Podijeli članak

Današnje izdanje Večernjega lista BiH donosi prvi intervju s novoimenovanim direktorom Aluminija d.d. Mostar Mariom Gadžićem, objavljen na dvije novinske stranice. Razgovor, kojega je vodio novinar Zoran Krešić, svoje je mjesto našao i na naslovnici tiskovine, a izišao je pod naslovom: Vizija Aluminija su novi pogoni dijelova za brodove, automobile, zrakoplove…

Večernji list naglašava kako iskusni bankar najavljuje oštar zaokret i revidiranje svih ugovora koji su doveli do lošeg poslovanja, a službena Aluminijeva mrežna stranica razgovor prenosi u cijelosti:

Mostarski je Aluminij, nakon punih godinu dana, tijekom kojih je privremena uprava, u svojstvu vršitelja dužnosti, upravljala poslovanjem toga najvećeg bh. izvoznika, prošloga tjedna dobio Upravu na puno, četverogodišnje mandatno razdoblje. Točnije, dobio je novoga direktora - Maria Gadžića koji je dužnost preuzeo 5. rujna i koji će ovih dana Nadzornom odboru Društva predložiti imenovanje ostatka tvorničke Uprave.

Preuzimate ovaj hercegovački div u vrlo teškom trenutku. Što su vam motivi?

- U Aluminij dolazim iz bankarskoga sektora, s mjesta direktora Glavne podružnice Mostar Raiffeisen banke, prije čega sam i u UniCredit banci obnašao dužnost direktora Podružnice Mostar, za osobno i poduzetničko bankarstvo. Više od šesnaest godina u sektoru sam bankarstva i većinu sam toga vremena proveo na upravljačkim položajima, stekavši bogato iskustvo i vještine upravljanja poslovnim procesima i ljudima. Nebitno upravljam li organizacijskom cjelinom u bankarstvu, proizvodnim ili trgovačkim poduzećem, načela korporativnoga upravljanja su jednakima. Aluminijem su do sada upravljali menadžeri, ali kada upadnete u operativne, tržišne, sustavne i organizacijske probleme i kada vam je poslovanje ugroženo, nije dovoljni biti samo menadžer. Menadžer se postaje imenovanjem na određenu upravljačku dužnost, ali samo vizionari gledaju unaprijed, predviđaju više koraka od drugih, brzo i odgovorno uvode promjene, inovacije, u čemu ih ljudi slijede, te više ne govorimo o menadžeri nego o lideru (vođi). Aluminiju je prijeko potreban vođa koji će svakoga zaposlenika povesti u procese restrukturiranja poslovanja, koristeći pritom potencijal i doprinos svakoga djelatnika. Razumljiv je, u tomu pogledu, upit o motivaciji preuzimanja poduzeća koje pritišću značajni problemi i čije poslovanje treba žurno učiniti postojanim, jer je, u protivnom, svaki drugi scenarij pogibeljan. Osim što mi ova dužnosti predstavlja veliki profesionalni izazov, vodi me dakle i iskrena želja svoje kompetencije i znanja staviti u službu oporavka Aluminija, svjestan, prije svega, njegova značenja za 820 djelatnika i njihovih obitelji, ali i njegove ključne uloge u gospodarskoj stabilnosti hercegovačkoga podneblja, pa i cjelokupne BiH. Tu mislim na industrijski razvitak zemlje, ali i na objektivan utjecaj Aluminija na javnu potrošnju, mirovinske i zdravstvene fondove, različita javna davanja i punjenje državnih blagajni na svim razinama, kroz pristojbe, poreze, naknade i druge trošarine. Godine 2014. bio sam članom NO-a Aluminija i u Društvo ne dolazim napamet. Dapače, poznata mi je ukupna problematika njegova poslovanja, odnosa s kupcima, dobavljačima, povjeriteljima… Kritičar sam neznanja, nečinjenja promjena, neprilagođivanja tržišnim uvjetima i neupravljanja rizikom u proteklim godinama, što je i dovelo do enormnih gubitaka, a tomu je načinu rada došao kraj.

