znamo da i bez najnovijih poskupljenja u ovoj godini niti dvije prosječne plaće nisu pokrivale potrošačku košaricu za četveročlanu obitelj koga može čuditi što nam ljudi bježe iz zemlje, a mortalitet debelo nadmašuje natalitet.

Naime, spomenuta košarica kreće se između 1.900 i dvije tisuće maraka, dok je prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH prosječna neto plaća u državi 863 marke. Samo mjesec ranije ta plaća bila je 869 maraka, dakle u prosjeku veća za šest maraka. S druge pak strane, cijene litre goriva u BiH su u pola godine “skočile” za oko pola marke, pa je za očekivati da se broj od 600 tisuća onih koji svaki dan legnu gladni na kraju 2018. dodatno uveća, prenosi Dnevni list

Male plaće

Ono što je još gore od ove činjenice jeste da, ukoliko oduzmemo “političke uhljebe” koji se “njišu u udobnim državnim jaslama”, ne rade ništa i imaju ogromne plaće, prosječna plaća u realnom sektoru je poprilično manja. Tome u prilog idu i službeni podaci o plaćama u realnom sektoru koji zapošljava uvjerljivo najveći broj naših građana. Tako su prosječne neto plaće u sektoru “trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikala” 632 marke, “prerađivačka industrija” 639 maraka, “poljoprivreda, šumarstvo i ribolov” 763 marke, “građevinarstvo” 564 marke, “djelatnosti pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane” 538 maraka, “administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti” 594 marke, “umjetnost, zabava i rekreacija” 617 maraka itd.

Dakle, da bi se pokrila potrošačka košarica s ovim plaćama u jednom domaćinstvu bi malo bile i tri plaće pa je jasno zbog čega se brojka od oko 20 posto onih koji žive u dubokom siromaštvu u ovoj zemlji svake godine diže.

Naravno, ovim podacima svakako treba dodati i onaj kako je dan 30. travnja u BiH bilo 458.355 osoba na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja, što je 37 posto. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u ožujku je broj zaposlenih u BiH iznosio 794.505.

Kupovna moć

U zemlji apsurda malo koga što može iznenaditi, ali jadna je i tužba situacija da cijene hrane, pića i osnovnih potrepština u BiH su skuplje nego u pojedinim zemljama Europske unije. Kako nekome objasniti da su voda, riža, krumpir, rajčica itd. jeftini uj Sofiji nego u Sarajevu.

BiH, uz Makedoniju i Albaniju, nalazi se na dnu ljestvice mjerenja bruto domaćeg proizvoda u standardu kupovne moći tijekom prethodnih godina. Standard se mjeri indeksom EU28, čija vrijednost je 100, a na toj listi BiH se nalazi na pretposljednjem mjestu, s indeksom od 32, a jedina gora zemlja je Albanija, čiji indeks iznosi 30.

S druge strane, ukoliko netko sluša bh. političare dalo bi se zaključiti da imamo standard poput Šveđana ili Norvežana te da samo idemo naprijed. Prezentiraju se podaci kako smo po brojnim ekonomskim parametrima najbolji u regiji, a s druge strane zbog ogromnih proračunskih ruba na građane se svake godine sruče novi nameti (poput trošarina), a kada se ovi tu i tamo pobune i prosvjeduju zbog toga, etiketira ih se kao huligane, plaćenike, rušitelje. Jer kome bi to drugo trebali vjerovati ako ne bh. institucijama i dužnosnicima koji sve rade kako bi njima bilo bolje?