Podijeli članak

Bosna i Hercegovina, točnije nogometna reprezentacija matične nam države sinoć je u Ateni, po svemu sudeći izgubila sve šanse da se preko ovih kvalifikacija za EP plasira na to natjecanje. Iskreno, teško je zamisliti scenarij u kojem će u idućem kolu kvalifikacija Finska kod kuće propustiti ovjeriti meč loptu protiv Lihtenštajna. Sve i da se to dogodi, momci koje vodi Robert Prosinečki trebali bi savladati Italiiju koja se suvereno plasirala na EP i koja će u toj utakmici, iako lišena briga o plasmanu, sigurno poći na pobjedu. Jer željni su Azzuri nogometa, nakon propuštenog SP, Roberto Mancini opet gradi kult reprezentacije pa ga sigurno neće dovoditi u pitanje na utakmicama koje su žargonski rečeno, nebitne.

AU: B.V.

Pala je Bosna i Hercegovina sinoć na mitskom poprištu, u Ateni, doduše ne slavno, kako su pali Hektor ili Ahilej, ili tko zna koji junak iz tamošnje beskrajne i prekrasne mitologije. Pali su Zmajevi šaptom, bez ispaljenog metka, bez krvi a ako itko može zaslužiti da se njegovo ime spomene u nekom mitu tisućama godina poslije onda je to golman Ibrahim Šehić koji je jedan od rijetkih ljudi na planeti koji je preživio streljački vod. Jer napadali su Grci sinoć iz svih položaja, probijali obranu BiH kao da ne postoji te je vratar Erzuzumspora najzaslužniji što bh. selekcija sinoć nije primila desetak pogodaka. 

Bio je pošten i iskren sinoć i veznjak Juventusa Miralem Pjanić koji je u obraćanju medija nakon potopa na Spyros Louis stadionu sasvim iskreno rekao:
„Ako ćemo realno, mi smo samo jedna osrednja reprezentacija, svaka pametna osoba to vidi“. Isti taj Pjanić od kojega se sinoć očekivalo da sam pokori Grke, koji je nakon Finske dizan u nebesa. 

No, Miralem Pjanić u klubu, te onaj u reprezentaciji, nisu isti igrači, to je odavno općepoznata stvar. Bosna i Hercegovina će novu šansu za plasman na EP imati kroz baraž izboren u Ligi Nacija, ali zasad ćemo se pozabaviti i posvetiti još koji red ovim ciklusom kvalifikacija. 

Hoće li izbornik Prosinečki po drugi put pokušati da stavi svoj mandat na raspolaganje brižnim čelnicima NS/FS BiH. Hoće li se nastaviti kuloarske priče kako izbornik dobro naplaćuje svaki poziv u nacionalni tim? Možda je i to odgovor na povremena pitanja kada se u dresu reprezentacije pojavi neki novi lik za kojeg, uz dužno poštovanje, osim izbornika znaju još jedino članovi uže obitelji, a klub za koji igra je teško pronaći i u bogatoj subotnjoj ponudi kladionice.

Robert Prosinečki je veliko nogometno ime. Igrač čiji je nogomet uistinu bio romantika i igrač koji je čest gost već legendarne facebook grupe „Nogometne ikone“. No nije Robi na Zmajeve uspio prenijeti ništa od te romantike, pa ni onog fakinluka koji ga je itekako krasio kao igrača čija je tjelesna sprema bila na razini današnjeg prosječnog rekreativca, ali je jednim potezom svoje čuvare vraćao „natrag u kaišiće“. Što je ironično, Robi je radio dobar posao sa reprezentacijom Azerbejdžana. Od Bakua je napravio veliku utvrdu na kojoj su neki od favorita lomili zube, ali, nakon početnog uspjeha u Ligi Nacija, Robert Prosinečki pogubio je niti s nacionalnim timom Bosne i Hercegovine. I sve ono što smo vidjeli od te reprezentacije u ovim kvalifikacijama dobro se uklapa u sada već legendarnu izjavu bivšeg kapetana reprezentacije Senada Lulića koja je glasila otprilike ovako: „Kod nas je reprezentacija kao kad dođeš malo na odmor. Jedeš kolač, obitelj, pokloni, a onda dođe utakmica i tu si mrtav“ – sasvim iskreno je objasnio bivši kapetan
kojega su moralisti pokušali razapeti, no kako nas povijest uči, najlakše je ubiti glasnika.

Tko zna kakvu će odluku donijeti NS/FS BiH nakon svega, a hoće li Prosinečki sam „skontati“ da bi eventualni ostanak na kormilu reprezentacije nakon svega bilo rasipanje prvenstveno njegovog vlasitog ugleda, bit će poznato jako skoro. Jer dojma smo da bi klupa ove reprezentacije proždrla i mnogo
iskusnije trenersko ime nego je to Prosinečki.

Na kraju ćemo možda malo subjektivno zaključiti da iako je Pape Sušić jedini uspio ovu reprezentaciju odvesti na veliko takmičenje (SP 2014), idealan izbornik za nacionalni tim netko poput Ćire Blaževića ili Bake Sliškovića. Potpunih fakina koji do kraja razumiju mentalitet ovih momaka. Blatilo se i jednog i drugog, blati se Prosinečki, za to se ne treba sekirati, blatio bi se sutra i Guardiola. I Klopp. Jer je Pjanić sve objasnio, objasnio je sjajni veznjak Juventusa i sve doveo do sublimacije u jednu staru narodnu mudrost koja u sebi sadrži i malo kulinarskog, te priprostog vokabulara. Da se, od znate već čega ne može napraviti pita. No u svakom slučaju, pred navijačima BiH je jedno dobro poznato stanje pripravnosti. Baraž. Nije odavno.