Kako riješiti ove velike financijske dubioze, spominje se iznos čak do 300 milijuna maraka?

- Već sam pokrenuo opsežni zahvat cjelokupnoga restrukturiranja poduzeća, a u najkraćem mogućem razdoblju počet ćemo s podmirivanjem naslijeđenih dugovanja i ulaganjima u zapušteni proizvodni proces, prije svega, u stavljanje u pogon svih isključenih elektrolitičkih ćelija. Svaka nova uključena ćelija dodatna je tona našega metala na tržištu i dodatni prihod za realizaciju ovoga o čemu govorim. Na ovom putu računam na svakoga zaposlenika koji će me, uvjeren sam, slijediti u odlučnoj provedbi zacrtane strategije, u cilju osiguranja dugoročne stabilnosti Aluminija koji mora ponovno razmišljati kao div, uzimati u obzir makroekonomske izazove svjetskoga tržišta i ponovno se na svjetskomu gospodarskom zemljovidu pozicionirati kao prepoznatljiv brend, kao proizvođač vrhunskoga metala koji traže najzahtjevniji potrošači. Jedan od najvećih potencijala ove tvornice njezini su djelatnici, kojima se niz godina nije posvećivala osobita pozornost, napose u procesima upravljanja kadrovima i njihovom razvitkom. Uspjeh svake tvrtke ovisi upravo o kakvoći njezinih kadrova i ulaganju u kadrove. Shodno tomu, značajan dio moje i energije i strategije bit će usmjeren uspostavljanju i vraćanju povjerenja djelatnika u Aluminij, te strategiji razvitka djelatnika, kreiranjem njihovih razvojnih putova u Društvu. Tako ćemo osigurati dugoročnu sigurnost, čvrstoću i snagu organizacije kao sustava, čime se stvara pretpostavke za valjano upravljanje svim ostalim rizicima.

Navodno je u ovoj godini zaustavljen trend negativnog poslovanja. Što je istina?

- Ne uzimajući sada u obzir recesijske učinke, počevši od 2008. naovamo, nego se usredotočujući na novije vrijeme, jasno je kako je veliki negativni trend krenuo od srpnja 2015. i potrajao sve do kraja godine, a u tom je razdoblju u Aluminiju došlo i do promjene Uprave. Vršitelji dužnosti, imenovani lani u rujnu, zatekli su poduzeće u bezizlaznom stanju, sa svim blokiranim računima kod komercijalnih banaka. Jedina mogućnost bila je proglašenje stečaja. Velikim naporima, NO i bivša Uprava osigurali su nesmetano poslovanje, deblokirali račune i velikim dijelom sanirali mjesečne gubitke te u 2016. uspostavili kontinuitet u poslovanju. Međutim, ostaje činjenica da su Aluminij nastavile opterećivati posljedice odluka i ponašanja prethodnih uprava, a tu na prvo mjesto stavljam naslijeđene ugovore sa štetnim posljedicama po Društvo, zbog kojih smo dovedeni u položaj ovisnosti o određenim dobavljačima i kupcima, s kojima su ti ugovori sklopljeni. Strategija ove uprave je pronaći novoga opskrbljivača električnom energijom od kojega će je Aluminij kupovati sukladno tržišnim cijenama i, bez odgode, revidirati sve dužničko-vjerovničke ugovorne odnose, te ih svesti na realne tržišne osnove, uz poštivanje i zakonskih odredbi i načela zdravoga korporativnog upravljanja. Cjelokupan posao glede restrukturiranja provest ćemo najkasnije za šest do osam mjeseci, što nam je zacrtani cilj. Nužni su ubrzani i precizni koraci, uštede, i rast kroz postizanje veće učinkovitosti, najoptimalnijim iskorištenjem raspoloživih tvorničkih resursa, materijalnih i ljudskih. Odmah sam, dakle, pokrenuo i unutarnju reorganizaciju, od vrha prema dnu, u cilju uspostavljanja sustava lakšega protoka informacija i pojednostavljenja puta donošenja odluka. Također, i pitanje unutarnjih ušteda jedna je od ključnih stavki nove strategije, te od svakoga djelatnika očekujem gospodarenje tvorničkim resursima na krajnje odgovoran, domaćinski način.

