Podijeli članak

Kada imate za iole pristojan život i ne krećete se mnogo po ruralnim područjima, nekako vas se i ne dotiču problemi drugih, točnije, i ne znate za njih. A onih kojima je vaša pomoć prijeko potrebna, tako je puno. I u većini slučajeva takve osobe šute, ne navaljuju, ne traže, a za svaku pomoć ili lijepu riječ više su nego zahvalne, piše Večernji list BiH.  

Pomogla suradnja

Zahvaljujući Udruzi građanki “Grahovo”, deminerka Davorka Vrgoč (FUCZ, tim u Livnu, HBŽ) doznala je za dvije starice u potrebi. Obišla ih je s kolegom iz tima još potkraj zime kada su se terenskim vozilom probijali po grahovskim bespućima i zametenim putićima, vidjela kako Petra Gvero (78) živi sama u Peuljama na osami, u kućici obnovljenoj donacijama u sobičku u kojemu je stao cijeli njezin život, i kuhinja, i boravak, i spavaonica.

Pokretna je, ali bolesna. Na kraju drugog putića u istom selu, zračnom linijom prilično blizu, unutar svoja četiri zida na trošnom krevetu svoje dane u mraku, slijepa i bolesna, provodi Đurđija Kragić (94). Zahvaljujući suradnji s humanitarnim organizacijama, tada im je odnijela pomoć u hrani i higijenskim potrepštinama, vidjela da Petra nema ogrjeva te je za drugog odlaska dovukla i nešto drva, a za Đurđiju, zahvaljujući tomislavgradskoj “Kapi ljubavi”, odvezla krevet i pomoć u hrani.

Ovih dana, ponovno se zaputila u Peulje, a s njom i mi. Uz posteljinu, poplun, jastuk i ostale potrepštine koje su osigurale duvanjske “Kapljice”, vlastitim novcem u Livnu je kupila nešto voća i mliječnih proizvoda jer Đurđija samo to voli jesti te ponovno posjetila obje starice. Đurđija živi sama u kući, a obilazi je snaha, žena od pokojnog pastorka, koja je u kući do njezine. Bilo bi joj lakše da su u istoj kući, ali... Samotni dani i noći nižu se, a ona svakim danom sve bliža tome da bi dobro rješenje možda bio i dom. Ali kako?! Njezina invalidnina i dodatak za tuđu njegu i pomoć nije dostatna za smještaj u staračkom domu, a Općina Bosansko Grahovo financijski je nedovoljno jaka da pokrije razliku. 

Slobodno vrijeme

Pita Đurđiju što voli jesti i piti da joj donese drugi put, a onda smo posjetili Petru. Nakon duljeg lupanja na vrata i pozivanja po imenu i predstavljanja, otvoriše se vrata. Petra se obradova Davorki, zahvalno primi namirnice te na pragu prozborismo pokoju. Onda smo ušli u sobičak i vidjeli da mu treba i krečenja, i čišćenja i namještaja. - Dogovorili smo se, nas nekoliko, da ćemo i to napraviti čim se vratimo s terena u Bihaću. Povest ćemo još nekoliko žena koje su voljne pa ćemo izbaciti sve vani i temeljito urediti. Već se zna tko će donijeti zavjese, tko tepih, tko čistiti, a tko krečiti. Samo nam treba slobodnog vremena - govori nam Davorka. I mi ćemo osigurati ponešto, pa će zima Petri biti ugodnija i toplija...