Ključno je pitanje opskrba električnom energijom. Kako komentirate da se iz FBiH izvozi jeftinija energija nego što je vi kupujete na tržištu, te očekujete li potporu države u tomu smislu, prije svega, zbog očuvanja radnih mjesta?

- Tržišna kretanja u aluminijskoj industriji ciklični su i nepredvidivi, jer su nam sirovine vezane uz burzovne indekse, čiju se cijenu utvrđuje na dnevnoj razini. Cijenu električne energije, kao osnovnoga i najvećega sirovinskog inputa i najvećega troška za Aluminij, FERK je posljednjih godina fiksirao na vrlo visoke vrijednosti, konkretno rečeno na nerealno visoke iznose, što je, najvećim djelom, i dovelo Aluminij u stanje ovolikoga dugovanja prema JP Elektroprivreda HZ HB, i stvorilo ovoliki gubitak. Postavlja se logično pitanje nabave el. energije na slobodnom tržištu. Međutim, tu Aluminij od 2015. ima nepremostiv problem. Da bismo uopće mogli kupovati el. energiju na tržištu, moramo imati licenciju, a državni zakon koji regulira to pitanje za nas je izrazito ograničavajući, te smo i sada primorani struju nabavljati samo od jednoga dobavljača, od EP HZ HB. Naime, jedan od uvjeta za dobivanje licencije, koju izdaju entitetska i državna regulacijska tijela (FERK i DERK), je pozitivno poslovanje tražitelja, što Aluminij zasad ne može ispuniti. Potpuna naslonjenost samo na jednoga opskrbljivača, poglavito na načine kako je taj poslovni odnos reguliran dosad, strahovit je rizik kojim nije moguće upravljati. Ipak, na tragu smo rješenja toga gorućeg problema, čije je nadvladavanje ključno za dugoročno stabiliziranje Aluminijeva poslovanja. Prijedlozi i analize koraka koje planiramo uskoro idu pred NO i Skupštinu dioničara, ali zasad ne bih, iz objektivnih poslovnih razloga, otkrivao o čemu je točno riječ. U ovomu smo trenutku u intenzivnim pregovorima s više opskrbljivača u cilju prelaska s EP HZ HB na povoljnijega ponuđača, sa zajamčenom nižom cijenom koja bi nam osigurala 1,5 do 2 milijuna KM mjesečnih ušteda samo na stavci električne energije. Podsjećam, Aluminijevi mjesečni računi za struju kreću se od 10 (kišovita razdoblja) do čak 14 milijuna KM, u sušnim ljetnim mjesecima.

Blokade računa otežavale su poslovanje Aluminija, ali i teško dostupna obrtna sredstva?

- Blokade su, što je još opasnije, narušile povjerenje poslovnih partnera prema Aluminiju i, samim time, otežale nabavu vitalnih sirovina, bez kojih naša proizvodnja ne smije ostati. No, to je sada iza nas i, rekao sam, odmah krećemo s postupnim vraćanjem proizvodnje u puni kapacitet. Strategija uspostavljanja dugoročne poslovne stabilnosti naglasak stavlja upravo na revidiranje i tih dobavljačkih ugovora, kako taj naš krvotok više ne bi mogao biti doveden u pitanje.

Što govore podaci na Londonskoj burzi o cijeni metala, ali i dugoročne prognoze za aluminij?

- Vraćajući se na prijerecesijsko vrijeme, vidljiva je drastična razlika u cijeni aluminija na Londonskoj burzi metala (LME) tada i danas. Međutim, na to, nažalost, nemamo utjecaja. Analize i predviđanja nisu precizna znanost i njih treba uzimati u obzir, ali ne možemo isključivo na nekim pozitivnim mišljenjima ekonomskih analitičara graditi našu poslovnu strategiju za razdoblje koje je pred nama. Oporavak aluminijske industrije i, samim time, cijene metala nešto je na što svijet već dulje vrijeme računa, ali se to još uvijek nije dogodilo, barem ne u onom opsegu koji je objektivan za ovu gospodarsku granu. Aluminij će, i to mi je jednim od prvih koraka, sada imati odjel zadužen za analiziranje mikro i makroekonomskih kretanja, prikupljanje podataka, analiziranje rizika i utjecaja tih rizika na cash flow i na bilancu Društva, te za izvješćivanje Uprave o uočenim kretanjima, uzorcima, očekivanjima… Tu ne mislim samo na prodajne cijene metala, nego i na cijene sirovina koje kupujemo od dobavljača, u prvomu redu na cijenu električne energije. Međutim, uz napomenu kako na LME nemamo utjecaja, na oporavak cijene metala nećemo čekati skrštenih ruku, nego ćemo raditi na unutarnjim uštedama, boljemu gospodarenju kućom i, prije sve, na optimalizaciji naših potencijala, o čemu sam već govorio. Čistoća našega metala doseže razinu od 99,8%, što nas, unatoč činjenici da smo ne tako velikom tvornicom u svjetskim okvirima, čini traženima i izrazito konkurentnima na međunarodnom tržištu metala. To je naša komparativna prednost u utrci za mjesto na svjetskoj pozornici.

Koliko su zapravo oscilacije u burzovnoj cijeni metala utjecale na poslovanje Aluminija?

- Sve sirovine koje nabavljamo za proizvodni proces, uključujući i električnu energiju, jednako kao i svi naši proizvodi, isključivo su vezani za burzovne indexe i cijenu im utvrđuju na burzama. Prodajnu vrijednost naših gotovih proizvoda utvrđuje se na LME-u. Ogromna je volatilnost kretanja cijene aluminija u proteklih devet godina i negativan je trend u ovoj industriji intenzivan od 2008. godine do danas. Naime, cijena aluminija prije krize dosezala je i 3500 američkih dolara/t, da bi 2009. dosegnula dno i pala ispod 1500 američkih dolara/t. Od srpnja i kolovoza 2015. do danas ponovno je izrazito niska, a prošloga je mjeseca prosječno iznosila 1613 američkih dolara/t.Moj mandat, dakle, započinje u ovoj etapi negativne volatilnosti cijene aluminija na burzi, ali vjerujući u sebe i u svakoga djelatnika, ne dvojim kako ćemo uspjeti provesti strategiju oporavka Aluminija. Sve to upućuje na neminovnost da se već od danas bavimo procjenama i upravljanjem rizicima kojima je Društvo izloženo, što, nažalost, dosad nije postojalo, a što je i ishodilo lošim brojkama, vezanim uz poslovanje Društva u prethodnim godinama.

Nedavno su pripadnici SIPA-e provjeravali navode glede poslovanja u Aluminiju. O čemu se radi i može li to dodatno otežati poslovanje ove kompanije?

- Ne znam službeno razloge njihova boravka u Aluminiju jer su u Društvu bili prije nego što sam preuzeo dužnost direktora, ali i o tome ću ovih dana biti podrobnije obavješten. Neću ulaziti u pretpostavke, premda nije teško pretpostaviti što ih je zanimalo. Okomicom moga rada je transparentnost i svaki dokument koji državna istražna tijela od mene zatraže, bit će im ustupljen. Ako je ovdje počinjen bilo kakav kriminal, a otprije je vidljivo kako jest, mjerodavna će policijska i tužiteljska tijela imati moju punu potporu taj kriminal razotkriti i počinitelje kazniti na način kako to zakon propisuje, bez obzira na to tko su počinitelji i kada je zakon povrijeđen. Jednako će tako vrijediti i za naše unutarnje odredbe o radu, pravilnike i druge akte… Svaka njihova povreda i protupravno ponašanje povući će predviđenu stegovnu odgovornost.

U bijeloj knjizi, izvješću koje je svojedobno načinjeno o Aluminiju, spominjane su prenapuhane cijene sirovina. Je li moguće korigirati te probleme, ali i vidite li igdje prostor za uštede?

- Vraćamo se na pitanje naslijeđenih ugovora za koje sam već jasno kazao kako, neki od njih, imaju štetne posljedice za Aluminij, što povlači i pitanje kaznene odgovornosti. Ne bih se ponavljao, osim da sve što sam preuzeo ide na podrobnu reviziju, nakon koje ću, zajedno sa svojim timom, donijeti odluke kako i s kojim uvjetima izići pred svakoga pojedinog kupca i dobavljača, ali i povjeritelja.

Činjenica je da sada Aluminij izvozi trupce, nisko obrađeni metal aluminija. Svojedobno je bila inicijativa da se stvori aluminijska dolina na Neretvi. Je li ta inicijativa utopija ili, pak, stvar realne budućnosti i o čemu ovisi?

- Aluminij je jedan od motora zadržavanja mladih, odnosno sprečavanja odljeva mozgova, a na tom ću tragu uložiti strahovit napor u pomlađivanje kadra, otvaranjem vrata visokokvalificiranim snagama čije obitelji sutra neće morati napuštati BiH. Prije velike svjetske krize, Aluminij je u svojoj dugoročnoj strategiji imao izgradnju još jednoga pogona elektrolize, s 300 novih radnih mjesta i dodatnih 130 tisuća tona metala, koje naša Ljevaonica može lijevati. Danas gledamo još i šire od toga i u svom krugu želimo pogone za preradu aluminija. Danas smo, u zadanim okolnostima, primorani izvoziti primarni aluminij jer su za ulaganja u prerađivačku industriju potrebna značajna sredstva. No, cilj nam je aluminij koji je prerađen u BiH i prodan odnosno izvezen kao građevinski profil, električni kabel, automobilski naplatak, dio za brod, zrakoplov... U tom je lancu rast zaposlenosti, jača prihodovna strana naših građana koja pospješuje i potrošnju, a i stabilizira mirovinske fondove... Nije to nemoguće ako već danas, ali tu sada mislim na sve odgovorne političke, gospodarske i druge razine u BiH, ovomu postavimo snažne osnove.

Vlada Federacije BiH ponovno je predložila Aluminij za privatizaciju, spominjani su i potencijalni poljski investitori. Mnogi tvrde kako nije realno ni mudro prodavati tvornicu u bescjenje?

- Prvo se postavlja pitanje šta je stvarna vrijednost nečega, u ovom slučaju Aluminija d.d. Mostar. Brojni će, na prvu, kazati kako Aluminij ne vrijedi ništa jer su mu dugovanja veća od kapitala, te je možda privatizacija najbolja opcija. Ne kritiziram ni jednu opciju vezanu uz strategiju buduće pozicioniranosti ovoga društva u vlasničkom smislu, ali se ne slažem s brojnim tvrdnjama i izjavama iznesenim u javnost, poglavito jer su nastali iz okolnosti koje su kreirale mišljenje o Aluminiju, a kroz te okolnosti nitko dosad nije sagledao niti prikazao uzroke i razloge lošega stanja. Uglavnom, nisam pobornik da se na temelju paušalnih analiza, i to od onih koji se žele domoći kapitala u ovomu društvu, kreira strategija koja će Aluminij uvesti u neke ozbiljne priče o privatizaciji, a još uvijek postoje kvalitetnija realna rješenja.Uvjeren sam kako nikomu ozbiljnom, a ozbiljnima doživljavam odgovorne ljude u našoj entitetskoj vlasti, nije cilj slabljenje Aluminija, njegova bezuvjetna prodaja, napose ne obezvrjeđivanje njegove stvarne vrijednosti u tom postupku. Dajući potporu mojemu imenovanju, preko svojih predstavnika u NO-u naše tvornice, Vlada FBiH dala je potporu i Planu restrukturiranja poduzeća kojeg sam ponudio. Da nisam optimist, odnosno da nisam uvjeren kako će strategija na kojoj počiva rad nove Aluminijeve uprave uroditi plodom i kako će Aluminij ponovno biti istinski bosanskohercegovački div, ovoga se izazova ne bih ni prihvatio. Eto, vraćanje na vaš prvi upit i na moju osobnu motivaciju možda je najbolji način zaključenja ovoga razgovora. U Aluminiju je otpočela nova era!